Zabava
PAJOVIĆ: KOTOR JE GLAVNI KRIVAC ZA MOJU ZALJUBLJENOST U MODU
“Mislim da se čovjek rodi sa osjećajem za estetiku, za stil i da to samo dalje gradite kroz život. Kotor je glavni krivac zbog čega sam ja zaljubljenik u modu, s obzirom da sam negdje i odrasla uz Smotru mode” – kaže Milena Pajović, modna blogerka i influenserka iz Kotora. Gostujući u emisiji Radio Kotora “Ljetnje priče” ona je pričala o ovoj profesiji, modi i za naš program podijelila svoja iskustva vezana za modne blogove. Kakav je osjećaj biti drugačiji u Crnoj Gori, a opet uspješan, koje su prednosti i mane posla influensera, te koji su savjeti mladim ženama koje žele da se bave ovim poslom – za Radio Kotor govori Milena Pajović, sa kojom je razgovarala Irena Mačić. Prenosimo vam djelić tog razgovora.
Vodi se debata, polemika oko struke blogera i influensera. To su relativno nove profesije kod nas. Da li bi nam za početak objasnili šta podrazumjeva posao influensera i blogera?
U Crnoj Gori to još uvijek nije zaživjelo kao profesija. Do duše, postoje ljudi kojima je to stvarno profesija, ali generalno mislim da ne mogu da zarade za život od toga, već da imaju primanja sa nekih drugih strana. Tako da mislim da još uvijek u Crnoj Gori nije zaživjela kao profesija, ali jeste kao hobi i dodatan izvor prihoda. Kao što sam rekla, to može da bude hobi. Radi se iz ljubavi. Dosta ljudi je našlo načina da preko uticaja na društvenim mrežama i zaradi neki novac. U suštini, u Crnoj Gori najviše se to bazira na kompenzaciji, manje je toga što može da se naplati, ali ima i tih slučajeva.
Uvijek vas kontaktiraju neke kompanije. Ukoliko vas kontaktiraju neke veće kompanije, onda vi postavljate neke svoje uslove, prvenstveno način na koji ćete nekog da izreklamirate. U to ulazi: koliko će biti objava, da li su profesionalne fotografije, koliko će biti storija, koliko dugo ta saradnja traje. I onda na kraju vi kažete vašu ponudu, oni to prihvate ili odbiju. Nakon toga vam šalju PR pakete koje ste vi dužni da izreklamirate na način na koji to najbolje radite. Neko obično kači samo profesionalne ili amaterske slike, storije sa pričom ili bez priče i to je otprilike to. Dok drugi pristup saradnje, koji je na mom profilu najviše zastupljen, jeste reklamiranje nekih domaćih proizvođača, odnosno nekih mladih preduzetnika koji tek kreću u biznis. Moj način reklamiranja je poprilično jednostavan. Oni mi pošalju to što žele da izreklamiraju, pošalju mi neki tekst koji prati taj njihov proizvod i pošalju mi slike. Ja se slikam sa tim proizvodom. Uvijek je to samo kompenzacija, ne uzimam novac zato što smatram da, ako neko kreće tek u neki posao, već je dovoljno zadužen i nema potrebe da još i ja naplaćujem. Zato što je meni to posla petnaestak minuta, a neko za to baš treba da radi. Generalno sve moje saradnje duže traju. Za veće kompanije, naravno da se trudim i ja da nešto naplatim, zašto da ne.
Po obrazovanju pravnica, modna blogerka i influenserka po opredjeljenju. Uspješno balansirate između ove dvije ljubavi i nižete uspjehe u obije sfere. Kako Vam to polazi za rukom?
