Kultura

Panel diskusijom na temu “OSI-Kulturni iskorak” i projekcijom crtanih filmova “Uhvati filmić” završen je drugi Međunarodni festival “Uhvati film” u Kotoru.

Panelisti Marina Vujačić (Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore), Dušica Lipovac (“Uhvati film” – Banja Luka), Ana Marija Brajković (Sekretarijat za kulturu, sport i društvene djelatnosti Opštine Kotor), Anđela Radovanović (UMHCG) i Aleksandra Božović (direktorica festivala “Uhvati film” Kotor) govorili su o participaciji OSI u kulturi, o pristupačnosti osoba sa invaliditetom institucijama kulture, načinima na koje se OSI prikazuju u filmovima, njihovim izazovima u vrijeme pandemije, zatim na koji način su OSI uključeni u kulturni život, te koliko su kulturna dešavanja približena njima i prilagođena, kakav most grade inicijative sa jedne i druge strane, koliko su OSI u mogućnosti da budu konzumenti kulture, ali i da stvaraju kulturu samoinicijativno. Govorili su i o fizičkoj nepristupačnosti institucijama kulture i kulturnim događajima, ali i brojnim finansijskim, produkcijskim izazovima.

Božović je objasnila prisutnima sa kojim se izazovima organizatori festivala i producenti suočavaju pri organizaciji festivala, te zbog čega je baš Kotor grad domaćin festivala “Uhvati film”.

Kako su naveli, Kotor je prepoznat kao jedan od onih gradova koji se prilagođavaju uslovima festivala.

“Prilikom organizovanja festivala susrijetali smo se sa različitim izazovima kako organizacionih, tako i svega onoga što nam se svima dešava na globalnom nivou u posljednjih godinu i po dana. Od samog početka naša ideja je bila da napravimo izmicanje iz centra, iz Podgorice i da se otvore novi gradovi, nove pozicije. Tu smo od samog početka bili prepoznati od strane Opštine Kotor (tada Kulturnog centra “Nikola Đurković” i Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti). Tako da smo od samog starta uz prepoznavanje lokalne samouprave krenuli u realizaciju ovog projekta u Kotoru. Prve godine (2019.) kada smo ga organizovali imao je jako lijep odjek. Filmovi na festivalu pokreću, inspirišu, daju inicijalnu kapislu za borbu da sve ovo što radimo ima smisla” – ocjenjuje Božović.

Kako navodi, cilj je da što više ljudi vidi festival kako bi se pomjerile granice i upoznali ljude koji ne dolaze u kontakt sa OSI o načinu na koji OSI žive, razmišljaju.

“Prednost jeste da je film sredstvo koje može da prenese tu emociju. Prepoznat je potencijal ovog festivala. Festival u Novom Sadu postoji već 19 godina. Novi Sad ima tradiciju grada kulture tako da nije ni čudo da postoji jedan ovakav projekat u tom gradu” – ističe Božović.

Vujačić (UMHCG) je, između ostalog, govorila o ideji festivala, kako ocjenjuje koliko festival “Uhvati film” širi svijest o jednakim pravima OSI. Takođe je govorila i o pristupačnosti OSI institucijama i drugim sadržajima.

“Kada se radi o temama koje se tiču OSI ne samo u kulturi, nego generalno i o nekim projektima i pojedinačnim primjerima, vrlo često se upućuje pitanje UMHCG zašto mi to ne pokrećemo. Ja upravo hoću da se zahvalim Artu 365 zbog toga što su oni ovo pokrenuli u Crnoj Gori jer ne moramo mi da radimo sve što se tiče OSI. Zbog toga što se sistem onda pravi da ne postoji ukoliko naše udruženje organizuje sve aktivnosti i događaje i pokreće sva pitanja koja se tiču OSI. Mi ne moramo da organizujemo sve aktivnosti u vezi OSI, to može i neko drugi da radi.

Ako se radi o pravima OSI ne moraju i ne trebaju to da rade OSI jer smo kroz istoriju bili pokretači i valjda je sazrijelo vrijeme da društvo to prihvata i da postane generalna priča, odnosno da nas sve zanima” – kaže Vujačić.

