Sport

Prvak Evrope na brdskim stazama, naš sugrađanin, Vasilije Jakšić, ponosan je zbog nedavnog osvajanja titule u Buzetu i sretan što nije razočarao svoje sugrađane/ke i građane/ke Crne Gore, koji su vjerovali u njegov uspjeh.   

Za današnju emisiju “Nedjeljni razgovor” Radio Kotora kaže da je bio prijatno iznenađen prisustvom velikog broja publike u Hrvatskoj koja je došla da ga bodri.  

“Značilo mi je što sam vidio toliko ljudi iz Kotora. Došli su čak i oni koji uopšte ne prate automobilizam. Jendostavno, čuli su da sam bio korak do osvajanja evropske titule i došli su da mi pruže podršku. Kada sam ih vidio u blizini staze, osjetio sam još veći pritisak i odgovornost. Nisam želio da ih iznevjerim”, priča nam Jakšić. 

Podsjeća da je sedam dana prije početka trke otišao u Buzet kako bi se adekvatno pripremao. 

“Automobil mi je bio savršeno pripremljen i bio sam spreman sto posto. Napravio sam i veću razliku između dugoplasiranog Italijana Ronija Bićata od kojeg sam bio brži za pet sekundi. Kada sam pobijedio imali smo slavlje na jednoj popularnoj krivini kod staze. Tamo su me čekali navijači, fanovi, prijatelji, članovi porodice i to je trenutak koji ću zauvijek pamtiti”, prisjeća se Jakšić.   

Takmičarska sezona je, kako navodi, bila prilično duga i naporna.  

“Ove sezone moj tim i ja smo prešli 100 000 kilometara staze. Startovali smo u aprilu u Francuskoj, gdje sam ostvario pobjedu. Nakon toga sam vozio u Portugalu, Španiji, Češkoj, gdje sam takođe trijumfovao i tada sam znao da sam spreman za titulu. Međutim, kako je u ovom, tako i u ostalim sportovima, faktor sreće izuzetno važan, dogodilo se da smo imali problem sa automobilom u Italiji gdje nisam imao dobar plasman zbog kvara na motoru. U Poljskoj smo pogriješili u odabiru guma, pa sam pobjedu izgubio zbog te greške. Nakon toga sam se u Švajcarskoj vratio na pobjednički tron, gdje sam oborio rekord staze koji je bio star sedam, osam godina i spustio ga za sekund i po, što je u ovom sportu važna razlika. Preostale su bile trke u Sloveniji i Hrvatskoj, a od 104 vozača imao sam najviše bodova. U Sloveniji sam na treningu bio prvi, ali na trci sam, zbog kiše, imao blago izlijetanje sa staze i završio posljednji. To me demoralisalo i trebalo mi je par dana da se povratim. U tom momentu nas deset vozača imalo je šansu za osvajanje zlata. U jednom trenutku sam rekao da nema nazad, da želim da se pripremim najbolje moguće, što sam i uradio. Očekivanja su bila velika, ali sam ostao smiren i kada sam došao na start sve sam zaboravio. Bio sam fokusiran i spreman da osvojim titulu”, rekao je Jakšić.  

Najvažniji oslonac za šampiona Evrope predstavlja porodica, a tu su i članovi njegovog tima.  

“Najsnažniji vjetar u leđa su mi otac Milovan i brat Milan, kao i svi ostali članovi uže porodice. Ovom prilikom bih spomenuo i mog prijatelja Nikolu Nikolića koji je mnogo pomogao, jer je vozio kombi sa svim djelovima i vukao trkačko auto. Slovak, Tomas Ondrej, je takođe član mog tima. On se profesionalno bavi pripremom trkačkih automobila i možda je jedan od najboljih u Evropi. Nas četvorica smo putovali zajedno, a umjesto u hotelima, kako bismo smanjili finansijske troškove, spavali smo u kamp prikolici. Možda smo imali i najmanji budžet od svih vozača, ali je na neki način i zbog toga moja želja za pobjedom bila još snažnija”, iskren je Jakšić.     

Budžet za takmičenje koje je podrazumijevalo deset trka iznosio je 200 000 eura.  

“Prije početka prvenstva Evrope osvajao sam tri puta CEZ šampionat i želio sam nešto više. Tokom priprema nisam znao kako ćemo obezbijediti dovoljno novca. Krenuli smo u potragu za sponzorima. Pronašli smo par prijateljskih firmi i prikupili određena sredstva, ali nije bilo dovoljno. Tražili smo i podršku od države, jer sam bio jedini predstavnik Crne Gore sa dobrim rezultatima. Međutim, iako sam naišao na nerazumijevanje, nisam želio da odustanem. Na polovini sezone imao sam dilemu da li da krenem dalje ili da odustanem. Svaka trka zahtijeva nove gume, a svaki odlazak izdatke za gorivo. Želja je bila velika i tako smo korak po korak na kraju uspjeli da zaokružimo finansijski okvir”, kazao je Jakšić.  

Evropsku tutulu je posvetio tragično preminulom auto asu, Nikoli Asanoviću. 

