Sport

Pripreme za manifestaciju "Vijek kotorskog sporta",čiji će jedan dio biti održan od 28. do 30. jula, polako se privode kraju, a to je i prilika da se prisjetimo nekih sjajnih uspjeha klubova iz našeg grada.

Posebno mjesto u tom kalendaru zauzima 27. april 1986. godine, kada je "Primorac" postao prvak Jugoslavije u vaterpolu, a tri dana kasnije i osvajač Kupa SFRJ.

​​​​​"Sjećanja su lijepa i mislim da je to bio jedan značajan uspjeh Primorca u njegovoj istoriji.
Bilo je puno elemenata, koji su uticali da klub iz jednog malog grada, bude šampion u jakoj konkurenciji.
To su bili pravilnici tadašnjeg Vaterpolo saveza Jugoslavije, koji su bili u korist domaćih klubova, igrači su bili limitirani da idu inostranstvo,a tu je bila i obaveza da ostaju što duže u svojim matičnim klubovima.
Kotor je 1984. dobio zimski bazen, što je bio stimulans igračima i trenerima da aktivnije učestvuju u radu,tako da se pružila mogućnost da budemo ravnopravni sa ekipama, koje su bile kvalitetne i iz velikih gradova, kao što su Zagreb, Split, Rijeka, Beograd", kazao je za naš program proslavljeni trener Pavle Vičević, koji je vodio Kotorane do dva vrijedna trofeja.

Primorac je tada bio poseban i po tome, jer su svi igrači i stručni štab bili iz Kotora, što je rijetkost.

"​​​​​​Ekipa je bila sastavljena od igrača, u rasponu od nekih petnaest godina, imali smo najmlađeg 1969. godište do najstarijeg 1955.godište odnosno od Duška Ćirkovića do Zorana Gopčevića.
Taj sklop mladosti i iskustva,koji je u kontinuitetu bio dobro osmišlejn dao je rezultate i došla je "dupla kruna".
Danas je teško očekivati da svi igrači budu iz istog grada,to nisu mogle ni mnogo veće sredine,ali mi smo uspjeli i to je udarilo pečat jednom dugogodišnjem radu, kome je pravi temelj dao dolazak Mira Ćirkovića 1968. godine", prisjeća se trofejni stručnjak.

Dodaje da nije mogao pretpostaviti da će "Primorac" te godine biti najbolji u državi.

"Nisam imao predosjećaj da ćemo biti prvi,mislio sam da svaku utakmicu odigramo maksimalno, da damo sve od sebe,niko nam nije davao šanse,uglavnom smo figurirali kao neko,ko bi mnogima mogao da pomrsi račune.
Nosioci ekipe su bili stariji iskusni igrači ,Zoran Gopčević je bio kapiten,imali smo Veska Markovića,Vaska Laloševića,Andriju Popovića i ostale, uz mlađe koji su stasavali Emila Nikolića,Mirka Vičevića,Ranka Perovića.
To su bili igrači,koji kada su ulazili u igru,nije se osjećala ta razlika u godinama i davali su svoj maksimum",rekao je legendarni trener.

Vičević je u ovom sportu prisutan sedam decenija.

"Primorac mi je u stvari život, ja sam od 1952. godine aktivan u vaterpolu odnosno klubu, sve do 1988. godine, kada sam postao selektor mlađih kategorija Jugoslavije.
Prve dvije godine bio sam plivač, a kasnije od 1955. godine, standardni igrač prve ekipe", dodao je on.

Kada se u revijalnoj utakmici 28. jula na Otvorenom bazenu u Kotoru budu našle dvije ekipe, jednu će sa klupe predvoditi Pavle, a drugu Ranko Perović, koji je "Primorac" 2009. godine, doveo do titule prvaka Evrope.

"Bio sam neizmjerno sretan i radostan kada je postigao taj uspjeh, a malo ljudi zna, da sam baš ja 1986. godine Ranku kao igraču, okačio medalju oko vrata.
I danas sam u kontaktu sa igračima iz tog perioda, doduše moj sin Mirko malo više, ali utakmica koja slijedi biće prilika da se prisjetimo malo sebe, a i da se drugi prisjete nas.
Na žalost, među nama nema više Zorana Gopčevića, Veska Markovića i Draška Krivokapića", rekao je vrsni strateg i dodao da naš vaterpolo nije u dobrim vodama.

"Situacija u klubovima je loša, sve se svelo na dva kluba,imamo malu bazu.
Izlaz je u omasovljenju, odakle bi mogao da izađe kvalitet", zaključio je Vičević za Radio Kotor.