Sport

Šah je često doživljen kao tiha igra za odrasle, stroga i ozbiljna. Međutim, u Kotoru, oko šahovske table, on izgleda sasvim drugačije – kao prostor igre, mašte, strpljenja i zajedništva. Upravo tu nastaje posebna priča o devetogodišnjoj Dariji Majer, talentovanoj mladoj šahistkinji, i njenom treneru i mentoru, profesoru Antunu Vihu, čovjeku koji šah ne vidi samo kao sport, već kao sredstvo koje kod djece podstiče razvoj mentalnih sposobnosti, kreativnost, socijalne vještine i sportsko-takmičarski duh.

Darija je sa šahom počela veoma rano – sa nepunih šest godina. Danas, iako još dijete, govori o igri zrelo i sa jasnoćom koja iznenađuje.

„Najzabavnije mi je druženje, a šah je i trud i razmišljanje. Prvu partiju sam odigrala sa tatom, koji mi je približio i otkrio pravila ove igre“, kaže Darija dodajući „šah mi je pomogao da steknem prijatelje i da se bolje koncentrišem“.

Za Dariju, šah nije borba sa protivnikom, već igra i druženje.

Pored individualnog rada sa trenerom Vihom, pohađa i Školu šaha, koju vodi Petar Grdinić, predsjednik šahovskog kluba i trener.

Kako smo saznali, prof. Vih uvodi djecu u svijet šaha kroz priče i maštu. Tako Darija traži „mistakiće“ – skrivene greške na tabli, te zamišlja figuru kraljice- damu u elegantnoj haljini koja „ne izlazi iz kuće“ ako je igrač zaboravi aktivirati, ili pak “ako se našminka i izađe da prošeta” mora se brzo vratiti, što često mladu šahistkinju ljuti.  

„Dama mi je omiljena figura jer je jaka i uvijek pomaže u napadu“, objašnjava Darija, već sasvim sigurna u šahovsku logiku.

Danas često igra u paru sa malo starijim dječakom Petrom Radnjićem. Zajedno rješavaju zadatke, igraju trening partije i motivišu jedno drugo, te vježbaju poteze bez pomjeranja figura u zadanoj poziciji, na taj način razvijajući koncentraciju i memoriju.

„Kad igramo zajedno, sve je zabavnije. Jedno drugome pomažemo“, kaže Darija.

Takav način rada, ističe profesor Vih, nije slučajan. Učenje kroz saradnju razvija sigurnost, samopouzdanje i osjećaj pripadnosti – vrijednosti koje su jednako važne kao i šahovski rezultati.

Darija ne krije da joj šah pomaže i u školi, naročito u matematici, koja joj je omiljeni predmet.

„Šah mi mnogo pomaže u matematici, kao i matematika u šahu. I u šahu i u matematici postoji računanje. Tu se razvijaju vijuge“, kaže ona uz osmijeh.

A kada partija ne ide po planu, Darija ne odustaje:

„Pokušavam da se izvučem. A kad dođem u poziciju gdje se ne mogu izvući, ne predajem. Idem do kraja - možda izvučem remi ili pat“.

Ta upornost, kaže njen trener, jedna je od najvažnijih osobina koje šah razvija kod djece.

Profesor Antun Vih je u svijetu šaha više od četiri decenije. Bio je igrač, organizator i dugogodišnji pokretač različitih turnira, uključujući čuveni Novogodišnji turnir koji je godinama okupljao djecu iz Crne Gore i regiona.

„Najdraže mi je kada mi danas, već odrasli ljudi, kažu da im je to bio najljepši turnir u životu“, navodi Vih.

Nakon što se povukao iz aktivnog šahovskog života, odlučio je da svoje znanje prenese na djecu – ali bez pritiska rezultata.

„Moj cilj nije da djeca uče poteze i varijante napamet, nego da unapređuju sposobnost razmišljanja i snalaženja u nepoznatim pozicijama. Nastojim da podstaknem njihovu kreativnost i ljubav prema šahovskoj igri. Smatram da šahisti u tom uzrastu treba da izgrade temelje za kasniji ozbiljniji rad, ako odluče da se posvete šahu", objašnjava prof. Antun Vih.

Darija iza sebe već ima značajne rezultate. Na nedavno održano Novogodišnjem turniru u Kotoru osvojila je prvo mjesto među djevojčicama do 10 godina. Na turniru su
učestvovali dječaci i djevojčice iz Crne Gore i regiona. Par mjeseci ranije igrala je na Kadetskom prvenstvu Evrope u Budvi, gdje je stekla dragocjeno iskustvo dugih i zahtjevnih partija.

Ipak, njen trener otvoreno govori i o izazovima:

„Problem su pad koncentracije i strah od gubitka. To je normalno, ali se kroz šah uči kako da se sa tim nosi“.

Jedan doživljaj sa turnira u Budvi posebno pamti. Nakon poraza u pretposlednjem kolu, postojala je mogućnost da joj zbog neparnog broja takmičarki bude dodijeljen poen bez borbe. Mnoga djeca bi to prihvatila sa olakšanjem koje ih oslobađa pritiska. Darija se, naprotiv, jako radovala kada je saznala da će ipak imati protivnicu. Pobjedom je okončala turnir.

„Taj trenutak mi je pokazao njen karakter“, kaže Vih.

Govoreći o razvoju šaha u Kotoru, profesor Vih ističe da je najveći problem – nedostatak prostora.

„Ako želimo da šah ponovo živi, potrebno je  mjesto gdje ljubitelji šaha mogu da se okupljaju, igraju i treniraju.“

Nada se da će dobra volja i podrška zajednice pomoći da se to promijeni.

Na kraju razgovora, Darija ima jasnu poruku za svoje vršnjake:

„Poručila bih djeci da igraju šah. Dobar je za vijuge, bilo bi nas više za druženje“.

Kroz Darijinu dječiju iskrenost i Antunovo znanje i mudrost, vidjeli smo da pravi rezultat nije samo pobjeda na ploči, već razvoj mladog čovjeka koji uči misliti, osjećati i snalaziti se u svijetu oko sebe.

Šah je najljepši kada postane priča, igra i – škola za život, zaključili su naši sagovornici prof Antun Vih i Darija Majer.

Razgovor možete poslušati na linku Radio škola.

Tekst: Nataša Janović

Foto: Radio Kotor