Sport

Naša istrajna pješačka grupa 60+ s malim mladim pojačanjima je bila i ove nedjelje na pješačenju, tura Tvrđava  Vrmac-Gornja Lastva-Donja Lastva-Porto Montenegro-Jugopetrolova pumpa.

Tura je bila interesantna.

Radi prognoze, izabrao sam ovu turu, jer je ona dobro zaštićena od vjetrova iz sjevernih pravaca.

I bilo je tako, jedino nas je iznenadila ledena kiša, koja je po malo padala, ali nije nas ni malo remetila.

Prevezli smo se do Tivta, do tvrđave Vrmac, uz povlašćenu cijenu, želim da se zahvalim Rašu na podršci.

Tura sa nas 17 je počela od tvrđave Vrmac i išla starim austrijksim putem, usput smo sretali lovce, oni kolima, a mi 60+ pješke

Trka kao u basni o zecu i kornjači.

Mi ih stignemo,a oni odjure naprijed, pa ih mi stignemo,a oni opet naprijed, ali na kraju smo prije njih došli do cilja, jer su oni otišli na lovački ručak, a mi smo za objed imali samo po sendvič.

Na turi smo ovog puta imali i maloga Boška od 9 godina, koji je pitao da li on može da pješači pored vođe puta.

I tako dođe on pored mene, pa poče da me pita, znaš li ti morskog medvjeda, ja mislio na jadransku medvjedicu, pa rekoh, znam.

A on reče, ne ta, ova je mala ka nokat i živi duboko u oceanu.

Ja tu ne znadoh, a on me pita, a znaš li morskog slona, a znaš li krabu Jeta, a znaš li morskog konjica.

Ja se iznenadih na koliko pitanja ne znadoh odgovor.

I vidjeh da djeca preko mobilnog ne uče samo da igraju igrice, nego da tamo saznaju i nama potpuno nepoznate stvari.

I stvarno je prelijepo što u ovoj našoj grupi nema priča o politici i bolesti i što imamo prilike da diskutujemo o drugim interesantnijim temama.

Ja sam onda njemu i njegovim drugaricama Lini i Katji, ali i ostalim današnjim učesnicima htio da pokažem ogromnu bistijernu, koju je sagradila Austrougarska i za koju im treba skinuti kapu dolje i duboko se pokloniti.

Jedna učesnica je pitala svoga djeda “Kako ti stalno hvališ Austrijance, a oni su bili naši okupatori”.

Nedaleko od bistijerne nalaze se ostaci najstarijeg sela na Vrmcu, Pasiglav, ostaci nekropola, crkve Svetog Nikole, smatra se da je nastalo još u 14.vijeku.

Poslije smo došli u najljepše i najbolje očuvano selo na Vrmcu, Gornju Lastvu.

Zaista je uživanje gledat majstorstvo, građevinsku ljepotu kuća, puteva, počua, crkve Svete Marije s jedne strane, a s druge ljepotu, koju nam je pružao pogled na Boku.

Dođosmo i do Donje Lastve, već neko vrijeme uveli smo običaj da na kraju puta sjednemo u neki kafić i popijemo kafu, uz malo priče o turi koju smo prošli.

Svratismo u divnu konobu u Donju Lastvu, peć na drva i gostoprimstvo vlasnika Zorana Nikolića je začinilo ovu turu kao ruža na tortu,

lijep pozdrav, Slobodan Drašković