Kultura

“Umjetnost ima tu privilegiju da se kroz različite stilove i forme bavi, kako svakodnevnim stvarima tako velikim i ključnim problemima. Umjetnost može da služi kao zabava i razonoda putem koje zaboravljamo na svakodnevne probleme, ali takođe ona treba da podstiče i neku promijenu u nama” – kazao je fotograf Krsto Vulović, gostujući u emisiji “Katareo” na talasima Radio Kotora.

Kako navodi, svuda oko nas možemo zabilježiti dobru fotografiju.

“Kada se okrenete oko sebe, fotografije se nalaze na svakom ćošku. Bivamo konstantno bombardovani svim tim silnim fotografijama i informacijama koje ne moraju nužno da znače da je to nešto dobro. One mogu biti sredstvo manipulacije što znači da ponekad treba stati i razmisliti da li je istina to što vidimo, preispitati da li je izvor te fotografije tačan, te da li oni žele da nam neku drugu poruku pošalju” – objašnjava Vulović.

Prema njegovim riječima, svaka vrsta fotografije zahtjeva drugačije stvari.

“Možda samo u početku može zaličiti da je fotografisanje pejzaža jednostavno, ali potrebno je dosta planiranja prije snimanja same fotografije - da li ćemo pejzaž napraviti na izlasku ili zalasku sunca kada je svjetlo najbolje, to zavisi dosta od vremenskih uslova. A što se tiče portreta, mišljenja sam da je najbitnije uhvatiti emociju kod osobe koju fotografišete. Spontanost je ono što je najteže dobiti od osobe koja se nalazi ispred objektiva jer ljudi u dosta slučajeva nisu navikli na fotografisanje. Nisu opušteni i pokušavaju da nabace neki osmijeh koji nije ono što njih u stvari predstavlja. Ključ je opustiti tu osobu, krenuti u priču sa njom, ona će se vremenom opustiti i dobićete ono kako ona stvarno izlgeda” – ocjenjuje Vulović.

Kada je u pitanju pomenuta profesija, Vulović skreće pažnju na trud i angažovanost.

“Ključ je biti ažuran i fleksibilan. Naravno treba biti profesionalan i dati sve od sebe jer ne svodi se posao samo striktno na fotografisanje i rad na terenu. Postoje mnoge stvari koje se dešavaju nakon toga: ažurnost oko slanja tih fotografija, obrada, postprodukcija koja nije zanemarljiva jer potrebno je svesti sve fotografije na format u kome će dospijeti na internetu itd” – objašnjava Vulović.

On smatra da, uprkos tome što živimo u vremenu društvenih mreža i interneta, fotografija nikako ne može zamijeniti pisanu riječ.

“Fotografija, prije svega, može se smatrati jako subjektivnim medijem. Ona ostavlja veoma veliki prostor osobi kako će ona interpretirati, dok pisana riječ je nešto što možežemo pročitati, ponekad shvatiti zdravo za gotovo i to je jako konkretna stvar. Konkretne stvari su bitne u novinarstvu zato što one ne ostavljaju prostor za subjektivnu interpretaciju” – kaže Vulović.

On navodi i da se od fotografije u današnje vrijeme, bez obzira na veliku konkurentnost na tržištu, može “živjeti”.

“Uprkos svim predrasudama da se od fotografisanja, ali i ostalih oblika umjetnosti i stvaralaštva ne može živjeti, ja smatram da nije takav slučaj već da sve uglavnom zavisi od osobe do osobe. Ako je neko spreman da se žrtvuje, uloži svoje vrijeme i svoj maksimum potroši na ono što stvarno želi, uspjeh će vremenom doći.

Danas svako sa sobom nosi svoj fotoaparat, odnosno mobilni telefon. To znači da je svaka osoba u mogućnosti da napravi fotografiju, ali ne znači da će ta fotografija biti uspješna. U dosta slučajeva ljudi samo izvade telefon, ne obrate pažnju šta će se sve naći na fotografiji. Ozbiljan klijent je uvijek svjestan značaja fotografije, koliko ona doprinosi bilo da je neka vijest u pitanju, izvještaj ili nešto slično.  Za kvalitetnu reportažu naravno da će uvijek biti mjesta za pravog fotoreportera” – ocjenjuje Vulović.

