Kultura

Promocija knjige „Vojvođanski začin na bokeljski način“ Tatjane Kurucin, rođene Akrap, održana je sinoć ispred palate Ivelić u Risnu.

Na početku programa prisutne je u ime organizatora NVO „Medaur“ i NU „Žene Risna“ pozdravila Iva Malešević.

O knjizi je govorio Rišnjanin, režiser Vladimir Perović, koji je istakao da ova knjiga donosi posebnu vrstu sjećanja.

„Ona nas istinski provodi kroz jedan prostor koji ima osobeni identitet, a dio tog identiteta svakako jeste i kuhinja. A iz nje: mirisi, ukusi, boje, zvuci i zato je ovo knjiga dubokog sentimenta. Ne onog teatralnog koji mi u ovim krajevima volimo baš da pokazujemo, a da li tako mislimo i osjećamo, nego onog sentimenta koji čovjek nosi duboko u sebi“, kazao je Perović.

Kako je naveo, autorka je odrastanjem u Risnu upila mnogo od njegovog duha i tradicije.

„U jednom trenutku, Tatjana-Tanja Kurucin, rođena Akrap, iz braka dviju znamenitih risanskih porodica, Akrap i Sundečić, odluči da taj sentiment podijeli sa svima nama. Svi ćemo prepoznati veliki dio onoga o čemu Tanja priča. Ona je u Risnu rasla kao i druga djeca, ali izgleda da je upijala više“, istakao je Perović.

Podsjetio je da je Tatjana Kurucin ostvarila ozbiljnu profesionalnu karijeru u medicini, ali da je, uprkos tome, ostala vezana za ono što je ponijela iz rodnog Risna.

„Postala je naučnik, ozbiljan naučnik. Doktorirala je kliničku mikrobiologiju, ima zvanje primarijusa na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu i radi u Univerzitetskom kliničkom centru Vojvodine, gdje je načelnica Odjeljenja za mikrobiologiju. Ali istovremeno, uza sve pobrojano, iz nje je izbijalo i ono što je upijala u rajskom mjestu djetinjstva, Risnu. Počela je da uživa, i do dana današnjeg uživa, u tome da svojoj porodici sprema i na sto iznosi istinske delicije“, kazao je Perović.

Kako dodaje, delicije koje se nalaze u knjizi nijesu samo iz Risna i Boke, već predstavljaju spoj različitih krajeva i tradicija.

„Tanja je imala sreću u životu da se od jednog trenutka obrela u Vojvodini i tamo ostala. U njen svijet, u njeno okruženje, u njenu svakodnevnicu, pristigli su: fazanska pašteta, fazanska supa, gulaš od srnetine, pečenje od divlje svinje, pa čuveni vojvođanski prilozi.Pazite sad: sos od suvih šljiva sa konjakom i đumbirom; jabuke kuvane na pari od bijelog vina, punjene dinstanim kiselim kupusom i brusnicom; kruške kuvane u crnom vinu, punjene krem sirom i džemom. I treba li reći: bećar paprikaš, flekice sa kupusom, pa noklice, kuglof, štrudle, gomboce.

To koliko je Tanja kombinovala dva ukusa, dva kraja, dvije kuhinje, začine i načine, to znaju najbolje njeni ukućani. A ja mogu, sa distance, samo naslutiti da je ostvarila onaj ideal koji je izrekla u ovoj knjizi: da se nađe balans – u jelu, piću, željama, mislima, životu uopšte“, naveo je Perović.

Autorka knjige ispričala je kako i kada se javila njena ljubav prema kuvanju, receptima i pripremanju hrane.

„Rišnjani i svi vi koji dolazite u Risan i volite Risan, i dolazite u njega zato što ga volite, dobro veče i hvala vam što ste došli na prvu promociju moje knjige, za koju sam odlučila da bude baš ovdje u Risnu, gdje sam se rodila, odakle sam potekla i dalje krenula u život“, kazala je Kurucin.

Govoreći o tome kako je knjiga nastala, istakla je da je njen profesionalni put mogao da je odvede u sasvim drugom pravcu.

