Sport

Autorka teksta: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor/S.Č

Od dječačkog sna o trkačkoj stazi do ljubavi prema moru i sportskom ribolovu, životni put našeg sugrađanina, Nemanje Done Kašćelana, ispunjen je takmičenjima i stalnom potrebom za novim izazovima.

Godinama je bio za volanom trkačkog automobila, osvajao titule i zlatne kacige, a vremenom je svoje mjesto podjednako pronašao i na moru, gdje danas, osim brodskih motora, posebnu pažnju posvećuje sportskom ribolovu i organizaciji brojnih takmičenja.

Uz Nemanju je odrastala njegova šesnaestogodišnja kćerka Ana koja je od malih nogu pratila oca na trkama, a ljubav prema moru, ribolovu i takmičenju s vremenom usvojila kao dio svog svijeta. Danas ih možete sresti na moru, na takmičenju ili u garaži, ne samo u “ulogama” oca i kćerke, već i saigrača koji jedno drugo prate, savjetuju i bodre.

Gostujući danas u emisiji „Nedjeljni razgovor“ Radio Kotora, pričali su nam o trkama, pobjedama i odricanjima, ali i o porodici, odrastanju i generacijama koje kroz sport uče da se takmiče, druže i čuvaju ono što pripada njihovom gradu.

Nemanja kaže da ga nadimak Dona prati od djetinjstva. Kao dječak bio je veliki zaljubljenik u fudbal i argentinsku legendu Diega Maradonu, čije ime tada nije znao pravilno da izgovori.

Automobilizmom se takmičarski bavi od 2009. godine, iako je ljubav prema automobilima počela mnogo ranije.

“Prvi automobil sa kojim sam nastupio bio je Peugeot 106 u klasi do 1.000 kubika, a prva trka čuvena staza Kotor-Trojica. Kao dijete sam išao da gledam trke, uživao i sanjao da jednog dana sjednem i učestvujem. Poslije prve trke vidio sam da je to, to. Nema nazad“, kazao je Kašćelan.

Nakon Peugeota uslijedila je Honda, koju je sȃm pripremao i prepravljao za takmičenja.

“Kao automehaničaru, znanje o dvotočkašima često mi je bilo od velike koristi, pa se dešavalo da tokom noći popravim automobil i već narednog dana izađem na stazu”, prisjeća se naš sagovornik.

Osvojio je dvije zlatne kacige, dok mu je za dijamantsku, koja podrazumijeva deset godina osvajanja šampionske titule, nedostajala još jedna sezona.

„Nadam se sljedeće godine povratku na trke i pobjedama kao do sada. Automobil je skoro pripremljen do kraja“, najavio je za naš program.

Ističe da je za dobar rezultat, osim tehničke pripreme automobila, važna psihička i fizička spremnost vozača.

„Čovjek, da bi došao do rezultata, mora da bude smiren, relaksiran, naspavan i odmoran. Samo tako može doći do uspjeha“, rekao je Kašćelan.

Njegov životni put kasnije ga je ponovo povezao sa morem.

“Sa 18 godina prvi put sam otišao na brod i plovio pet godina, nakon čega sam, zbog povrede, morao da prekinem plovidbu”, pojašnjava on.

Danas se bavi servisiranjem brodova i brodskih motora, a njegov automobilski servis i dalje radi. Kaže da je upravo na moru pronašao mir koji mu je često nedostajao.

„U servisu me svakodnevno traži dvadesetak ljudi. Nema mira. Međutim, u popravci brodskih motora sam nekako pronašao priliku da se tome posvetim polako, pažljivo i da me niko ne ometa“, dodao je Kašćelan.

More i ribanje dio su njegovih najranijih uspomena. Kao dječak odlazio je sa djedom i tetkom, a ljubav prema ribolovu ostala je i mnogo godina kasnije.

Kada se prvi put oprobao u sportskom ribolovu, takmičarski duh je učinio svoje. Iz tog iskustva rodila se ideja da Kotor dobije klub koji će kontinuirano okupljati ribolovce.

Sa prijateljima je pokrenuo Sportsko-ribolovni klub “Grand Prix” koji danas ima licencirane takmičare/ke i članove/ice.

Iz te priče nastao je “Kup Kotora”. Za naredna izdanja najavio je goste iz Hrvatske i Slovenije, među kojima ekipe iz Novalje, Paga, Splita i Pirana.

„Moraš negdje da odeš, upoznas ljude, ispoštuješ priliku. Onda se možeš nadati i da će oni doći kod tebe. Lijepo je kada ugostimo ljude iz drugih država i gradova, družimo se, razmjenjujemo iskustva. Srce mi je puno kada sve prođe kako treba i kada su svi zadovoljni“, istakao je Kašćelan.

Ove godine učestvovao je i u pokretanju “Stolivske lignjijade”. Prvo izdanje pripremljeno je za samo pet dana, a krajem prošlog mjeseca okupilo je 14 ekipa. Plan je, nada se Kašćelan, da manifestacija naredne godine bude još sadržajnija i preraste u tradicionalni događaj.

Šesnaestogodišnjakinja Ana je od malih nogu pratila oca na trkama, a danas se takmiči u sportskom ribolovu i vozi kariće.

Nedavno je osvojila drugo mjesto na jednom ribolovnom takmičenju, dok posebno pamti ulov rombuna, težak 480 grama. Otac joj, kaže, daje savjete, ali istovremeno i ostavlja prostor da sama procjenjuje situacije i nauči gdje su granice.

Na pitanje koji je očev savjet posebno zapamtila, odgovorila je kratko: „Da ne brzam.“

Njih dvoje su zajedno i u priči o trkama karića u Herceg Novom. Nemanja je prije nekoliko godina napravio prvi karić, nakon čega je interesovanje među Kotoranima/kama počelo da raste. Ana je već treću godinu zaredom najbolja u ženskoj kategoriji, dok je ove godine završila četvrta, ukupno.

Da li će jednog dana sjesti i za volan trkačkog automobila, još ne zna. „Vidjećemo kada još malo odrastem“, poručuje Ana, koja je učenica drugog razreda Resursnog centra „Dr Peruta Ivanović“, gdje pohađa frizerski smjer. Nakon časova vrijeme najradije provodi u barci.

„Volim da idem na ribanje uveče sa drugom. Svakog dana poslije škole pođemo i u tome se nekako pronalazim. GTo mi daje predah od školskih obaveza i opušta me“, iskrena je Ana.

Ono što je već jasno, jeste da je uz oca zavoljela sport i takmičenja, ali i da je dovoljno rano pronašla ono što je njoj posebno važno, da u svemu tome uživa.

Cijelu emisiju možete poslušati na linku ,,Nedjeljni razgovor''.