Sport

Naša sugrađanka, devetogodišnja Petra Radenović, trenira džudo već tri godine u klubu “Champion”. Osvojila je ukupno osam medalja u prošloj i devet u ovoj godini, od kojih joj je najdraža zlatna, sa ovogodišnjeg turnira “Spinal kup Kotor”.

Gostujući u emisiji “Ljetnje priče” za Radio Kotor je kazala da je prije nego što je počela trenirati džudo, dvije godine pohađala “Školicu sporta”.

“Ti treninzi su se svodili na trčanje, eksplozivnost, brzinu i spretnost. Kada sam napunila šest godina, moja trenerica je smatrala da sam to već prerasla i savjetovala je moje roditelje da pređem na džudo. Na početku se nisam baš isticala, ali nakon prvih mjesec dana sam se dosta poboljšala i ubrzo sam počela da nižem uspjehe”, priča nam  Radenović.

Na takmičenjima se, dodaje, do sada nije dešavalo da joj rivalka bude iz njenog kluba, zato što u njemu nema djevojčica koje se bore u toj kategoriji, a nema ni puno zainteresovanih djevojčica za bavljenje ovom sportskom disciplinom.

“Džudo je osnovao Jigoro Kano, sa željom da stvori borilački sport, gdje manja i slabija osoba može da pobijedi fizički jaču i spretniju osobu. U ovom sportu skoro da uopšte nema povreda, tako da sam se najviše zato i odlučila za džudo. Do sada nisam imala povreda, što je važno, a sviđa mi se i što u ovom sportu nema udaraca niti hvatova koji su opasni, dok poluge radimo tek nakon što navršimo 10 godina. Volim da se takmičim i naša trenerica kaže da mi na treningu zaslužujemo medalju, a na takmičenja idemo samo da je uzmemo i mislim da je skroz u pravu. Kada neko iz našeg kluba stane na strunjaču, odjekuje njegovo ili njeno ime, svi navijamo i tako najčešće dolazimo do pobjede. Volim da bodrim svoje drugare, a poseban je osjećaj kada na nekim takmičenjima osvojimo pehar za prvu, drugu ili trećeplasiranu ekipu, po broju osvojenih medalja”, pojasnila je Radenović.

Trenutno ima narandžasti pojas, a krajem jula će polagati za narandžasto-zeleni.

,,Na trening idem tri puta sedmično, osim ako nemamo bonus treninge, što je super za nas, jer tako bolje napredujemo. Treninzi ponekad budu naporni kada, recimo, radimo trening snage i traju oko sat ili sat i po. Prijepodnevno vrijeme koristim za učenje. Čim dođem iz škole završim domaće zadatke, a kada to odradim ostaje mi dovoljno vremena za trening koji ne smatram kao obavezu, već mi predstavlja razonodu. Ponekad se desi da propustim trening iz nekih objektivnih razloga i tada mi bude jako žao,  obično budem  tužna. Takmičenje nikada nisam propustila i nije mi naporno ni kada se duže putuje. Kada putujemo sa klubom, najčešće idemo u razne obilaske grada u kojima boravimo. Nedavno smo bili smo u Solin i tom prilikom smo obišli fudbalski stadion Hajduka”, pojasnila nam je  Radenović.

Osim na takmičenjima džudo-a Petra je prošle godine učestvovala i na “Bokeškom triatlonu”, a ove godine i na “Skalinadi”. Na oba takmičenja je osvojila prvo mjesto u svojoj kategoriji, a takođe je i odlična učenica Osnovne škole “Njegoš”.

,,Kada doživim poraz, u početku se osjetim po malo tužno, ali već nakon nekog vremena iz tog poraza sagledavam svoje greške. Najprije gledam kako sam izgubila i od koga. Analiziram koju tehniku je moja rivalka primijenila u trenutku kada ja nisam bila aktivna i kako ja mogu da iskoristim tu tehniku, da je presretnem narednog puta i da je pobijedim. Džudo je osnova za sve sportove i nakon džudoa možemo se baviti bilo kojim sportom, zavisno od onog što mi želimo i koliko se trudimo, stići će i uspjeh. Svakako bez truda i bez dolaska treninge nema uspjeha”, zaključila je Radenović.

 Tekst: Tamara Vuković

Foto: privatna arhiva