To mi polazi za rukom zato što nemam drugih obaveza, nego jednostavno bavim se time. Vjerovatno da imam porodicu ili da imam neke dodatne obaveze ne bih imala vremena za to i iskreno divim se influenserkama koje imaju porodicu kako to sve stižu, ali pretpostavljam da nemaju onaj regularni posao od 7 do 15 sati kao što ga imam ja. Ja radim u jednoj državnoj instituciji. Ne zahtjeva angažovanje poslije radnog vremena, tako da poslije radnog vremena uvijek mogu da se bavim modom. Moda jeste stvarno moja primarna ljubav. Ja sam i htjela jedno vrijeme da upišem dizajn, ali moji roditelji nisu bili za to. Tako da sam onda upisala pravo, ali sam našla način kako da se bavim modom. Bavila sam se modom i prije instagrama i mislim da sam jedna od prvih modnih blogera u Crnoj Gori. Počeci modnih blogera u Crnoj Gori jesu iz Kotora. Ja sam počela druga, a prve modne blogerke u Crnoj Gori bile su Milica i Marija iz Perasta.
A Vi ste, ako se ne varam, prije svega toga pisali i modne članke jel tako?
Imala sam svoj modni blog od 2012. godine. Poslije sam pisala za Modni ritam gdje sam imala svoje sedmične tekstove.
Koje su prednosti i mane tvog posla? Pretpostavljam da ostavlja prostora za dosta slobodnog vremena, ali da se takođe morate nositi sa svakojakim komentarima. S obzirom da se radi o javnom poslu, izloženi ste konstantno javnosti, kritici, komentarima. Kako to utiče na Vas?
Posao influensera jeste 24 časa dnevno. Ja dosta toga izbjegavam. Ne volim da ljudi previše ulaze u moj pšrivatni život, ali opet morate da im date nešto jer time stičete pratioce. Ljudi vole da vide šta se dešava u tuđem dvorištu. I čim date nekome da previše uđe u vaš život, onda negdje i ima pravo da to komentariše, jer ste mu vi to dozvolili. Svaki profil koji je otvoren, bilo da ima 25, 100 hiljada pratilaca ili samo 100, vi kada ga otvorite dozvoljavate ljudima da uđu u vaš život i samim tim da ga komentarišu. Ja se generalno nisam susrijećala sa nekim negativnim komentarima.
Mene to ne dotiče, tako da mi je to više zabavno.
A koliko Vam često ljudi pišu i šta najviše postavljaju kao pitanje jer na svojim vlogovima prikazujete često odjevne i kozmetičke predmete i dijelite svoja iskustva sa svojim pratiocima?
Trenutno mi ljudi najviše postavljaju pitanja o astrologiji zato što sam snimila jedan video na tu temu. Svakog dana sigurno imam po petnaestak poruka vezano za to. Ja se trudim svima da odgovorim, ali nekada nemam vremena. Mišljenja sam da je sve to objašnjeno kroz moje video sadržaje i da uopšte nema potrebe da ljudi dodatno zapitkuju. Ali opet, dešava se da neko ni ne odsluša pažljivo ili ne pogleda video do kraja, tako da trenutno je fokus na tim pitanjima. Generalno, ljudi mi najviše pišu o dijetama jer sam ja uvijek na nekoj dijeti i onda je to ženama zanimljivo da čuju moja iskustva, iako ja svaku dijetu modifikujem na svoj način. Kada su u pitanju odjevne kombinacije, ja se trudim da ispod svake fotografije napišem gdje sam nešto kupila, da li sam nešto šila, gdje sam kupila materijal ako sam šila, ko je sašio neku kombinaciju.
Kako se rodila ljubav prema modi i kako je ona promijenila tok Vašeg života?
Mislim da se čovjek rodi sa osjećajem za estetiku, za stil i da to samo dalje gradite kroz život. Mislim da je Kotor glavni krivac zbog čega sam ja zaljubljenik u modu, s obzirom da sam ja negdje i odrasla uz Smotru mode koja, nažalost, u Kotoru već godinama nekako ne doživljava taj procvat koji bi trebala. Ja sam relativno mlada mogla da gledam neke revije koje ni sad ne bih mogla da vidim. Sjećam se Diorove revije. Tada sam išla u srednju školu. Profesorica Ljilja nas je vodila i radili smo kao logistika manekenkama. Pomagale smo. Imate priliku da se susretnete sa svim tim divnim materijalima. Mislim da se generalno tu rodila ljubav i moja želja da jednog dana budem dizajnerka. Danas svaka druga djevojčica hoće da bude dizajnerka. Mi u to vrijeme mislim da nismo ni znali šta to znači.
