Kultura

U organizaciji JU Kulturni centar „Nikola Đurković“ Kotor, Gradske biblioteke i čitaonice, sinoć je u multimedijalnoj sali Kulturnog centra, održano veče posvećeno reditelju Zdravku Velimiroviću.

Tom prilikom promovisana je i knjiga „Odloženo za sjutra“, koja predstavlja zbirku tekstova, pisama i nekoliko scenarija pronađenih u bogatoj zaostavštini Zdravka Velimirovića. Materijal za knjigu pripremila je njegova supruga Ranka Velimirović, a knjiga je objavljena ove godine u Podgorici u izdanju Književne zadruge Srpskog narodnog vijeća Crne Gore. Takođe, premijerno je predstavljena i poštanska marka za 2023. godinu, sa likom Zdravka Velimirovića.

Rukovoditeljka Gradske biblioteke i čitaonice Marija Starčević, podsjetila je na dio Velimirovićeve bogate biografije.

,, Akademik Zdravko Velimirović rođen je na Cetinju 1930. godine. Gimnaziju završava u Kotoru, a filmsku i pozorišnu režiju na Akademiji za pozorište, fim, radio i televiziju u Beogradu 1954. godine i filmsku režiju na Visokoj filmskoj školi u Parizu 1957. godine.

Bio je redovni profesor filmske režije i dekan na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu od 1985. do 1986. i vanredni profesor na Univerzitetu u Montrealu 1990. godine.

Režirao je dokumentarne, televizijske i radio drame, kao i osam igranih filmova za šta je dobio više od dvadeset nagrada i priznanja.

Dvostruki je dobitnik Trinaestojulske nagrade 1958. godine za dokumentarni film „Zublja grahovačka“ i 1968. godine za film „Lelejska gora“. Njegovi filmovi predstavljali su jugoslovensku kinematografiju na mnogim internacionalnim filmskim festivalima.

Samo o Kotoru uradio je šest dokumentarnih i kratkometražnih filmova promovišući svoj zavičaj u Jugoslaviji i u svijetu. Preminuo je u Beogradu 2005. godine“, kazala je Starčević.

Mladen Velimirović, sin reditelja Zdravka Velimirovića, ističe da je „Odloženo za sjutra“ treće izdanje, koje je njegova majka priredila.

,,Dugo je radila na odabiru materijala, slaganju, digitalizaciji i sve je pripremila za štampu pred njen iznenadni odlazak. Prije toga vrijedno i marljivo radila na monografiji koja izašla prije 10 godina, a prvo što je izdala nakon što je moj otac preminuo, bili su sakupljeni radovi mog oca, koji je pored filmske djelatnosti bio pjesnik i volio je da se bavi istraživanjem jezika.

Knjiga „Odloženo za sjutra“ sastoji se od ne objavljenih scenarija i pojedinih sinopsisa, kao i veoma interesantnih zapisa koje pisao je moj otac. Pripremajući se za ovu promociju i sam sam shvatio da je knjiga daleko interesantnija nego kada se otvori i čita jedan po jedan tekst. Neki od scenarija koje je on pisao do 1961. godine, u njegovoj velikoj karijeri,  nisu stigli da se objave. Jedan nosi naziv „Odloženo za sjutra“, veoma interesantan scenario je i o Marinu Držiću, što bih ja imao želju da završim jednog dana“, kazao je između ostalog Velimirović.

On je pročitao djelove recenzije i isječke iz intervjua, kao i dio govora njegovog oca prilikom primanja Novembarske nagrade u Kotoru 2000. godine.

Novinar Dušan Davidović, dao je osvrt o neraskidivoj povezanosti Zdravka Velimirovića sa Kotorom.

,,Sjećajući se višegodišnjeg poznanstva i druženja u Kotoru i Beogradu sa Zdravkom i pored razlike u godinama, evocira sadržajne razgovore, predloge i ideje, kao i neskrivenu želju da Kotor postane kulturno središte za više umjetničkih pravaca. U tim razgovorima vraćajući film svog životnog puta, Zdravko je uvijek apostrofirao Kotor kao bitnu sredinu za njegov kasniji rad i umjetnički opus.

Vjerovatno mnogima od nas gimnazijski dani, zbog mladih godina, ali i specifičnosti te škole ostaju dugo u sjećanju, pa je tako on dolaskom sa porodicom sa Cetinja u Kotor, upisao i završio Gimnaziju,  ali i poseban način života u gradu. Koliko je taj period života ostao u njegovim sjećanjima, saznajemo i po tome što je u autobiografskim zabilješkama izdvajao Cetinje i Kotor, kao gradove koji su posebni u njegovom životu i kojima se vraćao, kasnije, kroz filmsku i foto kameru. Uostalom, rado je citirao poznatog akademika Miloša Đurića koji je govorio „Na Cetinju i u Kotoru, ljudi žive za gornju polovinu tela“ - navodi Davidović.

U ime Pošte Crne Gore marku sa likom Zdravka Velimirovića predstavila je Aleksandra Perović.

,,Zdravko Velimirović pridružio se znamenitim ličnostima crnogorskog kulturnog nasljeđa, koje svake godine odrađuje poštansko filatelističko izdanje Umjetnost u Crnoj Gori kroz vjekove. Tako je i svijet filma, uz ranije objavljeno izdanje posvećeno Živku Nikoliću- ušao na velika vrata u izdavaštvo Pošte Crne Gore. Za poštansku marku kažemo da je ambasador zemlje iz koje dolzi. Pa se nadamo da će i ova marka nositi širom svijeta ime gospodina Velimirovića i dati priliku ljubiteljima i poznavaocima filma da pogledaju izdanje, ali i mladim generacijama, kao i stanovnicima, da se zainteresuju za njegovo stvaralaštvo i za Crnu Goru“, kaže Perović.

Goran Velimirović, brat od strica reditelja Zdravka Velimirovića, pročitao je dio pisma koje istaknuti reditelj poslao Meši Selimoviću tokom rada na filmu „Derviš i smrt“.

,,Ako bi trebale dvije riječi za opisati nekog čovjeka Zdravka Velimirovića bi opisala riječi -etika i estetika. Ove dvije riječi možemo povezati sa njegovim najranijim dijelom života djetinjstvom i mladošću. Rodio se na Cetinju i zajedno sa ocem, majkom i sestrom preselio se za Kotor, gdje završio Gimnaziju, a odakle dalje otišao na školovanje u Beograd, Pariz i tako dalje. Kako djetinjstvo određuje karakter i puteve, definitivno ta dva grada definisali su njegovu ličnost i zasigurno su mu dali upravo te smjernice, da se u životu rukovodi etikom i estetikom. Reći da je etiku mogao upije na Cetinju, a estetiku Kotoru bilo bi nepravedno, estetike ima na Cetinje, kao što etike ima u Kotoru.  Međutim, onu etiku stare Crne Gore kojem se on napajao i koju je na neki način kroz svoj život i baštinio, utkao je u svoje filmove“, navodi između ostalog Velimirović.

Tekst i foto: Tamara Vuković