Kultura

Autorka teksta: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor / S.Č.

Klarinet može da bude taman i dubok, ali i vedar, svijetao, razigran. Za Tadeja Keniga, klarinetistu Slovenskog narodnog pozorišta opere i baleta u Ljubljani i profesora Akademije za muziku Univerziteta u tom gradu, upravo je mogućnost da iz jednog instrumenta izvuče toliko različitih karaktera, ono što ga čini posebnim.

„Klarinet može imati iznimno tamnu boju, može imati veselu, svijetlu boju. Ali prvo moraš naučiti zanat da bi mogao da se izražavaš kroz instrument“, kaže Kenig.

Sa slovenačkim umjetnikom razgovarali smo tokom njegovog prvog boravka u Kotoru, gdje je bio gost “Klarinet festa”.

Susret sa gradom i festivalom bio je povod za razgovor o savremenoj muzici i radu sa mladim muzičarima,  ali i o svakodnevici porodice u kojoj se muzika ne završava kada se okončaju probe i koncerti.

Naš sagovornik je nakon Ljubljane svoje usavršavanje nastavio u Bazelu, nastupao širom Evrope, Azije i Sjedinjenih Američkih Država, sarađivao sa brojnim kompozitorima/kama, a neka djela slovenačkih autora/ki napisana su upravo za njega.

„Talent je samo prvi korak”, podvlači Kenig.

Veoma rano je, otkriva, ušao u profesionalni orkestar. Jedna gotovo slučajna prijava na audiciju otvorila mu je vrata profesionalnog života, ali je, kako kaže, tek odlazak u Bazel promijenio njegovu predstavu o tome koliko još može da napreduje.

„Kad sam upoznao klasu svog profesora, shvatio sam da postoji nivo koji je puno viši od onoga što sam očekivao. Tada sam odlučio, to je ono čime se ja želim baviti. Posvetio sam svaku svoju minutu i atom energije tome da se usavršavam”, dodaje Kenig.

Tehnika se, kaže, može izgraditi relativno rano, dok umjetnički izraz ipak dolazi sa vremenom i iskustvom.

Kao profesor, svakodnevno se susrijeće sa mladim ljudima koji pokušavaju da pronađu svoje mjesto u muzici. Za njega je najvažnije da ta odluka bude njihova.

Upravo zato ne vjeruje u forsiranje djece da postanu muzičari/ke samo zato što su roditelji u njima prepoznali talenat.

„Ako nema želje, sve se prije ili kasnije slomi. U svojoj dosadašnjoj praksi sam vidio fenomenalnog violinistu koji je rekao da to više ne želi da radi, ali da je to jedino što zna, jer su ga roditelji toliko forsirali”, navodi naš gost.

Uz želju, potrebni su rad, disciplina, dobar profesor i podrška porodice. A muzičko obrazovanje, napominje, nije ni jednostavno, niti jeftino. Instrumenti, seminari, oprema i svakodnevni rad zahtijevaju vrijeme, ali i novac.

Posebno mjesto u njegovom radu zauzima odnos sa učenicima/ama. Kenig smatra da profesor mladom/j muzičaru/ki ne treba samo da pokaže kako da nešto odsvirа, već da razumije i osobu koja sjedi preko puta njega.

Ponekad je zato, kaže, bolje ostaviti instrument po strani.

„Nekada je bolje imati samo razgovor. Ako ne ide tog dana, radije dogovorimo neki drugi dan i to se pokaže kao djeltvornno i važno za mladog umjetnika/cu”, pojašnjava Kenig. 

Međutim, u svom radu naglašava pravilo oko kojeg nema kompromisa, a to je da se na čas dolazi pripremljen.

„Sve se može, samo ne doći nepripremljen na nastavu. To je nepoštovanje mog vremena. Ako si došao nepripremljen na čas, što ćeš onda uraditi kada izađeš na binu”, navodi on.

Tokom održavanja “KlarinetFesta”, uživao je, ističe, u istorijskom gradu, “okružen fantastičnim ljudima i fenomenalnim muzičarima”.

Posebno ga je obradovao rad sa mladim učesnicima/ama, među kojima su bili i kotorski/e učenici/e, a posebno je pohvalio rad profesora Damjana Begovića.

„Morate biti sretni da imate takvog pedagoga u Kotoru koji je toliko posvećen svemu što radi”, naglašava Kenig.

Ovogodišnji, 18. “Klarinet fest”, za njega je mjesto susreta različitih generacija, škola i iskustava, gdje se znanje dijeli, ali i iznova preispituje kroz razgovor, nastavu i zajedničko muziciranje.

Cijelu emisiju možete poslušati na linku ,,Multikultura''.