Sport

Ljubitelji prirode, koji već četiri godine obilaze Boku i primorje u svojim pješačkim turama,ovog vikenda bili su na području Bara.

Utiske nam je prenio organizator Slobodan Drašković:

"Drage naše pješacice i pješaci 60+, drage naše sugradjenke Kotora,Tivta i Bara, nakon jučerasnjeg dana,želio sam da sumiram naše četvorogodišnje planinarske ture grupe 60+ po primorskim planinama. U periodu onog ludila od korone, došao sam na ideju da seniorskoj generaciji ponudim da nedjelje iskoriste za boravak u prirodi.Da to bude na čistoj volonterskoj osnovi,i to je tako bilo sve do danas.
Želio sam da moje prilično veliko iskustvo u poznavanju planina,a,koje sam stekao u Vjevericama,zahvaljujuci Marjanu Šantiću,Draganu Jovanoviću i Igoru Stjepčeviću, kao i u višegodisnjem pješačenju sa dragim svjećenikom Padre Josipom Opatom,da prenesem učesnicima naših tura.Pomislio sam i da ce mozda neko vremenom preuzeti od mene ulogu organizatora.

Nije se to za sada desilo,ali sam ja veoma zadovoljan kako je ova nasa neformalna,potpuno volenterska grupa funkcionirala.

Mi smo pješacili lezerno,bez trke,u skladu sa našim mogućnostima,a ipak smo prošli puno pješackih staza,a koje su ponekad i bile zahtijevne.
Ne preterano,ali ipak zahtijevne.

Ja sam stalno bio hvaljen od strane grupe.I prirodno je da čovjeku godi pohvala za njegov rad i trud,ali je meni bila i  posebna nagrada divna ljudska energija koja se stvarala u grupi.
Solidarnost koju je grupa pokazivala. Eto to je bila plata mome trudu.Hvale vrijedna. Zašto naslovljavam ovo moje pismo i građanima Kotora,Tivta i Bara. Možda ce ova moja ideja o animiranju 60+ pasti na plodno tlo i da će se jos neko angažirati na sličan nacin u ova naša 3 grada, a možda i u nekim drugim gradovima u Crnoj Gori. Držim palčeve u to ime.

A sada izvještaj sa naše zadnje pješacke ture Rumija/Veliki Mikulići-Skala Pajka-Gornji Podi-Donji Podi-Bartula/Stgari Bar/ 28. marta sam prekontrolisao prohodnost staze.Ovu stazu sam prošao sa Padre Josipom prije 7-8 godina,ali sam želio da vidim dali je  u međuvremenu  zarasla,i da provjerim sam ulaz na pješačku stazu kod sela Mikulići.
Tu sam imao pomoći od Ilije Vukotića iz planinarskog društva Rumija,koji mi je dao kontakt sa Bećom Perazićem.
Ustanovio sam da je staza ok,a Beća sam zamolio da malo procčsti i dodatno obijelježi ulaz staze.
Najavljeno veliko interesovanje u nasoj pješačkoj grupu 60+,me je ponukalo da objavu dam prvo na našu grupu.
Prvog dana se javilo 20 sigurnih učesnika ture.
Iz organizacionih razloga nijesam smio da dam objavu na Radio Tivat i Kotor.
Nijesam znao kako bi se nosio sa velikim brojem ušesnika,a koji je bio moguć za očekivati.
Sve objave naših tura su išle preko Radio Kotora i Tivta.I moja velika zahvalnost za ovu lijepu i korisnu podršku.
Grupa se okupila  u nedjelju 13.aprila u 07,30 ispred Voli-a Radanovići.
Našim kolima smo otisši do Starog Bara.Od starog Bara smo taxj-ima i autom moga prijatelja Matije Ćetkovica se odvezli do sela Mikulici.
Želim da se zahvalim Matiji,koji je odvojio pola dana da preveze dio naše grupe do Mikulica.
Prije Mikulića stadosmo da vidimo divne freske uklesane u stijenu ispod jednog malog vodopada.Ne znamo čije je to djelo,ali svi bijasmo zadivljeni majstorijom umjetnika.
U Mikulicima smo bili kratko gosti u kuci naseg dobrog domaćina Beće.
Od Bećove kuce je počela nasa pješačka tura.Prvi dio makadamski put,a onda kod kuće Kalampera smo usli na staru srednjevjekovnu stazu,koja je povezivala Mikuliće sa Starim Barom.Cijelo vrijeme smo imali u viziru juzne obronke Rumije.A onda divan prijelaz na morsku stranu preko Skale Pajke.Strmena kamenita staza,koja trazi malo vise paznje i koncentracije.Zbog toga smo morali da zastajkujemo da bi uzivali u kanjonu rjecice Vruce.Iako je kanjon dubok i prilicno velika distanca vidjeli smo male slapove i na pojedinim mjestima prekrasno plavo zelenu boju vode.Poslije 10-15 minuta pješačenja stigosmo na prijevoj Pajka.Nasa dona je slavila rodjendan.Nijesmo po svjecicam koje je stalno okretala mogli da tacno ustanovimo,slavi li 36 ili 63 rodjendan.Iznanadila nas je ,jer je u ruksaku donijela 2 torte,neke kolace,sav pribor za jelo u stolnjak koji smo rasirili na stazi,a na kom je sve to servirala.Mi smo joj uzvratili rodjendanskom pjesmom.
U ovoj pauzi smo zaista uzivali u prekrasnom pogledu koji smo imali na Bar,Sutomore,Buljaricu Petrovac,Kufin Sutorman i Rumiju.Na jednoj strani plavo more a na drugoj prekrasni zeleni maslinjaci.Sad mozemo znati zasto su ljudi govorili NEMA BARA DO CARA.Nakon odmora i okrepe nastavismo spustamo lijepom kamenitom srednjevjekovnom stazom prema Gornjim Podima..Kad smo  dosli do vidikovca iznad Gornjih Poda,Ljepota od pogleda na zerlene doce sa livadama u Gornjim i Donjim Podima.I ovdje je zaloisno bilo za vidjet da skoro nikog stalno nastanjenog nije bilo na ovim prekrasnim docima.

A onda prilično umorni dodjosmo do"ruze na tortu".Našeg ručka kod divnih domaćina,familije Metović.
Dzamile,Nijaza i Selme i njihovo predivno troje djece,Dalile,Sejle i Amera.
Ja sam sa njima unaprijed dogovorio skroman rucak/pitu od sira,japrake,kiflice sa sirom,sir i njihovo domace kiselo mlijeko/.Svi smo bili oduševljeni sa onim sta nam je na stolu ponudjeno.Grupa nam je po strukturi različita.Dosta nas je po svijetu poutovao i zna da vrednuje kvalitet onog sto nam je bilo ponuđeno.
A ljubaznost,gostoljuubljivost svih članova familije Metović je bila za posebnu hvalu.
Svi su učestvovali od malog Amera do najstarije Djemile.Sa srcem..Posto smo procjenili da bi za nekoliko učesnika ture bilo mozda previše da pjesacimo do Bartule,narucili smo taksi koji su nas prevezli do nasih kola u Bartuli.I onda uz blagi umor opet svojim kolima nazad do svojih kuća u Tivtu i Kotoru.

Ispunjeni lijepom prirodom,lijepim druženjem i prepuni utisaka. Lijep pozdrav svima",naveo je Drašković.