Kultura

Izložba skulptura MEKE FORME, akademskog slikara Darka Vučkovića iz Podgorice otvorena je u Gradskoj galeriji Kotor. Tom prilikom zabilježili smo razgovor sa umjetnikom.

Najprije vaši utisci sa otvaranja u Gradskoj galeriji?

Utisci su pozitivni. Jako sam zadovoljan kako sa prostorom, tako i sa organizacijom.

Kako stoji u najavi izložbe, skulpture su rađene u materijalu: terakota, glazirana terakota i porcelan. No da čujemo i Vaše viđenje izložbe iz ugla umjetnika? Šta je to što su posjetioci imali priliku da vide, koliko je izloženo radova i koliko dugo ste pripremali ovu izložbu?

Postavku koju posjetioci mogu da vide čine 12 radova koji su nastali u zadnjih 3 ili 4 godine, a rađeni su od različitih vrsta gline i porcelana. To su trodimenzionalne skulpture u prostoru koje predstavljaju jedan skup i rezultat mojih napora i istraživanja tokom perioda kada sam se više okrenuo tom mediju keramike sa nečega što sam ranije radio, a to su slika, crtež, fotografija. To je samo jedan dio radova, najbitniji presjek gdje se može vidjeti rezultat tog eksperimenta i njegove različite strane u zavisnosti od materijala, načina tretiranja, glazura, dodatnih efekata itd.

Koliko je pandemija koronavirusa uticala na umjetnike?

S obzirom da je to nešto što utiče na život svih, tako utiče i na nas umjetnike. S tim što su svi različiti, pa se različito sa tim i nose. Ali generalno, izuzevši onu sferu materijalne sigurnosti, prihoda vezanih za umjetnost ili neke druge poslove srodne kojima se umjetnici često bave, sva ova situacija, na neki način, umjetnike možda manje dotiče nego druge jer im daje u svoj toj negativnosti više prostora i više vremena za rad, razmišljanje i eksperimentisanje.

Na koji način promišljati o kulturi i umjetnosti uslijed pandemije koronavirusa, ako znamo da je covid pogodio čitav svijet, svaki segment društva, ekonomiju? I da li je u stvari umjetnost ta koja je izlaz za sve?

Definitivno se desila ta neka negativna promjena. Kroz umjetnost se vidi nešto što direktno ne zavisi od svih tih kretanja što je nekako zasebno i stalno i što može da učini život malo interesantnijim i malo svjetlijim u odnosu na tu neku dosadnu i već donekle strahom i tjeskobom ispunjenu svakodnevnicu.

Kako vidite položaj umjetnosti i umjetnika u javnom prostoru Crne Gore?

Zadnjih godina se daje sve više prostora nekim mlađim ljudima, nekim novim imenima. Ali generalno tu treba još jako puno da se uradi. Sama priča o budžetima koji se opredjeljuju za kulturu nam govori da je kultura na neki način manje više marginalizovana. A u stvari kultura predstavlja jednu jako važnu stvar, istinski identitet jednog naroda. Nešto što govori univerzalnim jezikom i komunicira sa svima, bez obzira na geografski položaj, jezik, vjeru, naciju itd.

Najčešće pitanje novinara umjetnicima jeste – odakle crpite inpiraciju za vaše stvaralaštvo?

Ta riječ inspiracija se toliko koristi kada se govori o umjetnosti da sam počeo da izbjegavam tu riječ. Ali to neko nadahnuće, volja da se radi zavisi od slučaja do slučaja. Generalno svi imamo neki način kako da to izazovemo kod sebe. U mom slučaju je dovoljno samo da se nađem u tom prostoru i sa tim materijalom i onda sam usmjeravam svoje aktivnosti prema svojim osobinama. Npr. glina ima neke svoje osobine i drugačiji tretman u odnosu na sliku, crtež ili na fotografiju. Tako da inspiracija je u mom slučaju nešto što dolazi iznutra i što nije toliko uslovljeno spoljnim uticajima i efektima.

U Francuskoj ste se bavili kompjuterski generisanom slikom, fotografijom i eksperimentalnim zvukom. Šta to podrazumjeva? Kako biste te pravce umjetnosti približili našim slušateljkama i slušaocima?

