Sport

Crnogorski vaterpolo trener Vasko Vučković uspješno je okončao još jednu klupsku sezonu u Italiji, gdje je sa ekipom Mestrina Nuoto iz Venecije postao šampion C lige i izborio plasman u B ligu,sa zavidnom statistikom u 18 mečeva-16 pobjeda,remi i poraz.

U doigravanju,njegov sastav je u dva duela bio bolji od Busta Arćizia.

„Dvije godine sam u ovoj ekipi,lani smo da kažem promašili ulazak u veći rang za jedan gol,koji smo primili u posljednjim sekundama,ali uz dobar rad koji sam tražio od momaka,ove godine smo dominirali i vratili se u B ligu nakon osam godina.
Uprava je zadovoljna,moj klub je sastavljen od igrača iz Mestrea,najstariji je kapiten sa 28 godina,a najmlađi igrač sa 15.
Napravili smo jaku ekipu,ostaćemo i dalje na okupu,ali će nam trebati jedan do dva igrača.
Zadovoljstvo je raditi u takvom klubu i u zemlji, gdje je vaterpolo najtrofejniji sport“,rekao je Vučković i naglasio osobenost italijanskog vaterpola,a to je masovnost,jer samo u C ligi ima 8 grupa po 10 klubova.

Kotoranin je u Italiji,sa kraćim pauzama,dvije decenije, vodio je Polisportivu Mesinu, Latinu Palanuoto, Rari, Nantes Latinu, sa kojom je iz B lige ušao u A2 i Akvatiko Peskaru, a izdvaja nekoliko utakmica i to što su naši treneri i igrači ostavili dubok trag na Apeninima.

„Sjećam se pobjede nad ekipom koju je vodio čuveni centar Benćivenga,pobijedili smo u Napulju sa pet golova razlike,a takođe i drugu utakmicu za ulazak u B ligu,pred oko 500 ljudi,koju smo odigrali kao u transu.
To je emocija koja vam puni baterije i gdje vam kompletna tribina skandira Hvala treneru.
U Italiji su posebno na cijeni Aleksandar Leka Ivović,Zoran Mustur,Mirko Vičević,Veljko Uskoković,ne bih nekog da preskočim,gdje god odem,svi se dive našim igračima i trenerima,a čast je i naša sinoćnja pobjeda mladih nad Italijom za treće mjesto na Svjetskom prvenstvu“,kaže Vučković koji je sa mnogim mlađim kategorijama Primorca imao značajne uspjehe.

„Jedna od najboljih generacija je sa Darkom Brguljanom,Filipom Klikovcem,Aleksandrom Kraljem,Urošem Čučkovićem,oni su kasnije sa trenerom Slobodanom Mačićem u Istanbulu bili prvaci Evrope.
Sjećam se i epizode iz 1999.godine,kada smo zasluženo bili prvi u Ligi mira,kada sam vodio prvi tim Primorca,vremena su bila baš teška,ali mi smo igrali kao da je Kup šampiona.
To u mom životu stoji kao čudna sportska stvar.
Učio sam od Slobodana Vičevića,Mladena Klikovca,jedan od mojih učitelja sa kojim sam provodio puno vremena je Zoran Gopčević,kasnije sam trenirao njegovog sina Marka,to je škola koja me odvukla od ulice.
Iskustvo sa Veskom Markovićem je nevjerovatno,pravi učitelj života,čast mi je što sam sa njim osvojio Kup Savezne Republike Jugoslavije i to ću nositi sa sobom do kraja života“,sumirao je sjećanja Vučković na period proveden u Primorcu,gdje je i počeo trenersku karijeru 1991.godine.

U kotorskom klubu je proveo i period od 2006. do 2009.godine,a u reprezentaciji Crne Gore je počeo angažman tokom 2015.godine.

„Bilo je to na Svjetskom prvenstvu u Kazanju sa Rankom Perovićem i Petrom Porobićem.
U januaru sa selektorom Vladimirom Gojkovićem obučio sam se na softveru koji je uradio jedan italijanski stručnjak za informatiku i moj posao na video analizi je da olakšam rad selektoru i njegovim saradnicima.
Osjećam ponos što sam dio nacionalnog tima,to je kompaktna i zdrava porodica i čast je biti u njoj ,a dokle god budem mogao, uvijek ću joj biti na raspolaganju“,dodao je Vučković i naglasio uspjehe naših mladih selekcija pod vođstvom trenera Mirovića i Vukanića.

Vučković je posebno ponosan na jedan dio svoje karijere.

„To je period kada sam bio u stručnom štabu ženske vaterpolo reprezentacije Kine, kada je selektor bio Petar Porobić.
Prvo, jer je mene izabrao da mu budem saradnik i ponosan sam na svaki trenutak proveden sa njim.
Vjerujte, mi nismo ni svjesni što smo izgubili njegovim preranim odlaskom.
Ostaće zauvijek zapamćen kao jedna od najboljih osoba u mom životu.
Podigao sam se sa njim,živjeli smo u istoj zgradi,gdje ja i danas živim i biću mu zahvalan do kraja života“,kazao je Vučković.

On smatra da će predstojeći vaterpolo turnir na Olimpijskim igrama u Parizu biti neizvjestan, a što se tiče daljeg klupskog angažmana, za sada ostaje u Italiji u ekipi, koju je odveo u viši rang.

„Nakon toga vidjećemo, u Kotoru su mi majka,žena,prijatelji, ja sam sada najsrećniji čovjek na svijetu jer srećem drugove i to mi puni baterije za Italiju.
Vaterpolo je jedna od najbitnijih stvari u mom životu“, zaključio je Vučković za lokalni javni emiter.