Kultura

Gost gradskih talasa bio je pisac, pjesnik, slikar, istoričar umjetnosti, istraživač pomorske prošlosti Boke Kotorske, ali i kulturne baštine, istorije, jedan od najznačajnijih kulturologa današnjice i vrsnih poznavalaca istorije i kulture Boke, čuvar kulturne baštine ovoga kraja, Željko Brguljan.

Mjesto rođenja nam često odredi sudbinu, bez obzira kuda nas životni put odvede, a Željka je život iz rodnog Kotora i zavičajnog Prčanja odveo u Zagreb gdje je kao Končarev stipendista završio Fakultet strojarstva i brodogradnje.

Malo je istraživača koji sa toliko duha čuvaju ljepotu Boke, istražuju njenu prošlost i sadašnjost, a Željko je jedan je od onih ljudi koji ljeti ne uživaju samo u ljepotama naše Boke, već istražuje, proučava kulturnu i istorijsku baštinu ovog područja, donoseći plodonosne projekte. Tako smo i ovog ljeta imali priliku da prisustvujemo prezentaciji monografija, knjige, izložbe likovnih radova.

Brojni su njegovi talenti i interesovanja. Kada je u pitanju istraživački rad, ovoga ljeta imali smo priliku da prisustvujemo promociji knjige “Crkva sv. Ivana u sakralnoj baštini Prčanja” u atrijumu Samostana Svetog Nikole na Prčanju.

I to nije samo istraživački rad koji predstavlja temelj za dalja istraživanja, nego nam njegovo istraživanje donosi nova saznanja o prošlosti koju nismo znali, jer nije bilo podataka o toj maloj ckrvici, jednoj od najstarijih na Prčanju i u Boki. Kao što smo to i navikli od Željka Brguljana, on povezuje događaje i ljude, veže uz crkvu Sv. Ivana žitelje Prčanja i članove obitelji Gjurović, ali je i predstavlja u širem kontekstu mjesta - kapetanskog Prčanja.

“Inicijativa za tu knjigu je zapravo potekla od mog prijatelja dr Josipa Gjurovića, iz poznate prčanjske pomorske familije. Mi smo jako povezani jer smo u Zagrebu bili dva mandata on predsjednik, a ja potpredsjednik za kulturu Bokeljske mornarice, bratovštine koja okuplja zagrebačke Bokelje. Bavili smo se puno kulturnim projektima i odlično sarađivali. Jednom je prilikom Jozo izrazio želju da napravim knjigu o crkvi Svetog Ivana, s obzirom da su oni kao familija patroni te crkve 400 godina, od kad se obnovila na ostacima starije. Meni je tada bilo teško prihvatiti jer sam imao jako puno započetih poslova dogovorenih sa institucijama. Neke sam poslove zaustavio i stavio na čekanje, te se prihvatio tog posla i danas mogu reći kada je sve gotovo da mi je jako drago i da sam mu zahvalan na toj inicijativi, jer sam obogatio svoj rad sa jednom novom temom” - kaže Brguljan i ističe da mu je istraživanje o crkvi Svetog Ivana pričinilo veliko zadovoljstvo.

“Nije bilo lako, trebalo je naći tragove postojanja crkve 800 godina stare. Najviše podataka sam pronašao u Istorijskom arhivu u Kotoru i ovom prilikom zahvaljujem na podršci arhivistima i direktoru te institucije. Dalje se tragalo na sve strane i u privatnim arhivima i stvorila se knjiga o crkvi i familiji koja je 400 godina stajala zaštitnički nad tom crkvom  i brinula o njoj. Međutim, mislio sam da je uska tema ako samo to ponudim i da je puno važnije da crkvu uklopim u ukupnu sakralnu baštinu Prčanja i dam sliku cjelokupne prčanjske crkvene baštine. Tako da sam proširio zadanu temu i to se na kraju pokazalo kao dobra ideja” - napominje Brguljan.

Navodi da su ocjene recezenata odlične.

“Utisci arhitekata ili drugih osoba koje su bile na promociji, kao i recezenata su pozitivni jer smatraju vrijednom knjigu upravo i zato što daje cjelinu sakralne baštine Prčanja. Knjiga obiluje istorijskim podacima proizašlih iz istraživanja, ali sam htio prikazati i životne stvari, kako je živio taj dio Prčanja, kako se odvijao život oko crkve vjekovima. Crkva je bila na obali Prčanja pored mora. U to vrijeme nije bilo ni crkve Svetog Nikole i samostana, nije bilo ni Gospe od Karmena. Ona je bila prva crkva koja je bila na morskoj obali. Oko nje je bujao život - iznad nje su bili vinogradi, maslinjaci, pored nje magazini, ispred nje je bilo pristanište za jedrenjake gdje je dolazila roba, pa se spremalo u te magazine. Pored nje je izvor vode koji se zove isto Sveti Ivan. Dolazilo se po vodu, nosilo, radilo u vinogradima, stizala roba jedrenjacima. Čitav jedan život se odvijao oko te crkvice, pa sam nastojao prikazati  tu atmosferu života prostora oko crkve i cijele kontrade Svetog Ivana” - priča Brguljan.

