Zabava

Crnogorski kompozitor, producent i gitarista, Mihailo Miha Radonjić bio je danas gost “Ljetnjih priča” Radio Kotora.

Glas koji se ne sluša, nego živi: Iskrena ispovijest Mihe Radonjića o muzici, žrtvama i mikrofonu koji krije sve tajne

Iza svakog uspješnog muzičara stoji bezbroj neprospavanih noći, kilometri pređenih puteva i energija koja se, umjesto riječima, mjeri otkucajima srca u publici.

Crnogorska muzička scena bogata je talentima, ali rijetki su oni čije pjesme ne čujete samo u prolazu, već ih istinski osjetite u grudima. Jedan od njih je Mihajlo Miha Radonjić – umjetnik prepoznatljiv po specifičnoj emociji u glasu, nevjerovatnoj energiji na sceni i onoj autentičnosti koja osvaja na prvi takt.

U emotivnom razgovoru, Miha je ogolio dušu i odškrinuo vrata svog svijeta – onog koji ostaje kada se svjetla na bini ugase i kada ostane sam sa svojim mislima i uspomenama.

Između predrasuda i surove realnosti

 Ljudi koji posmatraju javne ličnosti kroz ekran ili sa distance često kreiraju pogrešne slike. Miha priznaje da se i sam često suočava sa zabludama i predrasudama koje ljudi imaju kada ga vide prvi put. Ipak, njegova neposrednost i iskrenost brzo sruše te zidove.

Muzika je za njega mnogo više od posla – ona je način života, ali i polje na kojem se prave najveći kompromisi i, ponekad, svjesne ludosti. Na pitanje koja je najveća glupost koju je uradio zbog muzike, kroz osmijeh, ali sa dozom nostalgije, Miha se prisjeća trenutaka kada je razum morao da ustupi mjesto strasti prema sceni. Jer, baviti se muzikom u Crnoj Gori je specifičan izazov, borba u kojoj opstaju samo oni koji su spremni da daju cijelog sebe.

Kada bi mikrofon progovorio i kada bi vrijeme moglo da se vrati

Bina pruža nevjerovatan nalet adrenalina, ali krije i trenutke sumnje. Miha iskreno otkriva da je bilo nastupa kada je pjevao, a u sebi se pitao: "Šta je meni ovo trebalo?" Ipak, ti momenti slabosti blijede pred onim sudbinskim svirkama koje ostavljaju neizbrisiv trag. Kada bi imao moć da vrati vrijeme i ponovo proživi samo jedan nastup, Miha tačno zna koji bi to trenutak bio – momenat čiste magije i stopljenosti sa publikom.

šta je sa tajnama koje ostaju na sceni?

"Kada bi moj mikrofon mogao da priča poslije svakog nastupa, ispričao bi najdublje istine o meni".U tim riječima krije se sva težina i ljepota bavljenja umjetnošću. Mikrofon zna za svaki uzdah, za svaki trenutak kada je glas zadrhtao od stvarne emocije, a ne samo od melodije.

Pismo mlađem sebi i riječi koje se ne zaboravljaju

Svaki umjetnik raste i sazrijeva kroz godine i greške. Kada bi danas mogao da pošalje poruku Mihi od prije deset godina, njegova poruka mlađem sebi bila bi dragocjen putokaz kroz lavirint zvani estrada. Bilo bi to pismo o strpljenju, vjeri u sebe i očuvanju sopstvenog mira.

Na tom putu, najveća hrana za dušu jednog muzičara su aplauzi i riječi publike. Miha ističe da je kroz karijeru dobio mnogo komplimenata, ali jedan se duboko urezao u njegovo srce i postao njegov lični svjetionik – riječi koje su potvrdile da sve što radi ima duboki smisao.

Na kraju, Miha Radonjić ostaje dosljedan sebi – čovjek koji živi svoju muziku, dijeli je nesebično sa publikom i podsjeća nas zašto su pjesme najljepši lijek za dušu.

(Foto: CDM)

Jelena Kažanegra