On ističe da se dešava i da klijenti fotografa “stavljaju pod tepih” ili ga angažuju za “sitan novac”, pa često preuzimaju fotografije bez potpisa fotografa ili prethodnog kontaktiranja.

“Dešavali su se i slučajevi da se fotografije iskoriste u komercijalne svrhe što bi, da živimo u nekoj razvijenijoj zemlji, bio veoma veliki problem” – ističe Vulović.

Kao i u svakom poslu koji radite, ističe Vulović, vremenom se stiče rutina pa mu, navodi, ne predstavlja problem sve ono što posao fotografa sa sobom nosi.

“Ako volite posao koji radite, ne postoji nešto što će vas spriječiti da date sve od sebe da to i uradite. Napor postaje zanemarljiv u odnosu na ono što vi pružate i zauzvrat dobijate, satisfakciju na kraju dana kada shvatite da ste zadovoljni onim što ste uradili” – priča Vulović.

Krsto Vulović rođen je u Kotoru 18. juna 1998. godine. Završio je Gimnaziju Kotor, nakon koje je svoje obrazovanje nastavio u Podgorici na Prirodno-matematičkom fakultetu, smjer računarstvo i informacione tehnologije. Svoj fotografski put započeo je na Kotorskom festivalu pozorišta za djecu prije šest godina. Radio je u diskoteci “Maximus” kao fotograf i video-producent. Takođe, radi kao fotograf za Međunarodni festival KotorArt, Crnogorsko narodno pozorište i Crnogorski simfonijski orkestar. Iako je trenutno na studijama u Podgorici, razna gradska dešavanja i manifestacije u Kotoru ne prolaze bez njegovog opbjektiva.

“Radim ono što volim. Trudim se da dam svoj maksimum i uživam u tome” – ističe Vulović.

Prema njegovim riječima, kvalitetno fotografisanje osoba u pokretu koje je veoma zahtjevno stiče se iskustvom.

“Kao početnik vi možete u teoriji da znate kako sve funkcioniše, ali dok neko vrijeme ne provedete sa fotoaparatom teško ćete doći do rezultata koji želite” – objašnjava Vulović.

On ističe da je Boka Kotorska jako inspirativna za fotografisanje.

“Na svakom ćošku se nalazi nešto što se može shvatiti kao dobar kadar. Nažalost trenutno ne živim u Kotoru i ne mogu da se posvetim fotografisanju Boke i zavičaja koliko bih volio, ali lokalpatriotizam je uvijek sa mnom. Kad god imam slobodnog vremena ja se vratim u Kotor i, ako ništa drugo, prošetam kroz grad sa fotoaparatom i nađem nešto zanimljivo za fotografisanje” – kaže Vulović.

On je govorio i o primatu digitalne fotografije na računarima i društvenim mrežama u odnosu analognu fotografiju i razvijanje filma.

“Sa brzim tempom života ponekad zaboravljamo na bitne i lijepe stvari. Mislim da je jako tužno što više ne izrađujemo fotografije kao nekada. Ništa ne može zamijeniti fotografiju koju držite u rukama, okačenu na zidu ili na polici. Nikako nije isti osjećaj kada tu fotografiju gledate na nekom digitalnom ekranu ili kada se ona nalazi ispred vas. Danas fotografi olako shvataju samu fotografiju. Nekada kada se radilo na filmu ( tzv. analogna fotografija), bilo je potrebno mnogo više vremena da fotograf nađe pravi kadar, ugao, svjetlo. Jer jednom kada napravite fotografiju više ne možete ništa promijeniti. Nemate rezultate odmah na gotovo kao na digitalnom fotoaparatu, već slijedi proces razvijanja filma i isčekivanja da li je ta fotogrija, u stvari, uspjela. Nažalost danas nije takav slučaj. S jedne strane ne cijenimo fotografiju kao nekada, ali s druge strane praktičnije je jer imate fotografiju na gotovo i ako ima neka greška ili nešto što želi te da ispravite, odmah ste u mogućnosti da to uradite” – riječi su Vulovića. 

Fotografije u galeriji Krsto Vulović