Kultura

Dr sc Domagoj Vidović, jezikoslovac i onomastičar, juče  je u press sali Kulturnog centra „Nikola Đurović“ predstavio “Rječnik suvremenih hrvatskih osobnih imena” i održao predavanje pod nazivom ,,Imenima i jezikom Boke".

Prema riječima Vidovića, prvo javno predstavljanje Rječnika, autora Ankice Čilaš Šimprage, Dubravke Ivšić Majić i samog Domagoja, pored Zagreba, održano je jedino u Kotoru.

On je podsjetio da je Kotor kroz istoriju pripadao Dalmaciji.

“Kotor kao jedan od dalmatinskih gradova ima neke od najstarijih notarskih knjiga, brojne spomenike još iz ranog srednjeg vijeka i po mnogo čemu je poseban, pa i po tome što su već u tim najranijim razdobljima na vrlo važnim istorijskim spomenicima spomenute i žene. Na crkvi Svetog Luke imate zapis imena jedne žene” – kaže Vidović.

“Ono što je važno jeste da je sva ta vrijedna građa, pogotovo istorijska, obrađena na vrlo različite načine i to od samih Kotorana” – ističe Vidović.

Kako navodi, rad profesorice Gracijele Čulić o antroponimiji Boke Kotorske predstavlja jedan od temeljnih radova za proučavanje istorijske antroponimije. U znak zahvalnice svih autora, Vidović je profesorici Čulić poklonio jedan primjerak Rječnika.

On je govorio o projektu “Hrvatska antoponimija u 14. i 15. vijeku”.

“Kada smo pokrenuli taj projekat, on se trebao odnositi na područje Republike Hrvatske. Međutim, vrlo brzo smo shvatili da bez Boke Kotorske, područja Bosne i Hercegovine, nećemo dobiti relevantne podatke za hrvatski imenski fond. Projektom se pokazalo koliko je 14. i 15. vijek prelomni period. Jedna od bitnih stvari bio je prodor Turaka koji je počeo mijenjati etničku i vjersku strukturu, ne samo u Boki, već i u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Nastupile su velike promjene” – ocjenjuje Vidović.

Prema njegovim riječima, 14. I 15. vijek  su razdoblja kada su se unutar samih priobalnih gradova, ali i zaleđa, počela dešavati dva suprotna procesa.

“Ako pogledate dalmatinske gradove, tada je sve veći udio narodnih imena počeo prodirati u njih. Odnosno, gradovi poput Kotora, koji su do tada imali uglavnom romansko ili romanizirano stanovništvo, u njih su sve više počeli prodirati Slaveni što vidimo ne samo iz korpusa osobnih imena već i iz toponimije. Vrlo je bitno znati da je već u 12. vijeku bilo slavenskih toponima, poput parila, upravo zbog toga što su oni pokazatelj toga da je neko stanovništvo duže na tom području. Ako pogledate recimo imena gradova u Boki Kotorskoj, ona su uglavnom odraz starijih kultura kojih više nema. Ime Kotor je najvjerovatnije rimsko, ime Prčanj je vjerovatno dalmatsko. Sve su to odrazi kultura kojih kasnije nije bilo. Činjenica da imamo važan toponim u Kotoru već u 12. vijeku pokazuje koliko je to slavensko stanovništvo već onda bilo značajno zastupljeno u gradu. Kada se bokeljska situacija uporedi sa područjem hrvatskih gradova, onda vidimo velike sličnosti u istorijskom razdoblju” – priča Vidović.

Kako navodi, postoji mnogo imena koja su slična na tim područjima.

“Nalazimo tri kategorije osobnih imena. Jedna koja je zajednička cijelom prostoru jesu opšta hrišćanska imena, kao što su: Andrija, Juraj, Marko, Marinko. Nalazimo i određene posebnosti u tim gradovima. Tako imamo mjesne svece čiji su se kultovi takođe odrazili u osobnim imenima, kao što je recimo Vlahovo u Dubrovniku ili Tripun u Kotoru. A nalazimo i neka imena koja su na rubu Istoka i Zapada. Jedno od tih imena je Ivan, odnosno odnos imena Jovan i Ivan” – objašnjava Vidović.

U 13. vijeku, ističe Vidović, u Kotoru je zabilježeno ime Erik.

“Zabilježena su i imena Franciskus, koje je najvjerovatnije ime Frano, zatim imena Marcela i Viktor. To su imena koja su na ukupnom hrvatskom prostoru najranije potvrđena u Boki Kotorskoj u 13. vijeku. U 14. vijeku dolaze najstarije potvrde imena Ana, Damjan i Kate. Takođe u 14. vijeku potvrđeno je ime Goran. Ime Hrvoje je potvrđeno u 14. i 15. vijeku” – navodi Vidović.

Prema njegovim riječima i u imenima i prezimenima vidi se simbioza romanstva i slavenstva na našem području.

On je naveo riječi koje su slične na Braču i neretvanskom području i u Boki.

Tako se, navodi Vidović, u Boki kaže “prosulja”, a na Braču “prsura”. U Boki su: “furmina”, “kroštule”, “štikadenta” i “botilja”, a na Braču: “furimont”, “hrustule”, “štikadijent” i “butija”. Škudela i kapot su, ističe Vidović, zajedničke riječi za navedena područja.

Predstavljanje Rječnika autora Ankice Čilaš Šimprage, Dubravke Ivšić Majić i Domagoja Vidovića i predavanje održano je u organizaciji Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore.

Kako je saopšteno, Vidović koji je zaposlen u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, ovo predstavljanje i predavanje održao je u okviru svog studijskog boravka i terenskog istraživanja u Boki Kotorskoj i Baru (od 30. novembra do 12. decembra).