Zabava

Gost emisije “Ljetnje priče” na talasima Radio Kotora bio je humorista Dragan Sklender Pele.

Čuveni Pele nastupio je 28. jula na trgu ispred katedrale Svetog Tripuna u okviru manifestacije “Smijehom u srijedu”, koja se ovog ljeta održavala u okviru programa „Gledamo domaće“ pod pokroviteljstvom Opštine Kotor, a u organizaciji “Teatra 303”.

“Utisci su malo pomiješani. Zadovoljan sam svojim nastupom. U svojoj nekoj ličnoj percepciji više preferiram da ovakav tip manifestacije organizujemo na Pjaci od kina kao ranijih godina. Mislim da je pjaca ispred katedrale Sv. Triipuna suviše velika za ovakvu vrstu pozorišne forme, gdje ste sami na sceni i prosto vas taj trg “pojede”. Tu imate dosta ugostiteljskih objekata. Neki čak nisu ni isključili muziku i to dosta ometa glumce dok se obraćaju publici, a i publika ne može sa nekom dozom pažnje da prati ono što se dešava na sceni. Mislim da je ovo neko iznuđeno rješenje” – kaže Sklender.

Kako navodi, manifestacija “Smijehom u srijedu” opravdala je svoje postojanje kvalitetom programa. On ističe da na manjim trgovima male pozorišne forme više dolaze do izražaja.

“Tu je publika na manjem prostoru, može čak da vidi lica glumaca, ne samo da čuje tekst” – objašnjava Sklender.

On je govorio i o monografiji kojom Teatar 303 proslavlja 40 godina postojanja. Kako navodi, radi se o velikom poslu.

“Treba u tih nekoliko desetina stranica knjige staviti sve ono što je bilo interesnatno, što se dešavalo u tih 40 godina. Bilo je i uspona i padova, kao i u svakoj branši. Kao što je neko dobro rekao: Život je, u stvari, jedno veliko pozorište i pozorište je jedan život. Dosta je bilo događaja koji su se desili u tih 40 godina. Moram da podsjetim da je Teatar 303 nastao godinu nakon zemljotresa. Jedan veliki događaj u istoriji Kotora. Niko nije razmišljao o pozorištu u tim vremenima, već o tome kako da preživi svu tu strahotu koja je zadesila  drevni grad. A entuzijasti poput Dragana Buzdovana Bukija i ostlaih koji su tada bili u Teatru su krenuli u jednu pozorišnu avanturu. Ne samo pozorišnu, već je to bila, kako se tada govorilo, društvena angažovanost da pokrenete nešto što je u ovom gradu uvijek i postojalo, a to je pozorište” – objašnjava Sklender.

On podsjeća da je kotorsko pozorište najstarije u našoj zemlji.

“Ovo je jedan specifičan vid pozorišta sa tim nekim našim maskenbalskim i karnevalskim duhom. Od tih početaka u Domu kulture u Škaljarima sa 303 stolice po čemu je Teatar i dobio ime, sa tim prvim programima koji su se zvali U Kotoru starom gradu gdje je bio red humora, red muzike. Mojim dolaskom počeli smo da radimo neke imitacije, pa smo počeli da radimo i neke pozorišne forme i napravili smo nekoliko pozorišnih predstava. Ja sam proveo u Teatru 12 prelijepih godina, onda sam otišao u solo vode. Teatar je nastavio da radi sve do današnjih dana. I prilika je da se nakon 40 godina napravi jedna rekapitulacija svega što se dešavalo u Teatru, a i svega što se dešavalo u Kotoru. Mi smo bili samo jedna paradigma - sve ono što se dešavalo u našem gradu mi smo to na jedan naš humorističko-satiričan način obrađivali. Ljudi su dolazili na naše predstave i programe samo da bi čuli nešto što možda nisu mogli ili smjeli da čuju u nekom običnom životu. Puno je događaja i trebala bi nam ne samo jedna epizoda, nego cijela serija da se pomene sve ono što je bilo važno tokom trajanja istorije Teatra 303” – ističe Sklender.

Pele se humorom bavi dugi niz godina. Još osamdesetih i devedesetih godina nije bilo porodice u Kotoru i šire koja nije znala za čuvenog humoristu Pelea koji svojim humorom uveseljava.

“Počeli smo osamdesetih u SFRJ i promijenili 4 državna uređenja i državne forme. Koliko je samo nauka i tehnika napredovala u tom periodu. I mi smo pratili taj trend. Kao što smo mi u radiju počeli sa tzv. uherima, a danas možemo preko telefona da radimo sve. Tada je bilo malo više ljubavi prema amaterskom pozorištu. Ne govorim o amaterima kao nečemu što nije profesionalno. Mi smo imali toliko ljubavi da smo sve to nadomjestili. Ono što nismo znali nadomjestili smo na bini sa ljubavlju prema teatru. To je publika prepoznala. Iz cijele Boke su ljudi dolazili da bi gledali naše predstave” – priča Sklender.

Nastupi Teatra 303 su, kaže Sklender, bili u formi skeča.

“U skečevima smo mi ismijavali društveno-političku zbilju grada Kotora. Često puta ljudi su dolazili na naše programe da čuju makar jednu rečenicu koju nisu mogli da čuju u nekom svakodnevnom životu. Te rečenice su se pamtile i bile abrum da dođu da gledaju predstavu” – kaže Sklender.

Međutim, ističe on, danas je situacija sasvim drugačija.

