Zabava

Crnogorski muzičar Luka Radović bio je gost Radio Kotora, gde je u razgovoru sa Jelenom Kazanegrom otvorio dušu o svom muzičkom putu, detaljima sa albuma prvijenca, ali i neobičnim anegdotama sa nastupa. Njegov album donosi šarenolik spektar emocija koji sam umjetnik kroz smijeh opisuje na vrlo slikovit način.

Na pitanje, da je njegov album lijek, kome bi bio prepisan, Luka odgovara:

„Pripisao bih ga blažem obliku šizofrenije ili bipolarnog poremećaja. Toliko je šarenih emocija koje osciliraju od pozitivnih do negativnih – od sreće do tuge, pa do panike. To je stanje u kom imamo veliki plus i veliki minus“, iskren je Radović.

Muzičko sazrijevanje: Od 18. godine do zrelog albuma

Radović objašnjava da je stvaranje albuma bilo dugotrajan proces koji je pratio njegovo lično sazrijevanje. Prvu pjesmu koja se našla na albumu snimio je sa nepunih 18 godina. Do objavljivanja CD-a prošlo je mnogo vremena, pa je većinu numera morao ponovo da otpjeva, prearanžira i produkcijski dotjera kako bi zvučale moderno i kvalitetno.

Kao vokalno najzahtjevniju izdvaja numeru „Tražim nebu“.

„Ta pjesma ide od niskih laga do baš visokih dionica. Veoma je upečatljiva, a iako ima samo tri akorda, vokalno je preteška i nosi jednu tužnu, duboku priču“, objašnjava muzičar.

Inspiracija u ljudima i cetinjski „Haos“

Kada je reč o stvaralačkoj energiji, Luku najviše pokreće ono što dolazi iz njega samog, ali i empatija prema ljudima iz okruženja.
„Kroz razgovore sa bliskim ljudima mogu da proživim ono što oni proživljavaju. To se reflektuje na moje unutrašnje stanje i kasnije se pretoči u stihove ili kompozicije“, kaže Luka, dodajući da mu je stanje u svijetu tek na trećem mjestu kada je riječ o inspiraciji.

Posebno mjesto zauzima numera „Haos“, u potpunosti autorska priča nastala tokom pandemije koronavirusa. Za ovu pesmu Luka je sam osmislio kadrove i lokacije za spot, spajajući muziku sa vizuelnom umjetnošću kojom se takođe bavi u životu. Inspiraciju je pronašao na svakom koraku svog rodnog Cetinja, ističući da mu je bilo izuzetno važno da se audio i vizuelni doživljaj savršeno poklope.

Povratak festivala i „punjenje baterija“

Luka se osvrnuo i na važnost muzičkih festivala, ističući da su se ljudi uželjeli pop zvuka. Nakon gašenja Budvanskog festivala i Sunčanih skala, pop izvođači iz Crne Gore i regiona dugo nisu imali zajedničku platformu, pa raduje činjenica da se festivalska scena ponovo budi.

Ipak, najveći pokretač za njega ostaje direktan kontakt sa publikom.

„Najviše punim baterije kada dobijem dobar “feedback”. Kada publika sjajno reaguje, nebitno je da li smo umorni ili nam grlo nije u najboljem izdanju. Dobra reakcija nam podigne kompletnu frekvenciju tijela i da vjetar u leđa“, ističe Luka. Pred nastup ima i mali ritual – voli dobro da se upjeva, ali i da popije jednu čašicu kratkog pića.

Perkusije na kutiji od čipsa i pjesme koje nestaju nakon buđenja

Tokom rada u studiju, Luka ne bježi od eksperimenata. Otkrio je da je na instrumentalnoj kompoziciji „Eastern Morning“ perkusije odsvirao koristeći – kutiju Pringles čipsa! Taj zvuk je kasnije provukao kroz milion filtera kako bi dobio željeni ritmički “loop”.

Ipak, neke od najboljih ideja ostanu zarobljene u snovima. „U snu često sanjam pesmu i sanjam ogroman hit. Deluje mi i pamtljivo, i pjevjjivo, i kvalitetno. Zaljubim se u pjesmu i probudim se da je zapišem. Međutim, sve zaboravim u roku od jedne sekunde od momenta buđenja – i melodiju i tekst“, kroz smijeh priča muzičar.

Zadnji atomi snage na snimku i pesma bez saksofona

Pjesma " Pjevaj je vilo" krije posebnu tajnu sa snimanja. Na samom kraju pjesme, tokom zahtjevnog visokog ispjevavanja, može se čuti umejtnikov duboki izdah.

„To je bilo jako teško otpjevati. Na snimku se čuje kako ispjevavam visok ton nekih desetak sekundi i na kraju bukvalno izdahnem, ton propadne u izdah. To smo ostavili jer se dobro uklopilo u priču – čuju se moji zadnji atomi snage“, otkriva Luka.

Zanimljivo je i da kroz cijeli album nijednom nije upotrebio saksofon. Iako cijeni hitove koji su prepoznatljivi po ovom instrumentu, ističe da se saksofon stilski jednostavno nije uklapao u njegove numere.

Fenomen „muzičkih želja“ i improvizacija sa tekstovima

Kao i svaki muzičar koji često nastupa uživo, Luka se susreće sa neobičnim situacijama na privatnim zabavama. Opisao je simpatičan sindrom koji mu se redovno dešava.

„Ljudi mi traže pjesmu kao muzičku želju. Dok ja to pjevam, oni su na telefonu, u toaletu ili su izašli da zapale cigaretu. Onda dođu i pitaju: 'Kad će ona moja?', a ja odgovaram da je upravo odsvirana. Zato istu pjesmu često pjevam po dva puta“, priča Radović.

Takođe priznaje da je „majstor da prepriča tuđu pjesmu“ kada zaboravi tekst. Dok je radio sa gitaristom Adamom Petkovićem iz Nikšića, redovno bi dobijao opomene nakon svirke. Strofe bi često izmislio i napravio svoju priču koja nema veze sa originalom, dok bi se refrena uvek držao.

Na samom kraju, Luka je najavio skori povratak pred publiku u Boki, gde će posjetioci moći da uživaju u njegovom prepoznatljivom pop-rok repertoaru, ali i dalmatinskom zvuku koji je na ovim prostorima uvek voljen i rado slušan.