Kako navodi, kultura je specifična – ona nije samo stvaranje i konzumiranje, nego je i promjena perpektive.

“Ako nas film stvara kao ljude i pokazuje kakvi smo, onda on mora da ima mnogo jači uticaj i da ne doživljavamo to samo kao stvaranje i konzumiranje, nego upravo kao promjenu perpektiva u smislu života i onoga ko smo mi u stvari i ko treba da budemo.

Ovogodišnji filmovi s tog aspekta jesu drugačiji. Ne pokazuju OSI kao što smo ranije imali priliku da gledamo često kao nekog ko je ne samo manje vrijedan i manje dostojan, nego ko po prirodi stvari treba da bude nesrećan i čija je jedina karta za uspjeh to da nestane invalidnost ili da se ne vidi.

Meni je poražavajuće dok god je tema pitanje pristupačnosti. Od nas ne treba u 2021. godini očekivati da komentarišemo pristupačnost s aspekta nekih pojedinačnih primjera gdje ona postoji kao da je to neko vrhunsko djelo, kad je ona zakonska obaveza u Crnoj Gori od davne 2000. a jako izričita od 2008. Mi u 2021. pokazujemo upravo kakav nam je odnos prema OSI kroz pristupačnost, bilo da se radi o sadržajima iz kulture ili nekim drugim.

Svi koji su bili u poziciji da promjene nešto, bilo da je u pitanju vlast ili nosioci odgovornosti u tom segmentu , oni su upravo odgovorni za to kakvo imamo stanje pristupačnosti u našoj zemlji” – ističe Vujačić.

Lipovac je govorila o izazovima u organizovanju festivala. Oni su u Banjaluci, kako su kazali, bili pokretači brojnih projekata u BiH.

“Banjaluka se promoviše kao jedan od najpristupačnijih gradova u BiH, međutim činjenica je da je Banjaluka djelimično pristupačna. Pojedinci i pojedinke iz pokreta OSI pokrenuli su određene inicijative, projekte kako bi se riješio problem pristupačnosti u našem gradu. U Banjaluci ima aktivista koji svakodnevno rade na poboljšanju uslova života OSI.

Kada se priča o pristupačnosti svi se fokusiraju na arhitektonsku pristupačnost. Međutim, bitan je i pristup informacijama, komunikacija za slijepe i slabovide osobe, zatim gestovni tumači za osobe sa oštećenjem sluha i govora.

Ja sam u Narodnoj univerzitetskoj biblioteci RS pokrenula inicjativu da se bibliotekari kroz jednu zanimljivu radionicu obuče korištenju znakovnog jezika. Međutim, nažalost desila se korona.  Nadam se da će se radionica održati u bližoj budućnosti. U Banjaluci najveći problem prilikom organizacije događaja predstavlja nepristupačnost institucijama kulture” – objašnjava Lipovac.

Radovanović (UMHCG) govorila je o tome koliko se kulturne politike u Crnoj Gori približavaju OSI i gdje ih diskriminišu kada se radi o  kulturnim, muzičkim i uopšte dešavanjima u našoj zemlji.

“Nepristuoačnost je najvidljiviji problem. Osnova problema jeste u svijesti zato što smo OSI godinama doživljavali iz pogrešnih perspektiva, kao nekoga ko treba da sjedi kući, da bude zadovoljan sa onim nečijim malim što će mu se dati, što će mu neko obezbijediti, stvoriti za njega. I OSI i dalje u Crnoj Gori, iako ima onih koji stvaraju kulturu, mnogo se više vide kao konzumenti. I zato mi govorimo o pristupačnosti bioskopskih sala, muzeja, koncertnih sala, ali ne govorimo o tome da u Crnoj Gori OSI koja bi željela da se bavi umjetnošću, umjetnost ne može da studira zato što ne može da uđe na nijedan fakultet na kome se uče umjetničke vještine. Osobe sa oštećenjem vida i sluha nemaju pristupačnu nastavu i literaturu. Mi imamo jedno poglavlje u staroj Strategiji razvoja kulture koje se u potpunosti bavi OSI. Osobama sa invlaiditetom bave se samo kroz oblast socijalnog staranja, zdravstvene zaštite, obrazovanja i zapošljavanja, a u kulturi i umjetnosti nas nema.