To je bilo dosta davno, 2000. godine i bila je u pitanju studentska razmjena kada je dio studenata Fakulteta likovnih umjetnosti sa Cetinja otišao u Francusku. Akademija na Cetinju je tada bila tradicionalna škola gdje su postojali smjerovi slikarstvo, vajarstvo, grafički dizajn. Moje kolege i ja smo se našli na akademiji gdje postoje predmeti konceptualne, savremene umjetnosti. Mene je u Francuskoj privukla fotografija, sam proces u komorama, zatim zvuk. Uglavnom to što je bilo tamo od mogućnosti ja sam gledao da iskoristim što više. To je lijepo iskustvo. Imam jednu poveću seriju radova koja nije čak ni objavljivana, ni izlagana, ali nadam se da će negdje da se nađe prostora i vremena za to.

Kada se rodila ljubav za ovim poslom, odnosno kada ste shvatili da želite da se bavite umjetnošću?

U mom slučaju se ta ljubav rodila od malih nogu, pošto sam iz porodice gdje su se moj otac i stric i neki preci takođe bavili umjetnošću. Tako da sam od početka bio usmjeren na to, okružen slikama, bojama, tim nekim svijetom. Međutim, kasnije kako sam odrastao interesovale su me neke mnoge druge stvari - nauka i posebno biologija. Bio sam jako radoznao. Do nekih svojih dvadesetih nisam znao tačno šta ću da studiram i za šta ću da se opredijelim. Studirao sam i fiziku, pa sam planirao i biologiju i na kraju sam završio na Fakultetu likovnih umjetnosti, što je po meni prava odluka.

Diplomirali ste na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju 2001. godine u klasi profesora Dragana Karadžića, slikarski smjer. A specijalističke studije završili ste Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu u klasi profesora Zorana Vukovića, slikarski smjer. Koliko je obrazovanje važno za jednog umjetnika, pored talenta?

Po meni je jednako važno kao i talenat. Postoji mnogo slučajeva ljudi koji su talentovani, ali prosto nisu fokusirani, usmjereni i taj talenat na kraju ne da neke posebne rezultate. S druge strane, ljudi ako imaju manjak talenta, ako se usmjere, ako su zainteresovani, ako “zagrizu” - oni ostvaruju rezultate. To je možda važniji razlog zbog kojeg smatram da su fakulteti, šta god neki ljudi o njima mislili, jako bitni. Jer prosto čovjeka usmjere da razmišlja u tom pravcu, on je okružen sa ljudima sličnih razmišljanja, razmjenjuje iskustva, prosto nekako se nalazi u tom svijetu što je jako važno za rad i razvoj jednog umjetnika.

Dobitnik ste i brojnih nagrada. Koliko su one važne kao afirmacija jednog umjetnika?

Nagrade su se desile možda u pravom trenutku kada sam se malo i kolebao, dovodio u sumnju to što radim. Što se mene tiče, došle su kao potvrda da sam na dobrom putu, da ne odustajem, da ne mijenjam način razmišljanja, jer ja sam neko ko dosta promišlja i analizira, prije svega, ono što sam radim. Tako da smatram da su nagrade jako dobre, ali naravno ne treba se ponijeti tim, niti su one dokaz da je nešto zaista dobro, a da ne može da bude bolje.

Savjeti mladim umjetnicima

Sad da kažem da žive svoj san, to je jako otrcano, to svi govore. Ja ću kazati da budu jako tvrdoglavi,  da ne odustaju, što je nekad gotovo nemoguće, ali po meni je to dobra strategija.

Šta biste rekli koja bi bila poruka Vaše izložbe ili da ne govorimo o porukama nego da ostavimo posjetiocima da sami procjene?

Uvijek ostavljam da sami procjene jer ja i  ne mogu da dam bolju poruku od one koja se vidi na mojim radovima. Mogao bih da objašnjavam neke stvari donekle, ali ono što je najbitnije to ipak treba da se osjeti. Jer ovo što radim je nešto što je intuitivno, što je donekle i za mene nepoznato i možda nije najbolji način da ja to previše objašnjavam.

Planovi

Zaista je teško planirati uslijed pandemije koronavirusa, ali to je staza kojom idem i već postoje neki novi radovi koji su u procesu, koji će biti drugačiji. Ali nadam se da će se u skorije vrijeme ukazati prilika za novom izložbom, jer sam neko ko ne izlaže toliko  često. Ako to bude u narednih 2-5 godina, biće dobro.

Podsjetimo, izložbu skulptura MEKE FORME, akademskog slikara Darka Vučkovića iz Podgorice svi zainteresovani u Gradskoj galeriji Kotor mogu pogledati do 28. aprila.