Zabava

Umjetnički rukovodilac, koreograf i osnivač Folklornog ansambla „Nikola Đurković“ Kotor, profesor Predrag Šušić u svojoj knjizi „Da nam kolo ne zastane“ koja je nedavno izašla iz štampe, govori o valorizaciji bokeljske plesne prošlosti, uz preispitivanje dosadašnjih uvjerenja o plesovima na ovim prostorima.

Kako je danas kazao za „Ljetnje priče“ Radio Kotora, uz svesrdnu pomoć najznačajnijih istraživača iz ove oblasti, u knjizi se osvrnuo na izvođačku praksu u folklornim ansamblima od polovine XX vijeka pa do danas koji na repertoaru imaju plesove i pjesme iz Boke, te nudi moguća rješenja.

„Upravo se u naslovu knjige Da nam kolo ne zastane: tradicionalne igre i plesovi Boke Kotorske u društvu i kulturi XIX-XX vijeka krije osnovna misao, ideja i cilj pisanja ove publikacije. Radi se o jednom od posljednjih pokušaja očuvanja nematerijalnog kulturnog dobra u segmentu narodnih igara. Nažalost, svjedoci smo da živa, lokalna tradicija gotovo kao i da ne postoji. Želja mi je bila da na što bolji način doprinesem kvalitetu prikazivanja tradicionalne igre i plesa na ovim prostorima, ukažem na važnost muzičke pratnje i način pjevanja, ali i na originalnost nekadašnjeg plesnog stila koji se danas prilično izgubio“, pojašnjava Šušić.

U ovoj knjizi, dodaje, između ostalog, data je i analiza rada folklornih ansambala u Crnoj Gori.

„Uočen je veliki broj grešaka, kada su u pitanju ritam, tempo, nošnja, način igranja i pjevanja u ansamblima, a to su nam potvrdili, kako ljudi sa kojima smo razgovarali, tako i dostupna literatura. Mi smo navikli na samo tri igre koje većina ansambala danas izvodi, a to su Dobrotsko kolo, Škaljarska igra i Tiho duva. U ovoj knjizi pročitaćete da je na široj teritoriji Boke Kotorske postojalo ukupno 39 igara. Dostupna literatura tretirala je područje Dobrote, Škaljara, Risna, Luštice, Krtola, Grblja i  hercegnovsku obalu“, priča nam Šušić.

Ističe da su priprema, prikupljanje materijala i izrada pomenute knjige realizovani uz nesebičnu pomoć brojnih ljudi, koji su mu svojim sugestijama i ljudskom podrškom dali dodatnu snagu.

 „Zahvalio bih se i ovom prilikom svim kazivačima koji su svojim sjećanjima doprinijeli da ovaj rad dobije na kvalitetu i validnosti. Saradnici na ovom izdanju su bili Stanislavka Stevović koja je uradila lekturu, Ivica Radulović koji je bio zadužen za dizajn i štampu, kao i Katarina Popović. Posebnu zahvalnost dugujem specijalnom vaspitaču za tradicionalne igre Davoru Sedlareviću i dr Zlati Marjanović, dokazanoj poznavateljki tradicije Boke Kotorske“, naveo je Šušić.

Podsjeća da se igračka tradicija u Boki bazira na izuzetno bogatoj i raznovrsnoj muzičkoj istoiji, te da su Bokelji uvijek više voljeli da pjevaju, nego da igraju, pa je i to jedan od razloga zbog kojeg kod nas imamo mnogo više tragova muzičke, nego igračke tradicije.

Povoda za igranje, piše u knjizi, bilo je mnogo, počevši od svadbi, crkvenih slavlja, pa i početka berbe grožđa, cijeđenja maslina.

Šušić konstatuje da su današnja svadbena veselja nažalost  unificirana u gotovo cijelom regionu, da imaju vrlo malo tradicionalnih elemenata, naročito u muzičkom smislu, uz atipične melodije, po nekadašnjem poimanju za ovo kulturološko područje.

„Izuzetno je teško ispraviti te, višedecenijske greške, ali je važno ukazati na njih, te sasvim jasno raščlaniti šta je tradicija nekog kraja, šta umjetničko viđenje te tradicije, a šta koreografija nastala po tradicionalnim motivima“, ističe Šušić.

Dostupni izvori svjedoče da su neke igre u prošlosti bile  praćene svirkom lijerice, a kasnije i uz zvukove različitih vrsta tambura, mandolina i dijatonske harmonike. Pamti se i da su se neke igre na ovom području izvodile i uz diple, ali veoma rijetko.

„Nedopustivo je da se igra danas prati uz zvuke tapana, klasične harmonike i drugih instrumenata, netipičnih za ovaj prostor. Naročito ako se zna da su se igre nekada izvodile bez instrumentalne pratnje. Naglašeno je i gospodstveno držanje tokom igre, ali i mekoća u pokretima, bez naglašenih poskakivanja, pokreta ruku i slično, odizanja nogu, što danas nije slučaj“, kazao je Šušić.

Jedno od rješenja koje bi poboljšalo status i dugoročnije očuvalo tradicionalne igre i pjesme Boke Kotorske je, mišljenja je Šušić, njihova veća implementacija u nastavi muzičkog i fizičkog vaspitanja, kao i njihova primjena u sklopu školskih i drugih manifestacija.

„Izučavanje i revitalizacija tradicionalnih igara i pjesama Boke Kotorske u okviru različitih etno-kampova, kao što je to slučaj sa kampovima u Kolašinu i Petrovcu, takođe je zanimljiv i dobar način da se široj javnosti ukaže na originalnost nekadašnjeg plesnog stila i uopšte na ovaj, prilično zapostavljeni dio bokeljskog nasljeđa “, zaključio je Šušić.