Kultura

Kotorski reditelj Dušan Vuleković već godinama na razne načine sarađuje  sa Međunarodnim festivalom KotorArt don Brankovi dani muzike i do sada je, po njihovoj narudžbi, snimio više nagrađivanih dokumentarnih, eksperimentalnih i promotivnih filmova. To su, između ostalih, “Kotor za sva doba”, “Odbrojavanje”, “Vraćanje moru”.

U emisiji “Nedjeljni razgovor” Radio Kotora Vuleković otkriva da mu je cilj osvijetliti priču o važnosti postojanja ukupne zaostavštine Boke, govoriti o njenoj ugroženosti i apelovati na očuvanje kulturno-istorijske baštine.

Samostalni dramski i audiovizuelni umjetnik, predavač na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju kaže da u tome želi biti iskren i svoj.

“Moja interesovanja i profesionalni rad uopšte, vezani su za Kotor. Volim da istražujem mnoge gradske teme i drago mi je kad čujem da su naši sugrađani i sugrađanke prepoznali moj rad, trud i povećenost. Važno je biti autentičan, drugačiji i sretan sam ako ljudi to prepoznaju”, kazao je Vuleković.

Boka Kotorska ima snažan uticaj na njegove umjetničke aspiracije. “Kotor je po mom mišljenju oduvijek bio mnogo veći i širi, bez obzira na njegov fizički kontekst. Upravo to želim pokazati publici, staviti akcenat na ono što su vrijednosti, ali i problemi sa kojima se naš grad već duže vrijeme suočava”, rekao je Vuleković, čiji je kratkometražni film “Južina” vrlo brzo osvojio srca Kotorana.

“Radi se o malom, dosta ličnom projektu na kojem smo radili Božidar Martinović i ja. Usaglašavali smo se paralelno, on je snimao muziku, ja kadrove i sav taj proces tekao je dosta jednostavno i brzo. Najveći kvalitet tog filma je činjenica da je sklopljen kao jedna rečenica, urađen u jednom dahu, od jutra do večeri, a zapravo predstavlja jedno stanje duha i svijesti ovdašnjih građana. Ovaj film je u stvari vizuelno eksperimentalan jer je snimljen jednim objektivom od 50 milimetara. Imao sam providni kišobran koji sam stavio na stativ kamere i tek kada sam izašao u grad, shvatio sam koliko ću sati morati da provedem napolju po takvom nevremenu. Nakon svakog snimanja oprema se dugo sušila i postojala je bojazan da se nešto ne ošteti. Zanimljivo je da sam taj film snimio u maju, a ne u novembru kako je prvobitno bilo planirano, jer baš te godine kiša i jugo su nas dočekali tek u proljeće”, pojašnjava Vuleković.

Želja mu je da tu atmosferu u gradu koju nose: mokri pločnici, nestrpljivi vozači, turističke kabanice, sve te jesenje boje koje često krše i slamaju pijačne tezge pod markat, ponovo zabilježi i udahne joj novi život.

Rad na snimanju dokumentarnog filma “Priča o potresu” na reditelja je ostavio poseban utisak.

“U početku sam se pribojavao da neću moći dovoljno dobro ispričati priču o zemljotresu iz 1979. godine. Međutim, kada je sve bilo završeno, bio sam više nego zadovoljan. Imali smo studio u kojem je vladala apsolutna tišina i u kojem su sagovornici na jednu od najpotresnijih tema ovog grada, imali priliku da ispričaju svoj doživljaj tog nemilog događaja. Imali smo više od deset sati snimljenog materijala. Pustili smo da sve ide spontano. Trudili smo se da se vinovnici tog događaja opuste kako bi vjerodostojno prenijeli svoja iskustva, a ja sam intervenisao samo onda kada se mogla naslutiti prisutnost kamere i eventualno nekakva vještačka atmosfera. Režija dokumentarnog filma uvijek donosi izvjesnu dozu manipulacije stvarnošću. Ako nekome kažete kako da se namjesti, sjedne ili ustane, utičete na tu stvarnost koja vam se odigrava pred očima. U filmu su prikazani arhivski i amaterski kadrovi iz kotorskog porodilišta”, prisjeća se Vuleković.

Ovih dana objektiv njegove kamere usmjeren je ka Perastu. Za Radio Kotor otkriva da je planirano snimanje dokumentarnog filma u kojem će glavne teme biti: jedrenje i  tradicionalni peraški ritual obnavljanja ostrva Gospe od Škrpjela-Fašinada. “Sve je još u fazi kreiranja sinopsisa i neke osnovne ideje. Vjerujem da ću do kraja ove godine imati cio filmski okvir”, zaključuje Vuleković.