“To je bio izuzetno veliki udarac za mene. Kada sam počeo da se bavim ovim sportom, sprijateljili smo se i sticajem okolnosti, Nikola i ja smo uvijek bili u istoj klasi. Djelići sekunde su nerjetko odlučivali ko je bolji između mene i njega. Na stazi smo bili rivali, a van nje veliki prijatelji i podrška. Nikola je bio sa mnom na pretposljednjoj trci u Sloveniji. Nažalost, sudbina je željela drugačije. Ostali smo bez dobrog čovjeka, odanog prijatelja i vrhunskog vozača. Najmanje što sam mogao da uradim jeste da sav svoj dugogodišnji trud i odricanje, kroz osvojenu titulu prvaka Evrope, posvetim njemu. To je bio i razlog zbog kojeg nisam želio veliko slavlje na povratku u Kotor, međutim, direktor Auto moto kluba je želio da mi na neki način ipak oda priznanje i bio sam neizmjerno radostan kada sam na povratku iz Hrvatske ugledao ljude koji su me s oduševljenjem dočekali”, istakao je Jakšić.  

Naš sagovornik nam je ispričao i kako je zavolio automobile.  

“Kad sam imao tri ili četiri godine, sa starijim bratom sam počeo da razgovaram o automobilima, pravili smo kariće i vozili ih oko kuće. Kako su godine prolazile, ta ljubav je jačala. Relativno kasno sam počeo da se bavim automobilzmom, sa  23 godine, a osim protivljenja moje porodice u tim mladim danima, razlog je bio i nedostatak finansijskih sredstava, koje nisam mogao obezbijediti ni od države. U svakom slučaju, brat je taj koji me podstakao i prenio mi ljubav prema četvorotočkašima. S obzirom na to da dugi niz godina imamo privatnu firmu koja uspješno posluje, prošle godine sam mu, u znak zahvalnosti, poklonio trkački auto sa kojim učestvuje na crnogorskom šampionatu”, napominje Jakšić i otkriva da njegova majka ni danas ne gleda trke na kojima učestvuje. 

“Ono što me svakako ohrabri je njena poruka pred trku, sa željom da dam sve od sebe i budem najbolji što mogu”, podvukao je Jakšić.  

Najviše je, napominje, naučio od proslavljenih automobilista iz Risna, Dejana Bulatovića i Željka Bata Banićevića, koji su mu odmalena bili uzori i velika podrška. 

“Od njih sam naučio mnogo toga, tako da je ova titula na neki način i njihova zasluga”, s ponosom kaže Jakšić.  

Automobil koji vozi već četiri godine je izuzetno snažan, možda i najsnažniji od svih koji se voze na brdskim stazama. “U pitanju je japanska marka Mitsubishi Lancer sa 500 konjskih snaga i 730 Njutn metara obrtnog momenta i za njega vozač mora biti dobro fizički pripremljen. To znači da se moraju raditi vježbe za vrat, aktivan kardio trening, jer ima pogon na sva četiri točka i teško ga je obuzdati. Ostvarujem brza vremena i vidim da publika uživa. Veliki broj mojih pratilaca jedva čeka da dođe i posmatra vožnju u njemu”, rekao je Jakšić, konstatujući da se iz godine u godinu broj vozača, ali i publike na brdskim stazama u Crnoj Gori smanjuje.    

“Razlozi za to su svakako finansijske prirode. Podrška Opštine Kotor ne izostaje kada je u pitanju tradicionalna, brdska auto trka na Trojici, ali problem postoji na državnom nivou. Podsjetiću da je Uprava za sport i mlade, odlukom o dodjeli sredstava za sprovođenje programa sportskih organizacija u 2022. godini, opredijelila Auto i karting savezu Crne Gore 500 eura, što je smiješna suma. S druge strane, očekivao sam podršku i od lokalne samouprave, jer je prvo evropsko zlato u automobilizmu stiglo u Crnu Goru. Vjerujem da će se situacija promijeniti na bolje, jer smo jedina država od svih evropskih zemalja koje su članice Centralno-evropske zone (CEZ) i učestvuje u organizaciji šampionata CEZ-a, koja je dobila organizaciju dvije trke ovog ranga, pored domaćeg Šampionata”, tvrdi Jakšić.  

Po završetku Evropskog prvenstva ovaj ambiciozni, mladi automobilista već razmišlja o učešću na kružnim stazama u okviru evropskih i svjetskih šampionata.  

“Volio bih da se oprobam i u tome. Zasigurno će sve zavisiti od finansija, ali želio bih da nastavim da ređam uspjehe. Nakon trke u Buzetu dobio sam poziv od jednog tima iz Slovenije da budem njihov fabrički vozač, ali sam to odbio. Ipak je ljubav prema zavičaju, porodici i privatnom biznisu dovoljno jaka da me zadrži u Kotoru”, zaključio je Jakšić. 

Podsjetimo, minulog vikenda Jakšić je pobijedio i na trci u Dubrovniku, koja se bodovala za Šampionat Crne Gore. Njegov auto-moto sportski klub Kotor, time je osvojio dvanaestu, uzastopnu titulu prvaka Crne Gore. 

Tekst: Sanja Čavor 

Foto: Radio Kotor