Alat za prilagodljivost

  • Veći tekst
  • Font za disleksiju
  • Podebljanje teksta
  • Crno-bijelo
  • Visoki kontrast
  • Kursor
  • Resetuj
  • Pristupačnost

Politika

01.09.2020
895

HNV: KAD SVOM NARODU ZABIJEŠ NOŽ U LEĐA, I LOVĆEN PLAČE!

Poštovani građani Tivta, Kotora, Crne Gore, svi smo mi jučer imali priliku olovkom zaokružiti ono što ostavljamo svojoj djeci. Možda vam se nije činilo važnim, no jučer su ego i taština, sebeljublje i jal odredile put ne samo Hrvatima nego i proeuropskoj Crnoj Gori, koja se sinoć nalazila pod tuđim zastavama. Tri prsta i auto sirene dugo će vas podsjećati na nemile 90.-e.

Žao nam je, ali Marija Vučinović, ministrica u Vladi Crne Gore, Ljerka Dragičević, bivša zastupnica u Skupštini Crne Gore, Radovan Marić, direktor Zračne luke Tivat, Ružica Lazarević, bivša ravnateljica Osnovne škole u Tivtu, i svi oni koji su im, svjesno ili nesvjesno, pomogli da postignu svoj cilj, uspjeli su da jedino hrvatski narod u Crnoj Gori nema svojega predstavnika u Parlamentu i ostat će zapamćeni po tome što su hrvatskome nacionalnom biću zabili nož u leđa. Dovoljno je bilo 0,03 % da okrene naš put u vremena kada su nas tjerali, brisali, lomili…

Povjesnica hrvatskoga naroda i do sada ima u svojoj bilježnici imena koja su svoj narod prodala za Judine škude. Tako će i ova imena nadopuniti stranicu s kojom se ne možemo ponositi. Ognjište, dom, Boku, tradiciju i hrvatsko ime izbrisali su po nalogu i ciljano, ne misleći da sve što činimo ostaje zabilježeno i da svaki naš potez ili Bog ili život vrati nama ili našoj djeci. Ne bismo im bili u koži!

Svim Hrvaticama i Hrvatima, svim našim prijateljima i poštovateljima onoga što čini i što je (u)činila hrvatska zajednica u Crnoj Gori, Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore izražava najiskrenije poštovanje, znajući da niti jedan od njih nije sretan zbog toga što je bio suvremenik i svjedok jučerašnjeg sraza ljudskog dostojanstva i početka otvorenog i projektiranog zatiranja hrvatskoga imena.

Prošli smo i teža vremena, pa ćemo i ova. No, neka nam ovo, u vremenima koja dolaze, bude  opomena kako nismo znali prepoznati vrijednost i važnost onoga što smo imali. Možda nismo ni zaslužili obrazovanog, jasnog, glasnog, proeuropskog i nacionalno svjesnog predstavnika u Parlamentu. Jer da jesmo, ne bi nam se dogodilo da za Judine škude prodamo obraz.

Svaki ponaosob pojedinac, bio on Hrvat, Crnogorac, Srbin, Bošnjak ili Albanac, koji je jučer zaokružio broj 3, ostat će za Hrvatsko nacionalno vijeće jednako vrijedan kao 300 termopilskih, i karika na kojoj moramo i hoćemo graditi dalje. Jer, mi smo doma, nećemo stati ni trpjeti izdaje! 

Idemo dalje uz zagovor sv. Leopolda!

Podijeli na: