Sport

Nedavno je održano Prvenstvo Crne Gore u jedrenju za klasu Optimist.

Nakon  tri dana takmičenja i šest odjedrenih regata u Herceg Novom, prvo mjesto u generalnom plasmanu i titulu državnog prvaka osvojio je Andrej Ašnin iz tivatskog Delfina, koji je osvojio i zlatnu medalju u konkurenciji do 12 godina, dok je u konkurenciji jedriličarki, najbolja bila Vanja Strahinja iz kotorskog Lahora.

To je bio povod da razgovaramo sa njom i saznamo više detalja, ne samo o ovom nastupu, već i njenoj dosadašnjoj karijeri, kao i o planovima za ubuduće.

Vanja, uz čestitke na još jednom uspjehu, kakve utiske nosiš sa takmičenja u Herceg Novom i jesi li očekivala titulu?

Prije svega  želim da se zahvalim što vaš radio redovno piše o našem klubu kao i na čestitkama za moj uspjeh.
Regata koja se nedavno održala u Herceg Novom je bila Državno prvenstvo Crne Gore za klasu optimist.  To je najvažnija regata za optimiste i kao takva je izuzetno zahtjevna. Ove godine je bilo 55 takmičara što je prilično velik broj za naše uslove. Očekivala sam titulu i drago mi je što sam sto sam i ove godine državna prvakinja jer je ovo ujedno bila moja poslednja regata u klasi optimist.

Ljeto je pri kraju, gdje si sve tokom prethodnih par mjeseci učestvovala, koje su to regate?

U prethodnom periodu sam bila ne Evropskom prvenstvu u Solunu, zatim na Kupu Jugositočne Evrope na Paliću,  kao i brojnim regatama u Crnoj Gori i Hrvatskoj. Nauspješnija sam bila na Kupu Jugositčne Evrope na Paliću, na toj regati sam nekoliko puta osvajala  nagrade, kao i Državnom prvenstvu Hrvatske za optimiste uzrasta do 12 godina.

Od kada se baviš jedrenjem i kako si se uopšte opredjelila baš za ovaj sport?

Jedrenjem se bavim od 2017. godine, a za ovaj sport sam se opredjelila, jer je i moja  sestra Nina već jedrila. Slušala sam nju kako priča o treninzima i kako joj je zanimljivo, pa sam  poželjela  da i ja  budem dio svega toga

Sjećaš li se tvog prvog treninga odnosno takmičenja, opiši nam malo kako je to izgledalo?

Ja sam, kao i svi početnici, prvo zavrišila školicu jedrenja koja traje deset dana i nakon toga sam nastavila sa redovnim treninzima. Moja prva regata je bila u Herceg Novom. Nisam imala tremu, jer sam znala da je tu i moja sestra, kao i moji treneri koji uvijek nadgledaju početnike tokom cijele trke.

Imaš li nekog uzora u jedriličarstvu?

Moji uzori su  svi ljudi koji su radili sa mnom iz JK Lahor, a prije svih to je Radivoje Popović, zatim Filip Petričević, Brane Erac i Nikoleta Franović. Naravno tu je i naš Milivoj Dukić, koji je uzor svima nama.

Ko su tvoji treneri i kakva je saradnja sa njima?

Saradnja u klubu je odlična, pored jedrenja učimo kako da vodimo računa o opremi koja je izuzetno skupa, zatim kako da se pripremimo za regate. Odlazak na regate u drugom gradu nije baš jednostavan, jer pored transporta djece, treba organizovati i transport jedrilica. Za to je potrebno da svi radimo, bez obzira na godine.

Šta je najvažnije da bi neko bio dobar jedriličar odnosno jedriličarka, da li rad, talenat ili komibancija ta dva elementa?

Da bi neko bio dobar jedriličar treba prije svega da zna da pliva i da nema strah od mora. Pored tehnika koje se nauče, mora se redovno dolaziti na treninge i da se vodi računa o opremi.  Kao i u svakom sportu, tako i u jedrenju, nije dovoljno imati samo talenat. Rezultati će doći samo ako se redovno i vrijedno trenira, a talenat nam samo može ubrzati ostvarenje ciljeva.

Koja je tvoja omiljena regata i zbog čega?

Moja omiljena regata je Državno prvenstvo Hrvatske za optimiste do 12 godina, na kojoj sam bila treća u generalnom plasmanu i prva djevojčica.  A razlog je činjenica, da je u Hrvatskoj jedrenje mnogo više razvijeno nego kod nas i to što je konkurencija izuzetno jaka.

Koji rezultat posebno pamtiš?

Kao što sam već rekla, regata koja se nedavno održala u Herceg Novom je ujedno i moja poslednja regata u klasi Optimist.  U posljednjih mjesec dana sam uporedo trenirala i u optimistu i u laseru 4.7, kako bi bila spremna za prvu sljedeću regatu u toj klasi.

Ovog ljeta smo razgovarali sa nekim članovima Lahora i svi su istakli da osim takmičenja, u klubu se i veoma lijepo družite.
Slažeš li se sa tom ocjenom i kako to izgleda iz tvog ugla?

Potpuno se slažem da izjavama svojih drugara iz kluba vezano za druženje. Svi se lijepo slažemo i družimo, čak i rođendane redovno proslavljamo u prostorijma našeg kluba.

Kako usklađuješ školske i sportske obaveze?

Što se tiče obaveza u periodu školske godine, moram da priznam da je potrebna dobra organizacija. Da bih sve postigla, moram redovno da učim, jer naši treninzi traju po nekoliko sati, tri puta sedmično, i teško bih  bilo šta postigla da nisam dobro organizovana. Ali, ne žalim se, jer je ovo sport koji volim i uživam da se bavim njime.

Hvala ti što si izdvojila vrijeme za slušaoce Radio Kotora i želimo ti puno sreće u nastavku karijere.

Hvala i Vama.