Sport

Ljubitelji prirode, ponovo su bili na okupu u nedjelju 29.marta.

Utiske je sumirao inicijator druženja naš sugrađanin Slobodan Drašković.

Drage naše pješacice i pješaci 60+
Dragi naši sugradjani i sugradjanke Kotora i Tivta
Naša interesantna pješacka grupa 60+ je ove nedjelje imala malo drukčiju pješačku turu. 

Bili smo u Malesiji, iznad Tuza, na obroncima planine Suka Gruda i kanjona rijeke Cijevne.
Kako je došlo do ideje da idemo tamo?
Vidio sam djelimično intervju na RTCG u emisiji Wild Beauty o kanjonu Cijevne i planini Suka Gruda.

Trebalo mi je malo truda da saznam ko je bila osoba iz intervjua, a koja je i vodič u ovom području.

Tako sam došao do Antuna Plumaja.

Sa njim sam dogovorio prije mjesac dana da mi  predloži rutu, kao i da prodjemo stazu da bih vidio koliko je prohodna i zahtjevna.

I izabrali smo zaista pravi dragulj.
Moj prijatelj Alen Jokic nam je iznajmio minibus i sa njegovim divnim vozačem Jovom nas 20/ovog puta i  sa dvoje Krtoljskih Danaca,Steena i Lene/ dodjosmo u Malesisiju u selo Lopari,dje nas je dočekao Antun i idakle je bio start naše ture.

Laganom šetnjom krenusmo prema prvoj pećini Granica.

Usput smo brali pelim i šparoge i uživali u fantasticnom pogledu na Skadarsko jezero u čijoj su pozadini kao na dlanu bili Rumija, Sutorman, Pastrovacka Gora, Lovćen, Orjen, Garac i jos jedna planina iznad Danilovgrada , čije ime ne znam .
Poslije dvije ure hodanja dodjosmo do prve, male pećine Granica.

Neobična,interesantna prorodna tvorevina iznad sela Suka.

Nastavismo poslije kratkog zadržavanja na divnom vidikovcu odlučismo da napravimilo pauzu.

A sada imadosmo jednu drugu vizuru.

Prekrasni pogled sa jedne strane na Skadarsko jezero, a sa druge strane na  moćne Prokletije.
Na odmorištu , uz uživanje u pogledu na ovaj divan krajolik, dijelismo suho voce, čokoladu i poneki kolač koje smo ponijeli sa sobom.
Nakon odmora, nastavismo na nešto zahtjevniji dio staze do Mačje pećine dje dodjosmo za oko sat pješačenja.
Ispred ulaza poskidasmo rance, ostavismo štapove, stavismo ceone lampe na glavu i udjosmo u prvu galeriju.

Većina nas.

Dolazak do druge galerije je bio zahtjevniji, te se nakon dogovaranja jedan dio nas odlučio ipak da ide.

Doživljaj je bio nestvaran.

Kakvu ljepotu,kakva čuda moze priroda da napravi, to prosto čovjek ne moze ni da zamisli.

Kao da su tu radili i stvarali najbolji svjetski vajari.

Neću vam više opisivat.neka vam slike u prilogu docaraju ovu cudesnu ljepotu.
Nakon pećine smo se spuštali do sela Seliste i divnog vidikovca na kanjon Cijevne, koji je sagradio svome selu mještanin koji je emigrirao za Ameriku.
Lijep poklon svome kraju.
Jovo nas je ovdje pokupio i dovezao di restorana Troja u Tuzima, dje smo uz priganice sa sirom i medom, kafom i uz razmjenu utisaka završili našu turu.

A na kraju uz sigurnu i udobnu Jovovu vožnju, divnu atmosferu u busu,  stigosmo u večernjim casovima do Radanovića.
Na kraju bih želio da se zahvalim Alenu, Jovu i Antonu na podršci, ali isto tako i svim učesnicima ture na divnoj energiji koju donose i stvaraju u grupi.
A sad uzivajte u izboru dijela fotografija sa naše ture.

Lijep pozdrav svima
Slobodan Drašković