Kultura

Naša mlada i talentovana sugrađanka, sopranistkinja Marijana Šovran je višemjesečnim izvođenjem operskih i drugih pjesama sa terase stana u Beogradu, pomagala susjedima da prebrode aktuelnu situaciju sa korona virusom.

Za emisiju “Nedjeljni razgovor” Radio Kotora podsjeća da je potreba za umjetnošću i ljudskom kreativnošću nešto što vjekovima održava čovječanstvo.

„Drago mi je ako sam uspjela da mojim susjedima olakšam dane u izolaciji. To je bila prilika i da zdravstvenim radnicima zahvalim na danonoćnom trudu i požrtvovanosti u ovim teškim danima“, rekla nam je Šovran.

Navodi da je od početka pandemije definitivno promijenila svoje navike. „Imam svoju svakodnevnu rutinu. Dva puta sedmično odlazim u nabavku neophodnih namirnica, eksperimentišem u kuhinji i provodim više vremena na društvenim mrežama, jer mi mnogo nedostaju prijatelji i porodica“, iskrena je Šovran.

U dosadašnjem radu, kaže, bilo je kako pozitivnih okolnosti, tako i teških situacija. „Opersku muziku doživljavam i osjećam kao da sam odrasla uz nju. Sve do upisa na fakultet 2007. godine nisam imala priliku da pogledam bilo koju opersku izvedbu. Išla sam često u Sarajevo kod bake i djeda, sa željom da odgledam operu, ali bez uspjeha. Međutim, kasnije sam sve nadomjestila“, priča nam Šovran.

Često ističe da je veoma ponosna na svoj grad i Školu za osnovno i srednje muzičko obrazovanje „Vida Matjan” u Kotoru. „Osim toga što je ta škola, po mom mišljenju, jedna od najboljih u Crnoj Gori, nerjetko spominjem i profesore ove obrazovne ustanove. Poseban značaj za mene imaju profesorica klavira Vojislavka Milić, zatim, profesorica Mirela Šćasni i profesor Mihajlo Lazarević. Sa njima sam imala individualnu nastavu, a onda je i zbližavanje neminovno. Tokom školovanja su vam profesori, a vremenom postanu dio porodice i prijatelji. Sa profesoricom Molčanovom, recimo, i danas profesionalano sarađujem i uživamo u prijateljskim razgovorima uz kafu. Profesorica Mirela mi je velika podrška, ne propušta nijedan moj nastup, pa je čak i u vrijeme korona virusa bila uz mene na nedavnom nastupu u Herceg Novom“, navela je Šovran.

Nije imala priliku da gostuje u nekoj stranoj operskoj kući, što će se, nada se, promijeniti u skoroj budućnosti. Međutim, sarađivala je sa stranim profesorima, lektorima, rediteljima i nastupala u koncertnim salama u Kanadi, Austriji, Rusiji, Australiji.

Sve što izvodi, duboko proživljava sa likom koji interperetira. Pjeva na raznim jezicima i publika često ne razumije ono o čemu pjeva. Zato, pojašnjava, ima važan zadatak da im dočara emociju. „Volim da izvodim Mocartovu muziku i često govorim da je on apoteka za glas. Jer, ukoliko dođe i do najmanjeg dizbalansa u izvođenju određenih vokala, treba mu se vratiti. To je moj savjet mladim kolegama. Volim Pučinija, Verdija i svaki od ovih kompozitora ima posebnu čar. Postoji nekoliko kompozicija koji su mi omiljene i uvijek im se rado vraćam“, rekla je Šovran, dodavši da se uvijek i svuda mora raditi. „Samo predanim radom i upornošu može se napredovati i doći do uspjeha. Ako nam se uz to još naklone i zvijezde, to je ono pravo. Moj otac Milivoj mi je uvijek govorio da se svakome u životu u jednom trenutku dešava da pored njega prođe zvijezda sreće. Ali da je važno prepoznati je i zgrabiti“, uz osmijeh govori Šovran i poručuje da najbolji znači biti na nivou zadataka, znati svoj posao, ne osvrtati se na konkurenciju, jer je glavni cilj napredovanje.

„Odrasla sam uz plejadu poznatih i priznatih glumaca, pjesnika, muzičara, reditelja koji su dolazili u naš restoran tokom ljeta. Vremenom su mnogi od njih postali i naši prijatelji: Dragan Radulović, Ljubivoje Ršumović, Jelena i Ivana Žigon, pok. Milorad Mandić Manda, Lazar Ristovski, Mima i Milan Karadžić, Moša Odalović, Minimaks, Stevan Koprivica, Jovan Đorđević, Žika Nikolić, Husein Bato Dukaj, Jelisaveta Karađorđević, Siniša Pavić, Merima Njegomir, kompletne ekipe RTS-a i RTCG-a, glumci iz porozišta „Boško Buha“,  Žika i Jelena iz grupe „Zana“, Leontina Vukomanović. Njihovo prisustvo i druženje sa njima uopšte, jako je uticalo na mene kao umjetnicu. Imala sam privilegiju da odrastam uz kvalitetnu muziku. A i naša Boka je sa svojim čarima i neponovljivom ljepotom inspirativna, što značajno utiče na umjetničku dušu. Imala sam bogato djetinjstvo, učestvovala na raznim dječjim festivalima, pohađala časove glume i plesa“, s ponosom ističe Šovran.

Trenutno se sprema za takmičenje u Češkoj. „Neizvjesno je da li će se ovo takmičenje održati, budući da je u toj državi situacija sa virusom Kovid19 veoma složena. Postoji mogućnost da bude odloženo za februar ili oktobar 2021. godine. Već sam se navikla na otkazivanja kuturnih dešavanja, pa se lakše mirim sa situacijama koje virus donosi“, zaključila je Šovran.