Živimo u vremenu masovnog konzumerizma i potrošačke ideologije. Koji stil lično preferirate? Kako se oblači jedna modna blogerka, influenserka i uopšte ljubiteljka mode?
Ja generalno pratim modu, ali ne slijepo. Trudim se da to prilagodim sebi. Dosta toga šijem, tako da se ne bi moglo reći da sam uniformisana. Najlakši način je skinuti lutku iz Zare i tako se slikati i reći: Ovo vam je sad moderno. Ja se trudim da kroz moje postove pokažem nešto što ljudi ne gledaju svaki dan i generalno na mojim fotografijama nećete vidjeti kombinaciju koju možete da vidite na nekoj drugoj blogerki. Ne zato što ja želim da budem drugačija po cijenu svega, jednostavno to je moj stil. Ja ne kupujem stvari da bi ih slikala, već da bi ih nosila. Dosta toga što nosim, ja to i ne stignem da slikam. Dok danas imate dosta djevojaka koje ciljano idu nešto da kupe da bi to slikale kako bi se njihova slika šerovala. Danas vi nemate influensera ili modnu blogerku koja se time bavi iz ljubavi. Generalno, to ljudi to rade da bi bili popularni, koliko god meni to u Crnoj Gori zvučalo smiješno.
Ako zavirimo u Vaš garderober, šta ćemo tamo pronaći? Bez kojih odjevnih komada ne možete zamisliti svoj ormar, a bez kojih kozmetičkih preparata svoj neseser?
Ja volim haljine, ali ono što najviše možete vidjeti u mom ormaru su šiveni setovi: suknje i korseti. To je nešto što uvijek i predlažem ženama kada mi traže savjet da nešto sašiju. Ja sam snimila i video o tome. Obično šijem suknju i neku majčicu koje mogu da iskoristim u više kombinacija. I 50 odsto mog ormara jeste nešto što je šiveno. Volim da imam, ne nešto unikatno, već nešto što je skrojeno po mojoj mjeri, što me ne steže. Imam dosta haljina, tako da je to najveći dio mog ormara, pored cipela. Ja sam strastveni zaljubljenik u cipele. Ne skupe, ne odvajam neke velike sume novca, ali volim da imam cipele u svim bojama. Ako mi se neki model ugodi, a nije preskup, ja kupim to u svim mogućim bojama.
A što se tiče kozmetičkih preparata, s obzirom da ja imam jako suvu kožu, uvijek sa mnom možete naći neku kremu koja je namijenjena suvoj koži i nude karmin. To je nešto od čega se ne odvajam. Nažalost ne posvećujem veliku pažnju njezi, zato što mi je genetika jako dobra i onda ne moram da se mučim sa raznim kremama, tretmanima. Sve što je za suvu kožu je uvijek u mom stanu i u mom neseseru. Ne volim ni da se šminkam previše. To su cc ili bb krema i nude karmin.
A kada je u pitanju ona neizbježna mala crna haljina, da li je to klasika?
Vjerovali ili ne, ja malu crnu haljinu nemam, zato što ne volim crnu boju. Crnu boju, nažalost, ne vezujem za eleganciju, nego za korotu. Crnu boju baš izbjegavam.
Šta mislite o modnoj sceni u Crnoj Gori?