Napominje da su se u kontradi Svetog Ivana pretežno nalazile kuće Đurovića.

“One kuće koje su do crkve uz oblau mora i uz put su izgrađene kasnije - nastale većinom u 18. i na početku 19. vijeka, a starije su one iznad crkve koje su na povišenom terenu formirale kaštio. Formirane su u obliku utvrde kako bi se odbranili od neprijatelja,  ili  još prijetećih turskih napada. U nekim periodima je crkva, kada se nije moglo doći zbog ratnih situacija i nevremena do stare župne crkve, služila  za obred. Međutim, kroz najduži period služila je kao porodična kapela Đurovića“ - objašnjava Brguljan.

Veliki dio posla kod pripreme knjige činio je i terenski rad.

“Jako sam zahvalan mr Zorici Čubrović koja je sa mnom obilazila više puta crkvu i mi smo puno puta analizirali, razmišljali kako je išla hronologija gradnje, što je bilo prije, a šta kasnije, a sve to koliko smo mogli na osnovu vizuelnog pregleda crkve, građe, tipa kamena koji smo upoređivali sa kamenom kojim su građene kotorske crkve Sv. Marije od rijeke i Sv. Ane" – navodi on.

Prema Brguljanovim riječima, u prvom dokumentu iz 1221. godine o posvećenju crkve Svete Marije pominje se i crkva Svetog Ivana koja joj je pridružena.

“Upoređivali smo taj đurički crveni kamen da pokušamo rekonstruisati hronologiju i kako je sve teklo. Međutim, da bi bili apsolutno sigurni, da bi imali potpunu sliku hronologije gradnje, morala bi se napraviti temeljna istraživanja, arhitektonska, arheološka. Zahvlajujem takođe konzervatorki i restauratorki Jasminki Grgurević koja mi je pružila podršku, pa smo analizirali slojeve oslika u crkvi, zidne dekoracije, i skidali neke slojeve. Da bi se sve apsolutno naučno dokazalo potrebno je temeljno istraživanje koje ne znamo kada će se dogoditi. Toliko je kulturna baština Boke bogata, a kad će doći na red tako nešto, ne znamo. Tada bi se mogao utvrditi tačan odnos temelja stare crkve i one obnovljene, podignute 1620.” - kaže Brguljan.

Prvi sigurni dokument, navodi, iz 1397. godine pronašao je u Istorijskom arhivu Kotor, u kojem se spominje jedan vinograd koji se prodaje pored crkve Sv. Ivana, a dokument iz 1506. govori o tome da je crkva već tada bila u ruševnom stanju.

“Jedan Prčanjanin oporučno ostavlja testamentom novac da se popravi krovište crkve” - napominje Brguljan.

Ovoga ljeta u galeriji Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru predstavljena je i monografija pok. Petra Palavršića “Kapetani i jedrenjaci Prčanja” koju je Brguljan uradio iz rukopisa kulturnog poslenika i prijatelja, istraživača pomorske prošlosti, nekadašnjeg kustosa Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru.

U istom prostoru otvorena je izložba “Zaliv tišine” i tom prilikom predstavljena i monografija o Željkovom radu i umjetničkom stvaranju. I kako smo čuli, to je slikarstvo koje prevazilazi neposredna životna iskustva, svojevrsna katarza emotivnog i intelektualnog profila i stvaralačkih aspiracija, usmjerena na očuvanje neprolaznih istorijskih i kulturoloških vrijednosti zavičajne Boke. I opet, ovoga puta na slikama, imamo zaliv, kao polazište i ishodište, molitvenu tišinu, istorijske i kulturne artefakte i ambijentalne specifičnosti sačuvane kroz vjekove, ali svakako kada govorimo o Brguljanovim slikama, ovjekovječene zauvjek na njegovim kolažima.

Slojevita psihološka, filozofka i estetka samorječivost, prezentacija, svrstava našeg sagovornika u imanentne umjetnike sa ovih prostora, a podsjetićemo da je Brguljan svojevrsni stručnjak maritimnog slikarstva. Svoju raznovrsnost i u slikanju potvrđuje i širokim dijapazonom materijala u realizaciji svojih radova, kako smo čuli, i temama, i pozitivnoj energiji hrišćanske ideologije.

