Sport

Šah je često doživljen kao tiha igra za odrasle, stroga i ozbiljna. Međutim, u Kotoru, oko šahovske table, on izgleda sasvim drugačije – kao prostor igre, mašte, strpljenja i zajedništva. Upravo tu nastaje posebna priča o devetogodišnjoj Dariji Majer, talentovanoj mladoj šahistkinji, i njenom treneru i mentoru, profesoru Antunu Vihu, čovjeku koji šah ne vidi samo kao sport, već kao način za razvoj djeteta i socijalnih vještina.

Darija je sa šahom počela veoma rano – sa nepunih šest godina. Danas, iako još dijete, govori o igri zrelo i sa jasnoćom koja iznenađuje.

„Najzabavnije mi je druženje, a šah je i trud i razmišljanje. Prvu partiju sam odigrala sa tatom, koji mi je približio i otkrio pravila ove igre“, kaže Darija dodajući „šah mi je pomogao da steknem prijatelje i da se bolje koncentrišem“.

Za Dariju, šah nije borba sa protivnikom, već igra sa drugima.

Pored individualnog rada sa trenerom Vihom, pohađa i Školu šaha, koju vodi Petar Grdinić, predsjednik šahovskog kluba i trener.

Kako smo saznali, prof. Vih uvodi djecu u svijet šaha kroz priče i maštu. Tako Darija traži „mistakiće“ – skrivene greške na tabli, te zamišlja damu u elegantnoj haljini koja „ne izlazi iz kuće“ ako je igrač zaboravi aktivirati, ili pak “ako se našminka i izađe da prošeta” mora se brzo vratiti, što često mladu šahistkinju ljuti.  

„Dama mi je omiljena figura jer je jaka i uvijek pomaže u napadu“, objašnjava Darija, već sasvim sigurna u šahovsku logiku.

Danas često igra u paru sa vršnjakom Petrom Radnjićem. Zajedno rješavaju zadatke, igraju partije i motivišu jedno drugo, te treniraju poteze bez gledanja u tablu, vježbajući koncentraciju i memoriju.

„Kad igramo zajedno, sve je zabavnije. Jedno drugome pomažemo“, kaže Darija.

Takav način rada, ističe profesor Vih, nije slučajan. Učenje kroz saradnju razvija sigurnost, samopouzdanje i osjećaj pripadnosti – vrijednosti koje su jednako važne kao i šahovski rezultati.

Darija ne krije da joj šah pomaže i u školi, naročito u matematici, koja joj je omiljeni predmet.

„Šah mi mnogo pomaže u matematici i matematika u šahu. I u šahu i u matematici postoji računanje. Tu se razvijaju vijuge“, kaže ona uz osmijeh.

A kada partija ne ide po planu, Darija ne odustaje:

„Pokušavam da se izvučem. A kad dođem u poziciju gdje se ne mogu izvući, ne predajem. Idem do kraja - možda izvučem remi ili pat“.

Ta upornost, kaže njen trener, jedna je od najvažnijih osobina koje šah razvija kod djece.

Profesor Antun Vih je u svijetu šaha više od četiri decenije. Bio je igrač, organizator i dugogodišnji pokretač različitih turnira, uključujući čuveni Novogodišnji turnir koji je godinama okupljao djecu iz Crne Gore i regiona.

„Najdraže mi je kada mi danas, već odrasli ljudi, kažu da im je to bio najljepši turnir u životu“, navodi Vih.

Nakon što se povukao iz aktivnog šahovskog života, odlučio je da svoje znanje prenese na djecu – ali bez pritiska rezultata.

„Moj cilj nije da djeca uče varijante napamet, nego da razvijaju razmišljanje, kreativnost i ljubav prema šahu“, objašnjava „ ako dođe želja za ozbiljnim radom – onda se može ići dalje“.

Darija iza sebe već ima značajne rezultate. Na ovogodišnjem turniru u Kotoru osvojila je prvo mjesto među djevojčicama do 10 godina, iako je igrala i protiv starijih dječaka, dok je na nedavnom prvenstvu u Budvi stekla dragocjeno iskustvo dugih i zahtjevnih partija.

Ipak, njen trener otvoreno govori i o izazovima:

„Problem su pad koncentracije i strah od gubitka. To je normalno, ali se kroz šah uči kako da se sa tim nosi“.

Jedan trenutak sa turnira posebno pamti – kada je Darija, nakon poraza, saznala da ipak igra posljednje kolo i pobijedila.

„Taj trenutak mi je pokazao njen karakter“, kaže Vih.

Govoreći o razvoju šaha u Kotoru, profesor Vih ističe da je najveći problem – nedostatak prostora.

„Ako želimo da šah ponovo živi, potrebno je  mjesto gdje ljubitelji šaha mogu da se okupljaju, igraju i treniraju.“

Nada se da će dobra volja i podrška zajednice pomoći da se to promijeni.

Na kraju razgovora, Darija ima jasnu poruku za svoje vršnjake:

„Poručila bih djeci da igraju šah. Dobar je za vijuge, bilo bi nas više za druženje“.

Kroz Darijinu dječiju iskrenost i Antunovo znanje i mudrost, vidjeli smo da pravi rezultat nije samo pobjeda na ploči, već razvoj mladog čovjeka koji uči misliti, osjećati i snalaziti se u svijetu oko sebe.

Šah je najljepši kada postane priča, igra i – škola za život, zaključili su naši sagovornici prof Antun Vih i Darija Majer.

Razgovor možete poslušati na linku Radio škola.

Tekst: Nataša Janović

Foto: Radio Kotor