Sport

Tokom pandemije korona virusa pješačke staze u našem okruženje postale su popularne, kao i sela u unutrašnjosti Boke, šume, jezera i vodopadi širom naše zemlje.

To je gostujući u programu Radio Kotora kazao planinar Marjan Šantić.

,,U našoj opštini ima oko 350 planinarskih staza od kojih je Opština preuzela održavanje njih tridesetak. Što znači da vode računa o čišćenju rastinja i markiranju staza, kako bi bile ljepše i pristupačnije. Nažalost, još uvijek ima staza koje su unijete u planinarskim mapama, a nisu u upotrebi jer su uglavnom markacije koje su ranije planinarski klub “Vjeverica” i “Pestingrad” obilježavali izblijedjele, a čim se ne održavaju i ne koriste, rastinje svake godine čine svoje. Ljudi moraju biti upoznati koje su najbezbjednije staze za hodanje prije polaska”- poručio je.

Šantić ljubiteljima prirode preporučuje stazu od Kotora ka Ivanovim koritima, koja je prema njegovom mišljenju pogodna za planinarenje tokom svih godišnjih doba.

,,U opštini Kotor je atraktivna i staza od mora na Peluzici do brda Vrmac, kao i Gornji Stoliv, staze iznad Prčanja, Gornji Orahovac do kojeg se može doći iz Perasta prema Vranovom brdu i tvrđavi Sveti Andrija. Zaista imamo fantastične planinarske staze, samo je uvijek preporuka da na planinarenje idemo adekvatno obučeni. Svim ljubiteljima prirode preporučujem da i na manje planinarske ture idu adekvatno obučeni, kako bi izbjegli povrede. Gojzerice su obavezne, ako je to manja staza kao na primjer staze na Vrmcu možete ići i u patikama kada je sunčano ali u patike nije preporučljivo nositi zimi i u nikakvom slučaju ne preporučujem sandale i papuče. Bez obzira što su što je industrija koja se bavi izradom planinarske opreme proizvela i planinarske sandale za ljetno doba, ja nisam pristalica te obuće. Svakako preporučujem planinarenje i ljetnim mjesecima ali samo u određeno vrijeme, na primjer ujutro rano i do nekih 10 sati  prije jakog sunca ili cjelodnevno planinarenje na preko 1000 m nadmorske visine.  Imamo Lovćen i Orjen gdje su temperature mnogo manje, ima dosta šume i hladovine i preporučio bih na tim predjelima cjelodnevne planinarske ture”- dodaje on.

U daljem razgovor navodi da je profesionalna planinarska oprema izuzetno skupa, ali da ona pruža da se i uslovima niskih temperature i vjetra, planinar osjeća prijatno.

,, Profesionalni planinari moraju imati vodonepropusnu obuću i odjeću adekvatnu za velike haldnoće, štapove, cepin- mali kramp koji se koristi za led i snijeg kao bi se spriječilo klizanje, zatim dereze- željezne bodlje koje se ugrađuju na gojzericama, što vam daje dodatnu sigurnost. Osim planinarske opreme neophodno je nositi vodu, hranu, energetske napitke. Težina moje opreme se kreće između 25 i 30 kilograma ali treninzi su takvi da se vježba i nošenje tereta, koji je neophodan za preživljavanje na planini”.

Marjan Šantić je “osvojio” vrhove mnogih planina kako u Europi tako i u svijetu ali kako ističe crnogorske planine su najživopisnije i nezamjenljive.

,,Uz dosta sreće uspio sam se popeti na Akokangvu- najveći vrh planine Andi,  uspon je trajao oko 12 dana i bilo je prilično teško. Za mene možda je najdraži uspon bio je na planini Kilimandžaro, koju bih preporučio svima i za planinarenje i za šetnju, jer je to planina gdje se prema vama ljudi ponašaju zaista za svaku pohvalu. Odnos čovjeka i planine je veoma bitan jer je svaka planina lijepa za sebe, a istakao bih da su ljepše niže planine jer imaju mnogo veću ponudu u smislu šuma jezera rijeka. Na visokim vulkanskim planinama uvijek je snijeg i led ali poseban je utisak ponašanje ljudi prema vama. Osim Alpa i Kilimandžara, Alda dva puta sam bio na Elbrusu. U okruženju sam obišao više planina u Albaniji, Srbiji, Hrvatskoj. Što se tiče crnogorskih planina one su za mene najljepše i najviše volim  Orjen i Lovćen, zatim Komove. Najljepša crnogorska planina i najizazovnija za uspon su Prokletije, ima dosta vrhova i morate biti izuzetno spremni i oprezni, a ima puno jezera i prelijepih predjela”- zaključio je Šantić.

 Foto: Radio Kotor (naslovna)

          Marjan Šantić (galerija)