Politika

Saopštenjem, koje prenosimo u cjelini, obratio se dio članstva OO Demokratske Crne Gore – Kotor: 

“Što se Crna Gora više približava članstvu u Evropskoj uniji, to postaje važnije da se evropske vrijednosti ne pominju samo u govorima, već da se primjenjuju i u načinu donošenja odluka. Transparentnost, učešće građana i uvažavanje lokalnih zajednica ne mogu biti ukras pregovaračkog procesa. Oni bi morali biti njegova suština.

 Nažalost, kada je riječ o pitanjima koja se neposredno tiču Boke Kotorske, sve češće imamo utisak da se odluke pripremaju daleko od očiju javnosti i bez učešća ljudi koji ovdje žive. Boka je, izgleda, dovoljno važna za protokolarne posjete, fotografisanje, obilazak Starog grada i pogled na zaliv, ali ne i za mjesto za stolom za kojim se razgovara o njenim interesima. 

Gotovo da nema značajnije međunarodne delegacije, političke posjete ili državnog gosta koji neće svratiti u Boku. Tu se naprave lijepe fotografije, izgovore prigodne rečenice, konstatuje da je Boka dragulj Crne Gore, a zatim se svi vrate u Podgoricu da o tom dragulju odlučuju bez ljudi koji u njemu žive. 

To više nije slučajan previd. To postaje obrazac.

 Razumijemo da evropski put Crne Gore podrazumijeva razgovore, pregovore, kompromise i rješavanje otvorenih pitanja. Međutim, kompromis ne znači da se glas onih kojih se odluke najviše tiču ostavi ispred vrata. Međunarodni odnosi ne grade se tako što se jedna lokalna zajednica o pitanjima koja je neposredno pogađaju obavijesti tek nakon što je sve dogovoreno. 

Bokelji iz medija, često između redova, saznaju da se formiraju komisije i vode razgovori o Prevlaci, morskoj granici na ulazu u Bokokotorski zaliv, školskom brodu „Jadran“, nazivu gradskog bazena u Kotoru i drugim osjetljivim pitanjima koja zadiru u istoriju, kulturu, identitet i svakodnevni život Boke.

 Zajedničko svim tim pitanjima jeste to što se neposredno odnose na Boku. Zajedničko im je, izgleda, i to što u procesima odlučivanja gotovo da nema predstavnika Boke. 

Postavlja se jednostavno pitanje: kako je moguće da u državnim komisijama koje se bave pitanjima Boke nema ljudi iz Boke ili ih ima tek toliko da bi se ispunila forma? Zar među ljudima koji ovdje žive nema dovoljno pravnika, istoričara, stručnjaka za međunarodne odnose, pomorstvo, kulturu i zaštitu nasljeđa? Ili je njihovo znanje dobrodošlo samo kada treba pripremiti materijal, dočekati delegaciju i objasniti zvanicama ono što će se kasnije odlučivati bez njih?

Ne tražimo da Boka vodi državnu politiku niti da preuzima nadležnosti državnih institucija. Tražimo nešto mnogo jednostavnije i demokratski potpuno normalno: da ljudi iz Boke budu obaviješteni, konsultovani i ravnopravno zastupljeni kada se odlučuje o pitanjima koja se neposredno tiču prostora u kojem žive. 

To nije zahtjev za privilegijama. To je minimum političke pristojnosti. 

Kako je zapisao Valtazar Bogišić: „Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi.“ Isto važi i za procese donošenja odluka. Kada se od početka vode bez javnosti, bez dovoljno stručnosti i bez ljudi kojih se odluke najviše tiču, teško ih je kasnije ispraviti naknadnim saopštenjima, protokolarnim sastancima i uvjeravanjima da je sve urađeno u najboljem interesu građana. 

Kod nas se centralizacija često predstavlja kao efikasnost. U praksi to nerijetko znači da o Boki govore svi osim Boke, da je svi predstavljaju osim Bokelja i da se svi pozivaju na njene interese, a da niko ne smatra potrebnim da prethodno pita ljude koji ovdje žive šta ti interesi zapravo jesu.

 Takav odnos prema Boki ne nastaje samo u državnim kabinetima. I unutar političkih partija, gotovo bez izuzetka, lokalni odbori i obični članovi prečesto se tretiraju kao posljednja karika u lancu, kojoj se odluke samo saopšte kada su već donesene. Od njih se očekuje da te odluke objašnjavaju, brane i za njih preuzimaju odgovornost, iako nijesu učestvovali u njihovom oblikovanju niti su prethodno pitani za mišljenje. Lokalni odbori ne smiju biti poštanski sandučići partijskih centrala, već mjesta u kojima se politički stavovi grade na osnovu potreba ljudi i sredina koje predstavljaju. To mora važiti za sve, bez izuzetka, uključujući i one iz čijih redova dolazi ova kritika. Jer nije uvjerljivo tražiti da država čuje Boku, a istovremeno pristajati da je ne čuju ni oni koji se u njeno ime bave politikom. 

Posebno je neobično da se sve to dešava upravo u trenutku kada Crna Gora želi da pokaže da je spremna za članstvo u Evropskoj uniji. Jedan od osnovnih evropskih principa jeste da se odluke donose što bliže građanima. Ne može se u Briselu govoriti o participaciji, transparentnosti i decentralizaciji, a zatim u Podgorici svesti učešće lokalne zajednice na čitanje saopštenja nakon završenog sastanka. 

Bokelji nijesu fusnota u pregovaračkim dokumentima. Boka nije samo geografska odrednica, turistički motiv ili zgodna pozadina za fotografisanje državnih delegacija. Ona je prostor sa živim ljudima, institucijama, znanjem, istorijskim iskustvom i legitimnim interesima. 

Zato tražimo da se javnosti jasno saopšti koje su komisije i pregovaračka tijela formirana za pitanja koja se odnose na Boku, ko su njihovi članovi, kakav je njihov mandat i na koji način će biti uključeni predstavnici lokalnih samouprava, stručnih institucija i zainteresovane javnosti iz Boke Kotorske i cijele Crne Gore. 

Ne tražimo da se odluke donose na ulici, niti da se državna politika vodi putem dnevnih saopštenja. Tražimo da se prije donošenja odluka čuju ljudi koji će sa njihovim posljedicama živjeti. 

Vrijeme je da se prestane sa praksom po kojoj je Boka dobra za razglednicu, ali ne i za pregovarački sto. 

Zaštitom interesa Boke na ozbiljan, odgovoran i dostojanstven način, Crna Gora ne štiti samo jedan svoj prostor i građane koji u njemu žive, već potvrđuje sopstvenu političku zrelost i čuva sopstveno dostojanstvo. Država je najsnažnija onda kada ne odlučuje o svojim zajednicama bez njih, već ih uključuje, sluša i zajedno sa njima brani ono što je njeno. 

Boka mora imati riječ onda kada se odlučuje o njenoj budućnosti”, stoji u saopštenju koje potpisuju: 

Vuk Bojat, odbornik u SO Kotor

Radosav Tujković, odbornik u SO Kotor

Milorad Čović, odbornik u SO Kotor

Špiro Vulović

Darko Vorotović

Ognjen Vukasović

Mirko Božović