Monografija nam govori, najprije, o Željkovom bogatom stvaralačkom opusu, a zatim prikazuje kritičke esejističke prikaze likovnog djela iz pera eminentnih istoričara umjetnosti, iz stručnih časopisa, likovnih monografija...

Podsjeća nas da je put od stvaraoca do publike kompleksan, a nesumnjivo jeste da je Željko pronašao put do mnogobrojne publike.

Neumorni istraživač krenuo je od srednje matematičke škole, preko Fakulteta strojarstva i brodogradnje, zatim škole crtanja i pedagoško-psihološkog obrazovanja, do slikara, pisca, naučnika, istraživača kulturne baštine... Sve navedeno čini sveobuhvatnu sliku čovjeka koji je svoj život posvetio radu i stvaranju i posebno Boki – zavičaju u kojem su mu duboki korjeni.

Brojni su njegovi istraživački radovi i nećemo biti neskromni ako kažemo da je publicističku i naučnu misao pretočio u najvrjednija djela. Među njima su: ”Crkva Rođenja Blažene Djevice Marije u Prčanju”, „Pomorstvo Boke na slikama Bazija Ivankovića“, “Život i djelo Ide Verona”, “Bokeljske teme”, “Preci Svetog Leopolda Bogdana Mandića”, “Priče sa Prčanja”, “Olujni kompas”….

Knjiga “Život Meduse” je predstavljena prošle godine, a pored likovnih svjedočanstava, Željko nam je ovoga puta donio neobičnu priču o životu jednog parobroda u kojoj pratimo njegovu sudbinu od trenutka izgradnje, dakle od nastajanja - rođenja, preko “odrastanja”, do prvih borbi sa morskim ciklonima, te slike koje prikazuju “Medusu” na vrhuncu svoje moći, do portreta ranjene “Meduse” iz zadnjih dana i stradanja. Svjedoči zapravo i lijepe i teške trenutke u životu jednog broda kojim su zapovjedali i kapetani iz Boke. I nevjerovatno je koliko umjetnost može da pošalje snažnu poruku. „Medusa“ je za razliku od mnogih drugih parobroda i jedrenjaka, izuzetno puno puta naslikana.

Pored toga, Željkova “Medusa” zasnovana je na velikom rasponu istorijskih izvora i literature, traganje kroz priču, arhivsku dokumentaciju i zbirke, te na taj način prikazan je nesvakidašnji život jednog parobroda, što nam govori zapravo da i brodovi imaju zanimljiv životni put, baš kao i ljudi iz njegovih drugih djela, poput “Priča sa Prčanja”.

Prisutni su svakako i društveni, politički momenti, društvene prilike, pomorska privreda, sublimacija istorijskih podataka, književnosti, slikarstva, legende, mita, umjetnosti...

Interesantno je i kako se kod Brguljana rađa inspiracija. Pa je tako, primjera radi, bio dovoljan samo jedan pogled na sliku koja je visila u tinelu prčanjske kuće jednog prijatelja da bi započeo istraživanje i potom napisao knjigu o parobrodu “Medusa”.

On piše i o nekim vremenima kojih više nema, a kroz poeziju i pjesničko-likovnu zbirku “Olujni kompas” još jednom nas podsjeća na svoje mnogobrojne talente i ljubav prema moru, kamenu te svaka strana knjige nosi novu, posebnu, ciljanu poruku.

Posebno obrađuje istoriju pomorstva, piše o arhitektama, slikarima, kiparima, pjesnicima, crkvenim i drugim djelatnicima koji su Bokelji ili su djelovali u Boki Kotorskoj. Tome nas je naučila knjiga “Bokeljske teme”, gdje smo, po ko zna koji put, od Željka naučili nešto novo o Boki koja je nepresušna inspiracija i nedovoljno istražena, a kako sam autor kaže, treba je sačuvati od zaborava.

Željko Brguljan s opravdanim epitetom kulturnog promotera Boke i njenih vrijednosti, valorizujući njenu prošlost i značaj, afirmisao je stručnu, naučnu i intelektualnu klimu bokeljske dalje i bliže prošlosti”, kazala je muzejska savjetnica, istoričarka umjetnosti Radojka Abramović. Ovaj talentovani kulturolog i umjetnik, intelektualac, neumorni istraživač i naučnik, lider je u interkulturalnoj zajednici postigavši izuzetne rezultate, prije svega, upornošću i ljubavlju koju sa svima nama nesebično dijeli, a svojom nadarenošću dao je poseban pečat kulturi, kulturnom identitetu i baštini.

Opširnije na linkovima emisije “Ljetnje priče”, koja je emitovana u nastavcima 29. i 30. avgusta.

Tekst: Irena Mačić Đurić

Foto: Radio Kotor