Zabava

Željka Samardžića ćete, tokom ljeta, najčešće pronaći na moru, u barci, upletenog u tišinu i uspomene, ili na obali, uz pjesmu, vino i drage ljude. Iako je čovjek Neretve, svoj mir je pronašao uz „bonacu“ Jadrana, daleko od uzburkanih voda, iznad kojih je prešao sve sudbinske mostove i došao do onih godina u kojima zna gdje mu je srce, gdje sidro, a gdje sreća. Uvijek između Mostara, Beograda i Bokokotorskog zaliva, velikih koncerata, neprolaznih pjesama, važnih uspjeha, nostalgije i radosti, prožima se i plete njegova životna priča, prepuna iskušenja, i njegova muzika, prepuna emocija. Obje opisuje na sebi svojstven način, slikovito i iskreno, pomalo poetski, pomalo boemski, na momente sjetno, ali uvijek sa optimizmom. Više od dvadeset godina je prošlo od kada je naručio još jedan viski, ne sluteći da će, uz njega, ponovo izgraditi život.

“Meni je porodica uvijek bila na prvom mjestu i tako će ostati dok sam živ. Ako ste se cijeli život borili i mučili da sačuvate tu svetinju, glupo bi bilo da to srušite kao kulu od karata na bilo koji način. Bilo je perioda kada sam svaki dan pjevao u drugom gradu i svi moji dragi mnogo su mi nedostajali. Sada je ljepše vrijeme za mene i moju porodicu i to me čini srećnim – kaže Željko.

Dobro se zna da iza svakog uspješnog muškarca stoji uspješna žena, tako da Maji mogu biti beskrajno zahvalan što je našu djecu vaspitala kako smo i željeli. Svakim danom sve više smo zajedno, a velika je stvar toliko dugo biti pored voljene osobe i biti srećan.

Ne mogu da zamislim kako bi mi izgledao život bez muzike. Zaista je velika privilegija raditi i živjeti od posla koji volite. Muzika mi je donijela i u duhovnom i u materijalnom smislu sve ono što me danas čini srećnim i zadovoljnim čovjekom.

Kažu da je lijek za sve slana voda, bilo da su to suze, znoj ili more. Interesantno, ali na moru mogu ostati čitav dan, pa i duže, preko noći, potpuno sam, na barci, a da se ni u jednom trenu ne osjetim usamljeno. Tako se istinski odmaram. Biće da sam se upleo u te mreže, ili je more bacilo neke čini na mene. Mene nije teško oraspoložiti i obradovati. Ponekad je dovoljan lijep, sunčan dan da me probudi. U Kotoru se budim rano i ne mogu vam objasniti tu magiju i ljepotu, koja ostavlja bez daha, kada sunce proviri i obasja Boku i Kotor, još pomalo sanjiv. “Bonaca” i barka koja klizi, kao po ulju. Ta ljepota me ispunjava.

S godinama sam postao realniji i moje želje su, takođe, postale realnije. Većina njih se ostvarila. Po prirodi sam skroman čovjek i ne doživljavam sebe kao zvijezdu. Moj put još uvijek traje. Nisam “okačio kopačke” i planiram da snimam još lijepih pjesama. Ovaj posao, ukoliko se može nazvati poslom, obožavam, i sve dok bude tako, ja ću ga raditi sa istim žarom. Da bi ste prenijeli nešto lijepo drugima, morate to da imate u sebi. Kad je u srcu plamen, neka iskra će izletjeti i na usta”- rekao je poznati pjevač.