Kultura

Predstava „Mi djeca sa stanice Zoo“ Kraljevskog pozorišta Zetski dom izvedena je sinoć u Velikoj sali Kulturnog centra „Nikola Đurković“. U publici je bio veliki broj mladih, a glumci su na kraju nagrađeni dugotrajnim aplauzom.

Reditelj predstave Andrija Rašović za Radio Kotor podijelio je utiske nakon izvođenja predstave. On je kazao da su svi izvođači polaznici škole glume Kraljevskog pozorišta Zetski dom.

„Svi su polaznici pete, najstarije srednjoškolske grupe studija Kraljevskog pozorišta Zetski dom. U predstavi, osim njih 14 koje smo gledali na sceni, učestvovalo je i dvadesetak djece u procesu radionica. Zbog različitih obaveza nisu svi mogli da budu dio finalnog proizvoda, ali u predstavi ima njihovih scena i materijala. Proces smo počeli 2023. godine kroz rad u školi glume, a vremenom se sve razvijalo i mnogo njih je sazrijevalo zajedno sa predstavom“, naveo je Rašović.

Govoreći o utiscima nakon izvođenja predstave u Kotoru, istakao je da se glumci tek navikavaju na gostovanja i nove scenske prostore.

„Predstava tek počinje da živi. Imali smo igranje na Cetinju i u Podgorici, a sada se polako navikavamo na gostovanja. Djeca se brzo prilagođavaju jer je to, u suštini, njihova predstava, mnogo toga su sami osmislili kroz improvizacije. Gdje god da igramo, potrebno je samo da se malo prilagodimo prostoru. Bio sam tu da pomognem oko scene i da ispratim sve, i zaista sam prezadovoljan, puno mi je srce“, kazao je Rašović.

Specifičnost scene u Kotoru, kako je objasnio, zahtijevala je dodatna prilagođavanja.

„Uvijek je pitanje glasnoće i akustike. Oni nisu profesionalni glumci koji mogu da budu ozvučeni, pa smo radili dodatne vježbe kako bi glas bio jasniji. Tu su i tehničke stvari – svjetlo, ulasci i izlasci, promjene scena. Probe upravo služe tome da se sve varijante isprobaju i da se predstava  prilagodi prostoru u kojem se igra“, pojasnio je on.

Rašović se osvrnuo i na činjenicu da je roman na kojem se predstava zasniva nastao prije više decenija, ali da je, nažalost, i danas veoma aktuelan.

„Nažalost, bilo ga je vrlo lako savremeniti. Svjesni smo situacije u društvu gdje se gotovo svakodnevno govori o zapljenama opojnih supstanci, pa inspiracije iz savremenog vremena nije nedostajalo. Ono što se promijenilo od sedamdesetih do danas jeste da droga više nije vezana za određene subkulture, već često postaje dio nekog trenda. Uz to dolaze i druge vrste zavisnosti – društvene mreže, kockanje i brojne druge pošasti. Najveći izazov bio je zapravo kako roman, koji je literarna forma, prevesti na scenu“, kazao je Rašović.

Dodaje da je veliki dio predstave nastao kroz improvizacije mladih glumaca tokom dugog procesa rada.

„Radili smo dosta improvizacija na temu romana. U predstavi ima dijelova iz knjige koji prate tok radnje, ali je mnogo toga nastalo iz njihovih ideja. Gotovo godinu i po smo razvijali materijal dok smo radili predstavu“, istakao je on.

Posebno ga je, kako kaže, obradovao veliki broj tinejdžera/ki u publici u Kotoru.

„Prijatno sam se iznenadio koliko je bilo mladih ljudi. To je upravo ciljna publika ove predstave. Nisam imao priliku da vidim toliko tinejdžera ni u Cetinju ni u Podgorici. Ovdje je mnogo djece došlo, nadam se i svojevoljno, što me zaista raduje. Čak 70 do 80 odsto publike bili su upravo tinejdžeri kojima je predstava i namijenjena“, kazao je on.

Za kraj, Rašović je istakao da roman i predstava nose snažnu poruku o potrebi da se mladi saslušaju i razumiju.

„To je klasik, ali i dokumentarna priča. Dok smo radili predstavu čitali smo dijelove romana i neko od djece je u jednom trenutku rekao – pa ovo je zapravo dokumentarni roman. To je ispovijest djevojčice od 15 godina koja je prošla pakao droge na ulicama Berlina sedamdesetih godina. Upravo zato ova priča pogađa jer je iskrena. Knjiga i predstava su, na neki način, krik jedne generacije za pomoć, poziv da saslušamo djecu, razgovaramo s njima i usmjerimo ih na prave vrijednosti“, poručio je Rašović.

Razgovor sa Andrijom Rašovićem možete čuti na liku Magazin “Grad”

Tekst i foto: Tamara Vuković