Godinama živimo u tome da imamo jednu pogrešnu svijest i od tih pogrešnih pretpostavki nemamo adekvatno planirane ni politike, programe i u kulturi i oni koji stvaraju nijesu vidljivi na sceni iako ih ima” – ističe Radovanović.

Ana Marija Brajković ispred Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti Opštine Kotor izrazila je želju da se nastavi ovaj projekat kako bi se ne samo kod građanki i građana Kotora, nego i cijle Crne Gore razvila svijest o OSI, te kako bi se prepoznali njihovi problemi. Ona je govorila i o kulturnim politika u Sekretarijatu.

“Svake godine 3. decembra se obilježava Međunarodni dan OSI. 2019. godine u okviru Sekreatarijata u crkvi Svetog duha bio je organizovan zabavno-humoristički program za obilježavanje tog međunarodnog dana. Prošle godine, zbog pandemije koronavirusa, nije oblježen organizovanjem kulturnih događaja ili manifestacija jer nije bilo moguće.

Želimo da se u budućnosti uključe OSI u kreiranje i stvaranje nekih interesantnih kulturnih manifestacija ili događaja, kada govorimo o gradu Kotoru koji je i te kako poznat po svojim kulturnim manifestacijama.

Oformljen je Savjet za prava OSI koji je ranijih godina bio koalicija koju su činili 6 lokalnih organizacija OSI. Sam Savjet je inicijator u izradi Lokalnog akcionog plana po pitanju OSI za period 2022.-2025. za koji je zadužena diplomirana pravnica Miroslava Mima Ivanović, aktivistkinja I MI Boke.

Panelisti su, između ostalog, govorili i o tome koji su načini, pored filma kao vrste umjetsnoti, da kod ljudi podstakne razmišljanje na pravi način o OSI, zatim na koji način bi mogli da sarađuju sa institucijama kako bi razvili svijest o OSI. Bilo je riječi i o medijskom izvještavanju kada su u pitanju osobe sa invaliditetom. Konstatovano je da i pored toga što utiču na širenje svijesti u javnosti o jednakosti, pojedini tekstovi u medijima diskriminišu OSI jer ne koriste adekvatnu terminologiju ili istuču invalidnost osobe u prvi plan.

Kako su kazali, OSI se u medijima prikazuju na dva načina – kao heroji i žrtve. Oba konteksta su negativna. Herojski model nije isticanje uspjeha nekog pojedinca već isticanje invaliditeta.

U ime produkcije festivala panelistima se zahvalio Bane Žugić.

“Uvijek se nešto nauči iz ovakvih panel diskusija. I mislim da iz ovakvih druženja, u stvari, svi saznamo nešto novo. Svi ćemo poći kući sa nekom novom emocijom, novim saznanjima, pametniji, iskusniji, otvoreniji i dalje da širimo tu priču.

Učimo jedni od drugih, širimo znanje” – poručuje Žugić.

Nakon panel diskusije uslijedile su projekcije crtanih filmova “Uhvati filmić” čime je završen drugi Međunarodni festival “Uhvati film”.

Podsjetimo, festival organizuje NVU “Art 365” uz podršku Opštine Kotor, Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti Opštine Kotor, kao i kompanija Mtel i Lovćen osiguranje. Prijatelji festivala su Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), Fakultet dramskih umjetnosti Cetinje, LIVE production i domaćin festivala Kulturni centar “Nikola Đurković” Kotor.   

Projekat je dio regionalne mreže Filmski festival “Uhvati film” koji realizuju partnerske organizacije iz regiona KAO Parnas Novi Sad, Udruga Spirit Rijeka, HO Partner Banja Luka i NVU Art 365 iz Podgorice.