Politika

Demokratska srpska stranka, sa neopisivim bolom i tugom u srcu, upućuje iskreno saučešće našoj crkvi, sveštenstvu, našem narodu, povodom upokojenja mitropolita Amfilohija – ličnosti čiji je uloga i značaj već odavno prešla granice Crne Gore, našeg naroda, pravoslavlja i svih religija i već odavno stanuje sa velikanima poput Njegoša i svetog Petra Cetinjskog. Zato danas, kada nas je napustio i otišao u neki bolji svijet, i nekako nikad kao danas, možemo ponoviti čuveni Njegošev stih – „Blago onom ko dovijek živi, imao se rašta i roditi“.
Vladika je ostavio za sobom veliko djelo, podigao je crkvu u Crnoj Gori iz pepela, vratio narod vjeri i pravoslavnim vrijednostima, i opštečovječanskim, ljudskim vrijednostima. Uz pomoć svog vjernog naroda i sveštenstva, sagradio je ili obnovio stotine crkava i manastira. Dok su i najhrabriji u oklopnim transporterima napuštali naše sveto Kosovo, vladika je gazio kosovskometohijsku zemlju i goloruk vadio kosti srpskih mučenika - sahranjivao nastradale u tom ratu čije su leševe zlikovci bacali po poljima, moleći se Bogu za duše njihove.
Na samom kraju svog zemnog života, odnio je još jednu veliku pobjedu i sačuvao svoju crkvu od onih koji su htjeli da nam je otmu. Iza mitropolita Amfilohija njegovom narodu ostaje amanet da sačuva svoju crkvu, ostaje kosovski amanet, kao i neispunjena želja koju je mislio da će za života ostvariti – da sagradi jednu malu crkvu, kapelu na Lovćenu, a za njega i od života veću.
Veličanstvene litije su poslednjih mjeseci, kao najljepši cvijet, pokazale Crnu Goru svijetu. A vladika je išao prvi, brzim korakom prelazio kilometre i kilometre, kao da je znao da što više koraka pređe, prije će crkvu i narod odbraniti. I prešao ih je koliko treba. A desetine hiljada ljudi se žurilo za njim, jer nije bilo baš pristojno, ali ni muški zaostajati za mitropolitom od osamdeset ljeta.
I zato se ne pitamo za kim zvona zvone. Za tobom zvone, vladiko.

Predsjednik DSS
Dragica Perović