„Poslije 30 i više godina rada u medicini i kliničkoj mikrobiologiji, vjerovatno sam trebala napisati knjigu iz mikrobiologije. Ali, u stvari, bilo je pisanja na tu temu puno. Da bih postala doktor nauka i primarijus, trebalo je napisati dosta naučnih radova, objaviti ih u raznim časopisima, braniti ih na kongresima, usavršavati se. Ali bez obzira na tu moju profesionalnu orijentaciju, ja sam na prvom mjestu bila majka, žena i domaćica. Tako da mi šporet, krpa i metla nijesu ginuli“, dodala je kroz osmijeh.

Prisjetila se i prvih koraka u kuhinji, koji su počeli još u djetinjstvu.

„Mislim da me majka nije tjerala da kuvam. Više sam pomagala u kuhinji, gulila krtolu, nosila vodu uz Grabovac, postavljala sto, učestvovala u svakodnevnim aktivnostima, ali baš da me tjerala da kuvam, stvarno nije. Ali sam svoju prvu tortu napravila za svoj 12. rođendan. Mama je bila odsutna zbog zdravstvenih problema i ja sam smatrala da sebi za rođendan treba da napravim tortu, jer su neki ljudi trebali da dođu u kuću. Uvalila sam se u kužinu i napravila čuvenu Čudo tortu sa 12 godina“, prisjetila se Kurucin.

Ljubav prema pripremanju kolača nastavila je da razvija sa svojom drugaricom, a danas kumom Jasnom Uljarević udatom Ivanović.

„Kad su sva druga djeca išla da se kupaju prije podne, nas dvije smo se zatvarale u kužinu i pripremale kolače iz knjige recepata moje majke. Sve što smo mi tamo, da kažem, tako muljale, ali dobro se sjećam hurmašica koje su baš dobro ispale“, rekla je.

Pravi intenzitet njene ljubavi prema kuvanju, kako kaže, počeo je nakon što je osnovala svoju porodicu.

„Zapravo sam počela da kuvam i da razvijam tu neku moju ljubav kad sam se udala. Kad sam stvorila svoju porodicu, to su bile one divne devedesete godine, kad su se djeci i rođendani slavili u kući. Nije bilo drugih mogućnosti da poručujete torte, to nije bilo. Pravili smo od ničega nešto“, kazala je Kurucin.

Posebno mjesto u njenoj kuhinji zauzela je divljač, zahvaljujući suprugu koji je strastveni lovac.

„Kada smo počeli da slavimo slavu Svetoga Jovana odlučila sam da eksperimentišem malo sa divljači u kuhinji, zato što je moj suprug pasionirani lovac i te divljači smo uvijek imali. Nekako se za Novu godinu u tim krajevima jede puno prasetine, sarme i tako dalje, pa dok dođemo do Svetog Jovana, uvijek je ta divljač na trpezi svima predstavljala neko zadovoljstvo poslije tih silnih sarmi i prasetine.Tako sam raskuvavala jednu dvadeset i više godina“, dodala je.

Ideja da svoje recepte počne da zapisuje i dijeli sa drugima javila se nakon što je pogledala film „Julie & Julia“.

„Tako da je meni nekako došlo na pamet da bi možda trebalo da počnem da pišem blog, ne iz nekog pomodarstva, nego čisto da bih mogla kroz taj blog možda da razmijenim neka iskustva o tom kuvanju, koje mi je prosto bilo neki hobi ili neka zanimacija“, objasnila je.

Uz pomoć sestričine Mije, otvorila je Instagram profil „Kapetanova.recepti“, na kojem je počela da objavljuje recepte. Osim recepata, na profilu je čuvala i dio bokeljske jezičke tradicije.

Kako je dodala, danas objavljuje rjeđe jer joj se često desi da zaboravi da fotografiše jelo prije nego što ga ukućani pojedu.

Na kraju programa prisutni su mogli uživati u koktelu i razgovoru o receptima, ukusima i tradiciji.

Tekst i foto: Tamara Vuković