“Ljudi gledaju predstavu na mobilnom telefonu, a to nije isto kao kada pođete u pozorište. Tada nije bilo tehničkih pomagala kao danas. Danas se sve svelo da vam cijela karijera i cijeli život stane u telefonu. Danas ne moraš da ideš u pozorište, možeš da ga imaš kući u telefonu. Više volim raniji period kada idete u pozorište, platite kartu, sjednete i gledate. Ako je predstava dobra onda aplaudirate, ako nije onda zviždite. Tu su jaja i pamidore. Mislim da je pozorište bilo “pozorišnije” u to doba. Recimo do 2000. godine. Nakon toga, s tehnološkim razvojem, sve se promijenilo. Koliko je internet dobar u nekom smislu, toliko je za neke stvari loš” – ocjenjuje Sklender.

Sklendera smo pitali da li se i u kojoj mjeri razlikuju  društvene teme koje obrađuje u svojim nastupima.

“Satira je ostala ista. Mi smo oduvjek, od početka Teatra i do dana današnjeg uvijek nastojali da ismijavamo vlast, ali njihove greške. Mi nismo bili tu prisutni ni u tom jednopartijskom sistemu, a ni kasnije kada je postao višestranački, nego smo ismijavali njihove greške.  Uvijek je bilo da onaj ko je na čelu bude u gro planu. I ljudi su dolazili čak i iz vlasti i oni koji nisu mislili kao vlast, da bi gledali predstavu, neki su dolazili da bi se smijali, neki što im je bilo milo. Vi u jednom trenutku imitirate jednog političara, pa drugog, trećeg. Pozorište treba sve da objedinjuje” – ocjenjuje Sklender.

U dugogodišnjoj karijeri, kaže Sklender, nije imao negativnih iskustava.

“Kroz medije, radeći u radiju, pozorištu na daskama koje život znače nisam imao negativnih iskustava, ni u Teatru, ni poslije u solo karijeri. Zato što sam se i ja trudio da nikad ne pređem granicu dobrog ukusa, nego da to uvijek ostane u granicama pozorišta. Ne da to bude izrugivanje. Iako ja mislim, što su stari Latini govorili, da je imitacija najveći oblik glorifikacije jedne ličnosti. Znači da ste vi zaslužili da se nađete na spisku jednog imitatora, da vi zauzimate neku poziciju u društvu. To vam je kao što kažu: Ako nisi izašao u Karampanu, onda ništa i ne vrijediš.

Uvijek sam se fokusirao na lapsuse, prepoznatljive govore političara. Ali tu postoji jedna mana - političari su smjenjiva roba.  

Čim on ode sa vlasti, više nije aktuelan za publika. Međutim, neke imitacije ostaju i za vjek vjekova, pa tako ja i  dan danas mogu da imitiram neke koje nisu čak ni među živima, iako to izbjegavam. Ali oni su toliko postali upečatljivi da su svojom bojom glasa ili nekim svojim lapsusom tokom karijere zaslužili da budu na toj top listi” – objašnjava Sklender.

Za nastup u Kotoru Pele se bavio i gradskim temama.

“U početku se Teatar bavio više gradskim temama zato što je i nastupao samo na području Kotora. Mojim dolaskom i drugih kolega, te razvitkom Teatra, počeli smo da se bavimo i drugim temama i da ne budemo samo lokalni, nego i regionalni, da izvodimo predstave i na području Boke. Kada smo vidjeli da to prolazi kod publike, onda smo prešli na republički nivo. Mi  smo se razvijali, širili dijapazon publike od početka, dakle od Doma kulture u Škaljarima do Doma omladine u Beogradu” – navodi Sklender.

Vikednom na talasima Radio Kotora slušaoci i slušateljke prate humorističku emisiju “Epicentar”, a svakog radnog dana na portalu mogu pročitati nove škerce u rubrici “Ovo nema niđe”. 

“Nedjeljom od 11 i 30 na talasima Radio Kotora emituje se Epicentar uz neke kratke pauze već 30 godina. To je najdugovječnija emisija na našim talasima. Godine 1988. emisija Epicentar bila je pradstavnik Crne Gore u zajedničkoj jugoslovenskoj radio šemi što se tiče humora. Išla je za naše radnike u inostranstvu. I mi smo preko tadašnjeg Radio Titograda, današnjeg Radija Crne Gore, pravili jednu emisiju koja se zvala Radio otirač u kojoj su mi saradnici bili naši uvaženi tonci Savo Popović i Duško Duka Martinović. I tu našu emisiju Radio otirač smo slali da bi ona na neki način predstavljala Crnu Goru, odnosno Jugoslaviju za naše radnike. To je bila emisija zabavno-rekreativno-humorističkog sadržaja. A tu je i naša rubrika Ovo nema niđe na našem sajtu. Tu nastojim da budu obrađene naše loalne teme. To je kao i neka moja rubrika u Epicentru koja se zove Mala karampana. To je nešto što se kaže Domaći za domaće. Pošto vidim da je sad intencija Kupujmo domaće, mi ovdje se malo smijemo domaće” – priiča Sklender.

Kako ističe, za posao humoriste najvažniji je rad na sebi kako biste se dopali publici.

“Ništa ne dolazi preko noći. Potrebno je dosta vremena, rada i truda. Poslije 40 godina rijetko ćete naći nekog ko ne zna za Teatar 303 u Kotoru, a osamdesetih godina nije bilo baš tako”- navodi Sklender.