Mislim da Crnogorke preveliku pažnju posvećuju modi. Mislim da je došlo do te granice da su žene previše opterećene time. Vi ćete vidjeti u svakom butiku ili kod svakog dizajnera da sve što se proizvede, to se odmah kupuje. Vi ne možete da dođete na red da nešto kupite, zato što žene toliko hrle da prve imaju nešto i da uopšte ne umiju da uživaju u modi. Generalno u Crnoj Gori žene su toliko lijepo sređene u svakoj situaciji i toliko se pažnje posvećuje modi, da mislim da je to malo pretjerano.
Nakon dugo vremena u ovom poslu, kakvi su Vaši utisci, da li u Crnoj Gori može da se živi od ovog posla, a kakva je situacija u svijetu, koliko je plaćen posao influensera pored svih benefita koje ta profesija nosi sa sobom?
U Crnoj Gori nije toliko plaćena ta profesija. Vi imate možda par nekih influensera koji sarađuju sa nekim stranim brendovima, ali sve to nije dovoljno za život u Crnoj Gori. Morate da imate još dodatni izvor prihoda. A u svijetu je to jako plaćena profesija. Vi imate na Forbsovoj listi sigurno petnaestak influensera koji su u prvih 100. Imate curu Tamaru iz Crne Gore koja je doživjela svjetsku slavu, imate i influenserku iz Srbije kao što je Zorana, koja zarađuje ogromne svote novca. Ja sam u kontaktu sa par influensera iz Srbije i oni jako lijepo mogu da žive od toga posla. Čak postoje influenseri koji su ostavili svoje stalne poslove da bi se bavili ovim poslom. Mislim da u Crnoj Gori to još nije zaživjelo i da ljudi imaju predrasude.Vjerovatno će vremenom i to doći kod nas.
Kako je biti influenserka u današnje vrijeme? Naše društvo ne prihvata pozitivno različitosti. U posljednje vrijeme javlja se ekspanzija influensera. I teško je biti originalan u moru istih, teško se izdvojiti. Vama je to pošlo za rukom, a mene zanima kakav je osjećaj biti drugačiji u Crnoj Gori?
Ja sam našla način da se izdvojim. To je snimanje storija gdje sam ja skroz spontana, nisam našminkana, pripremljena, izvještačena.
Pričam iz srca i duše, nepripremljeno, iako tu vjerovatno ima milion i jedna greška. Ljudi ne shvataju da je to jako spontano, da ja nemam pripremljen tekst, da nije ni meni svejedno kada stanem ispred kamere telefona i počnem da pričam. Nešto mi skrene pažnju, misli, nemam fokus, zaboravim sa čim sam počela, kako ću da završim. Sve to ima nekih svojih prednosti i mana. U mom slučaju to su se pokazale kao prednosti, jer ljudi vide da je to spontano i da je iskreno. Kada reklamiram neki proizvod tačno se vidi da li sam se oduševila ili nisam, jer ja to ne mogu vještački.
Koji su Vaši savjeti mladim ženama koje žele da se bave ovim poslom?
Posao kao posao - nema ga. Voljela bih da djevojčice budu svjesne da od toga ne može da se živi, da moraju da se školuju. Moj savjet im je da, ukoliko krenu da se bave ovim poslom, to rade iz ljubavi, ne da bi nešto zaradili. Spontanim i upornim radom doćiće do svog cilja.
Šta je prema vašem mišljenu ključ uspjeha: talenat, inteligencija, obrazovanje, upornost?
Sve to zajedno. Sve to kumulativno kad se spoji, onda daje jedan dobar proizvod. Spontanost je nešto što je moja karta uspjeha. Ali mislim da je tu i upornost - da ne odustanete kada vidite da je neko bolji od vas, da je neko dobio neke projekte za koje vi mislite da biste to bolje uradili. Bitno je da u ovom poslu nema sujete i da niste zavisni. To je nešto što prati dosta influensera, ne samo u Crnoj Gori, nego i u svijetu, jer imate dosta tih zavidnih ljudi. Kad neko kreće u ovaj posao, bitno je da ne bude zavidan i sujetan.
Foto: Veronika (Brkanović) Jovanović