Politika

“Prema statističkim podacima iz 2018. godine svaki četvrti brak u Crnoj Gori završi se razvodom i posmatrajući po godinama, broj razvedenih brakova ima tendenciju rasta. Poražavajući je podatak da u Crnoj Gori samo jedna trećina roditelja plaća ‘alimentaciju’ za svoju djecu koja su pripala drugom roditelju (na brigu i starateljstvo), a ono što je za nas u Građanskom pokretu URA neprihvatljivo jeste da država ne čini ništa kako bi pomogla samohranim roditeljima i riješila problem neplaćanja alimentacija”, kazala je danas Ljiljana Popović Moškov predsjednica Opštinskog odbora URA Kotor.

“URA je predložila formiranje Alimentacionog fonda, kroz prijedlog izmjena Porodičnog zakona kojeg je još 2015. godine uputila  Skupštini Crne Gore. Međutim, ovaj prijedlog nije došao na skupštinsko razmatranje do dan danas, pa možemo zaključiti da ova, veoma bitna tema, nije interesantna partijama na vlasti, te da iste nemaju senzibiliteta da riješe barem jedan od mnoštva problema sa kojima se samohrani roditelji suočavaju”, ističe Popović Moškov i nastavlja: „Nažalost danas smo u Crnoj Gori svjedoci velikog broja nesavjesnih roditelja, većinom očeva, ali sve više i majki, koji nakon razvoda ne osjećaju nikakvu materijalnu obavezu prema svojoj djeci (iako ih zakon na to obavezuje). Samohrani roditelji kojima su djeca 'pripala' suočavaju  su sa mnoštvom problema i socijalno osviješćene države imaju niz mjera u svom zakonodavstvu kojima ublažavaju njihove nedaće, počev od zapošljavanja, stanovanja kao i redovnih uplata alimentacija koja pripada njihovoj djeci. Kod nas je ova velika i značajna grupa stanovništva, prepuštena sama sebi i nažalost, oni koji bi najviše trebali da brinu o svojim građanima, drže se po strani. Naša država i njene institucije pokazuju potpunu neosjetljivost kada su samohrani roditelji u pitanju. Podaci takođe govore da se veoma mali broj samohranih roditelja odlučuje da svoja prava na alimentaciju ostvari putem suda, a razloga je mnogo, počev od prijetnji i straha, pa sve do neprimjereno dugih i neefikasnih sudskih sporova koji dodatno iscrpljuju kako emitivno tako i materijalno”, navodi Popović Moškov.

Alimentacioni fond, kaže, koji su oni predložili bio bi u funkciji samohranih roditelja, jer bi im obezbjeđivao redovnost primanja alimentacija za njihovu djecu i barem jedan problem u njihovim životima riješio. “Fond bi funkcionisao na način, što bi roditelji koji su sudskom presudom u obavezi da plaćaju alimentaciju, utvrđeni iznos morali uplaćivati na račun Fonda i u rokovima definisanim u Rješenju o razvodu. Kako bi u ovom Fondu dobijali svaki predmet o razvodu, tehnički bi imali sve 'obveznike' plaćanja i sve 'korisnike' alimentacije i prebacivali iznose  uplatioca na osobu primaoca. Međutim, sav smisao ovog Fonda ogleda se u slučajevima kada neodgovoran roditelj ne uplaćuje redovno alimentaciju. U tom slučaju Fond bi bez čekanja 'uplate' prenosio sredstva korisniku alimentacije, a zatim koristeći državni aparat i sva zakonska sredstva, obezbjeđivao naplatu od obaveznika alimentacije. Time bi država na sebe preuzela sprovođenje svih prinudnih mjera naplate obaveza i potpuno oslobodila  samohranog roditelja od mučnih i dugih sudskih sporova za obezbjeđenje 'prava'  koja pripadaju njegovoj djeci. Uz predloženo funkcionisanje Fonda, primanje  alimentacije bi bilo sigurno i pouzdano za sve korisnike, a na drugoj strani i veoma brzo bi bili 'natjerani' svi oni neodgovorni roditelji da ne zaboravljaju što im je ljudska i moralna obaveza prema svojoj djeci", zaključuje Popović Moškov.