Zabava

U novom izdanju emisije „Ljetnje priče”, autorka Jelena Kažanegra ugostila je na plaži u Dobroti talentovanog kotorskog muzičara Vasilija Čolana. U emotivnom i opuštenom razgovoru uz šum mora, Čolan se prisjetio srednjoškolskih svirki, saradnje sa starom ekipom, ali i otkrio kako je sa svojim indie rock bendom „Call Center” pokorio regionalne kulturne centre.

Od bježanja od prava do muzičke produkcije

Iako je u srednjoškolskim danima planirao da upiše pravni fakultet, Vasilije je životnoi kormilo ipak okrenuo ka umjetnosti. Završio je kulturologiju, a danas se uspješno bavi muzičkom produkcijom, pjevanjem i sviranjem u studiju. „Muzika je jedina stvar koju zaista volim i mogu da radim. Sve ostalo mi je muka”,iskren je Čolan.

Prisjećajući se perioda pandemije koronavirusa, kada su svirke utihnule, Vasilije se kroz osmijeh osvrnuo na kratkotrajni, ali zabavni izlet u rep vode sa kolegom IvanomFranovićem.

„Bilo je to vrijeme kada nismo znali šta ćemo sa sobom. Zatvorili smo se u studio i igrali se repera. Muziku nikada ne možeš svrstati u jednu liniju, a taj trenutak je donio nešto potpuno drugačije što nikada ranije nisam dotakao”, objašnjava muzičar.

„Svadba iz pakla” i nezamjenjiva gitara

Kroz seriju duhovitih i neobičnih pitanja, voditeljka je pokušala da izbaci Čolana iz zone komfora. Na pitanje koju bi dječju pjesmicu obradio u heavy metal stilu na „svadbi iz pakla”, Vasilije je iznenadio spremnim odgovorom.

„Vjerovali ili ne, jedan norveški death metal bend je već obradio našu pjesmicu ;Zum, zum, zum; i ja sam oduševljen time! To bi mi bila inspiracija, a dodao bih i klasike poput Lako je prutu da se sokoli”, kroz smijeh kaže Čola.

Kada bi morao da bira jedan instrument koji bi mu, u hipotetičkom scenariju, zamijenio ruku, dileme nije bilo – to je gitara. Iako savremena tehnologija dozvoljava pravljenje aranžmana kroz kodove i semplove, Vasilije naglašava da ništa ne može zamijeniti živu svirku i energiju pravog instrumenta.

Kotorska kreativnost u Beogradu: Bend čine prijatelji s iste frekvencije

Vasilije već sedam godina živi i radi u Beogradu. Tamo je osnovao indie rock sastav „Call Center”, ali jezgro benda čine isključivo njegovi prijatelji iz djetinjstva i školskih klupa u Kotoru – Nikola Popović Johnny na gitari i Gojko Daković na basu, dok im se na bubnjevima pridružio Nikola Mićić.

Na šaljivu opasku voditeljke da je „izdajica” koji je pokupio svu kreativnost iz Kotora i odveo je za Beograd, Čolan daje duboko profesionalan odgovor o važnosti hemije unutar benda:

„Upoznao sam gore mnogo sjajnih muzičara, ali jednu stvar niko ne može da zamijeni: s tim ljudima moraš da putuješ, spavaš, zujiš u studiju i stvaraš. Ako to nije neko kome možeš apsolutno sve otvoreno da kažeš, bend će se raspasti. Odlučio bih da sviram samo sa svojim društvom jer smo na istoj frekvenciji i nema prećutkivanja.”

Bend je upravo završio uspješan prvi dio regionalne turneje, u okviru koje su obišli Sarajevo, Beograd, Niš i Skoplje, a u planu je i nastavak po ostatku bivše Jugoslavije. 

Povratak kući i spektakl za Bokeljsku noć

Ipak, sviranje pored mora ima posebnu čari koju ništa ne može da nadmaši. Čolan ističe da tek kada odeš daleko, naučiš da cijeniš domaći ambijent, vožnju barkom i opuštenost koju Boka pruža. Umjesto luksuznih jahti i limuzina, za njega je najveći luksuz kada ga nakon svirke ekipa pokupi barkom sa svim instrumentima.

Za sve ljubitelje njihovog zvuka, Vasilije je ekskluzivno najavio nastup na predstojećoj Bokeljskoj noći, što će ujedno biti i njihov prvi zvanični nastup na ovoj manifestaciji pod imenom „Call Center”.

„Sviramo na Trgu od Muzeja, a binu dijelimo sa sastavom VIS Gambori. S obzirom na to da ne živimo ovdje, rijetka je prilika da sviramo u svom gradu i zato se ovoj svirci neizmjerno radujemo”, zaključio je Čolan.

Emisija je završena u prepoznatljivom ljetnjem maniru – fotkanjem na plaži u Dobroti, uz poruku kolegama u Beogradu da imaju itekako dobar razlog za ljubomoru na ovakve morske radne dane.