Kultura

Iako je situacija u kulturi teška, kako smatra akademska slikarka Gabriele Šafarcik iz Njemačke, njenu izložbu u Gradskoj galeriji Kotor posjetio je veliki broj ljudi. Posjetioci su, kaže, ostali i nakon otvaranja i razgovarali o postavci koju čini dvadesetak slika. Postavka je nadahnuta starim dokumentima, pismima i fotografijama nasljeđenim od autorkine bake i predstavlja istinske ličnosti iz njenog rodoslova.

Stare fotografije i zapisi, među kojima su pisma, dokumenta i video zapisi, a koje autorka naziva “Arhiv”, dio su kreativnog opusa u kojem je umjetnica uspjela da kroz radove iz oblasti slikarstva, fotografije i filma utka životnu priču svoje bake.  Šafarcik napominje da je namjera bila da oživi sjećanja, priče na svoju porodicu, prije svega baku koja joj je bila veoma draga, a koja je živjela Drugi svjetski rat.

Umjetnicima je jako važna povratna informacija i interakcija sa publikom. Gabriele ističe da je veoma zadovoljna reakcijama kotorske publike.

“Bilo mi je jako važno kakva će biti reakcija crnogorske publike. Posjetioci su dugo ostali na otvaranju izložbe. Bila su i stara dokumenta i vidim da ta tema i porodični portreti dodiruju ljude. Jer i oni imaju sjećanja. Pričali su mi svoje porodične priče. Bilo je jako interesantno” - kaže Šafarcik.

Navodi da je ženska figura, figura bake igrala veliku ulogu u njenom životu.

“Ona mi je jako bila draga. Živjela sam u takvom porodičnom gnjezdu, imale smo uvijek dobar dijalog. Interesovala sam se za njen život i zato je meni poklonila sva ta dokumenta. Bile smo jako bliske.

U početku nisam tačno znala kojim putem da idem. Onda sam odlučila da budu skoro sve portreti žena, a naravno da je moja baka u centru pažnje.

Ranije se jako malo pričalo o ženi. One su preživjele dosta, trpjele, u Prvom i Drugom svjetskom ratu bile su same kada su im muževi bili u ratu. Zato sam htjela da im odam malu pažnju” - priča Šafarcik i navodi da je iz dokumenata “Arhiva” saznala mnogo stvari o svojoj baki koje ranije nije znala jer se, kaže Šafarcik, njena baka nikada nije žalila.

“Ranije su svi imali istu sudbinu, a niko se nije žalio jer su to bile normalne okolnosti. A kako mi to vidimo danas je sasvim drugačije. Npr. Moja baka zbog rata je osam godina bila sama, a imala je troje djece. Ona nikada o tome nije pričala. Kad ja danas mislim o tome sigurno je bilo teško. To je snaga žene” - navodi Šafarcik.

Svi u kući imamo lična i kolektivna sjećanja i priče koje je potrebno oživjeti.

“Jako je važno da ne zaboravimo. To je vjerovatno posebna tema i na Balkanu jer imate posebnu istoriju. Lako je zaboraviti, posebno danas posredstvom užurbanosti života, brzine medija. Zato mislim da je važno da ne zaboravimo, ako imamo stare informacije da se ponekad sjećamo i da mislimo o tome, čak da pričamo i razgovaramo o tome” - ocjenjuje Šafarcik.

Smatra da su crnogorski umjetnici kvalitetni i ističe važnost međunarodnih likovnih kolonija na kojima učestvuje. Među njima su i likovne kolonije u Crnoj Gori na kojima je naučila naš jezik.

“Jako su važne međunarodne likovne kolonije. Svaki umjetnik sjedi sam kući I razgovara sam sa sobom. A kada se vidimo na likovnoj koloniji, razgovaramo jedni sa drugima, dijelimo, stvaramo, prelazimo geografske i kulturne granice. Čini mi se da smo svi u istoj situaciji po pitanju stanja kulture u svojim zemljama” - ističe Šafarcik.

I u Njemačkoj, kao i kod nas, jedan umjetnik teško živi samo od slike.

“To može samo mali broj umjetnika. Obično daju kurseve, ima nekih koji voze i taksi. U Njemačkoj ima dosta velikih gradova i ima dosta mogućnosti. Postoje i neke stipendije.

Nedostatak je interesovanja za umjetnost. Primjetila sam da je svuda ranije na otvaranju neke izložbe uvijek bila gužva, a u današnje vrijeme sve manje i manje ljudi posjećuje izložbe” - objašnjava Šafarcik.

U planu je nastavak istraživanja ove teme.

“Imam toliko materijala, starih fotografija i toliko mi je interesantno da vjerujem da ću dalje razvijati ovu temu” - navodi Šafarcik.

Nastala u periodu koronavirusa, ova podsticajna izložba poslala je jaku poruku da svi imamo sjećanja koja nikada ne treba da zaboravimo. Naprotiv, trebamo ih oživljavati i dijeliti sa drugima i tako sačuvati sjećanje na ljude koji više nisu sa nama, ali su neodvojivi dio naše prošlosti.

Opširnije na linku emisije "Ljetnje priče".

Tekst: Irena Mačić Đurić

Foto: Radio Kotor/IMĐ