Politika

Predsjednica Socijalista Crne Gore Snežana Jonica smatra da simbolika Prvog maja mora ponovo pokrenuti progresivne društvene snage.

“Socijalisti Crne Gore danas ne čestitaju Prvi maj – Praznik rada! Kome čestitati, šta slaviti!? Obespravljenim radnicima? Ljudima koji u borbi za porodičnu i ličnu egzistenciju moraju pristati da rade na crno, bez najosnovnijih prava i za minornu platu?

Radnicima koji su lišeni prava na nedeljni i godišnji odmor? Radnicima koji ćute i trpe da bi imali bilo kakav posao? Ženama koje su za isti rad plaćene manje od muškaraca? Onima koji uzaludno čekaju da ostvare svoje pravo na rad? Onima čije su fabrike prodate u bescjenje, a oni godinama čekali mizernu naknadu od nepune 2.000 eura od Fonda rada?

Mi, Socijalisti, poručujemo svim radnicima u Crnoj Gori da danas više nego ikada moramo zapitati šta je to Prvi maj? Što je Praznik rada predstavljao nekada, što predstavlja danas i što bi trebao predstavljati za budućnost radničke borbe?

Prvi maj je kao simbol radničkog pokreta bio neraskidivo povezan za borbu da nam radni dan od 24 časa bude podijeljen na 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Koliko je onih u Crnoj Gori koji ne rade osmočasovno radno vrijeme, nego duže i koji to ne smiju da kažu? Koliko je onih u Crnoj Gori koji će vam se bolno osmjehnuti na bajku o 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja?

Prvog maja se odaje počast radnicima koji su se borili protiv nemilosrdne eksploatacije u obliku radnog dana koji je trajao po deset, dvanaest i više sati, kao i protiv eksploatacije rada žena i djece. A gdje smo sada? Da li je ta borba završena? Da li su njihove žrtve bile uzaludne ako smo danas na svakom koraku svjedoci da radnici rade po 10,12 sati, odnosno da se raduju što uopšte imaju šanse da rade, da žene nisu isto plaćene za isti rad.

Danas imamo mali broj ekstremno bogatih i ogroman broj onih koji ne mogu dostojanstveno da žive od svog rada. Jedni - zato što ne mogu da se zaposle, drugi – zato što rade za plate od kojih ne mogu da obezbjede ni minimum egzistencije. Na poražavajući podatak da 40% zaposlenih u Crnoj Gori prima zaradu od 250 evra, a vrijednost minimalne potrošačke korpe je 646 evra, već dugo nema odgovora, tako da velika većina građana svojim najvećim umijećem smatra da preživi od prvog do prvog.

Imamo veliki broj onih koji rade, a čija se osnovna radnička prava krše, a sistem u kojem živimo uz bajke o evropskim vrijednostima uspostavio je jedno nepisano pravilo - „najbolje ti je da ćutiš“, „nemoj baš ti da se buniš“, „ćuti da ne ostaneš i bez tog posla“. Ako si eksploatisan na poslu, ako si diskriminisan, ako radiš mnogo više nego što si plaćen, ako ti se ne uplaćuju doprinosi, ako te polupismeni šefovi sa „novonabavljenim“ diplomama iza čijih pozicija ne stoji ni rad ni znanje nego privatna veza ili politička podobnost eksploatišu, ako ti otimaju ono što ti stvaraš i zarađuješ i prisvajaju za sebe i sebi bliske... ako su ovo pojave za koje znamo da postaje na svakom koraku u Crnoj Gori, gdje smo mi to?

Ako svi obespravljeni, diskriminisani i eksploatisani kažu da moraju da ćute, jer je ključna rečenica: „ako se žališ, pobuniš, obratiš inspekciji ostaćeš i bez tog posla“ o kakvoj mi to slobodi možemo da pričamo.

Ako imamo i gore od toga, a to su oni koji ne rade nigdje i koji ne vide izgleda da će ostvariti svoje pravo na rad, šta njima čestitati, kako im objasniti smisao života u državi u kojoj u prvim rečenicama Ustava piše – da je Crna Gora država socijalne pravde. Kako, kad je njihov san da dobiju bilo kakav posao, pa makar im na tom poslu svaki dan bila prekršena sva prava.

Socijalisti Crne Gore zato poručuju da simbolika Prvog maja mora ponovo pokrenuti progresivne društvene snage. Ne smijemo se miriti da se danas u 21. vijeku umjesto borbe za unapređenje radničkih prava borimo da sačuvamo ono što je davno „izboreno“.

Naš pokretač mora biti saznanje da borba za radnička i ljudska prava traje još i danas i ako se ne pokrenemo odmah, da će i naša djeca i djeca njihove djece na svoj način voditi borbu za ova ista prava”, poručila je Jonica.

(Foto-Portalanalitika)