Sport

Džudo klub „Kotor“ ove godine slavi 50 godina postojanja i rada.
Za mnoge mlade ljude bio je vježbaonica gdje se učila džudo vještina, ali i mjesto gdje se sticalo znanje o disciplini, drugarstvu, poštovanju i uopšteno o životu.
Dugogodišnji trener ovog kluba, Dejan Popović, za današnje izdanje emisije “Radio škola” podsjeća da je klub registrovan 1973. godine, ali je i godinu ranije Ratko Otašević imao sekciju u Kotoru.
“Bio je učenik iz Kamenice, Novog Sada i možemo reći da je upravo on osnivač džudo kluba našem gradu. Kasnije su se priključili moji treneri Žarko Klikovac, Branko Radujković i Čedo Konatar. Ja sam u klubu od 1976. godine, i to su tri trenera uz koje sam učio više o ovom sportu”, prisjeća se Popović.
U džudou, kako navodi, postoje pravila ponašanja koja važe i za sportiste i za trenere.
“Ono što sam naučio od svojih trenera, želim da prenesem i na djecu danas. Puno uspjeha, medalja, druženja i dobrih ljudi je izašlo iz ovog kluba. Treniramo u sali Mjesne zajednice Dobrota. Iako je stara, održavamo je i brinemo o njoj. Ima svoju toplinu, a što je najvažnije, iz nje je izašlo mnogo šampiona”, rekao je Popović.
Po istraživanju koje je nedavno sproveo UNICEF, džudo je najbolji sport za djecu i mlade od 4. do 21. godine. Ovaj olimpijski sport razvija samopouzdanje, snagu, balans, ali i usađuje mladima svijest o moralnim vrijednostima. Razvija motoriku, stvara odgovoran odnos prema radu, obrazovanju, uvažavanju prijatelja i poštovanju starijeg. U mnogim školama Evrope uvršten je u obaveznu nastavu.
Popović ističe da je u najranijem uzrastu važno ovladati osnovnim tehnikama, poštovanju discipline i iznad svega razumjeti da samo uz uporan rad, talenat djeteta postaje cjelovit.
S ponosom kaže da svaki put iznova neki novi dječaci i djevojčice daju snagu da nastavi sa ovim poslom. Oni uče od njega i on od njih i naglašava da su djeca koja treniraju u ovom klubu za primjer.
Pored izvanrednih upjeha u sportskoj karijeri, Dejan Popović se dokazao i kao trener, čiji se rad ogleda u brojnosti članova kluba, medaljama i priznanjima koje osvajaju na brojnim takmičenjima.
“Djeca su, u zavisnosti od uzrasta, odvojena u dvije grupe. Pionira je oko 50, dok je u grupi kadeta oko 30 članova. Od toga je dvadestak djevojčica koje redovno treniraju i ističu se na takmičenjima. Dijete je moguće upisati već od pete godine, a da bi se ono usmjerilo na pravi način, izuzetno je važna uloga roditelja”, naglašava Popović.
Dodaje da džudo djeluje kao opasan sport, ali prije nego što se krene sa borbama, djeca mjesecima uvježbavaju padove, gimnastiku, uče se disciplini i kako paziti na svog drugara/icu.
“Naravno, povreda ima kao i u svakom  sportu, ali su one zanemarljive. Imam običaj da djeci kažem da na treninzima, ali i takmičenjima izlaze sami kao samuraji, da u tim trenucima nemaju nikoga da im pomogne, već da se moraju osloniti na sebe i boriti. Psiha i spremnost moraju da utiču na borbu. A uz sve navedeno, potrebno je znati da se istrpi poraz, da bi se postao šampion“, zaključuje Popović.