Kultura

Snimatelji/kamermani snimaju sve slikovne elemente televizijskih emisija i filmova. Zahvaljujući njima, snimljeni su televizijski prilozi, sportski prenosi, reklame, intervjui, serije, filmovi… Usko sarađuju sa rediteljima, montažerima, specijalistima rasvjete, snimateljima tona... Poslovi snimatelja su  mnogobrojni, a njihova složenost zavisi od materijala koji se snima. Upravo po složenosti radnih zadataka koje najčešće obavljaju, vidi se uspješnost, iskustvo i status snimatelja.

O ovim temama za gradski radio snimatelj Maksim Uskoković.

Ti si snimatelj u jednoj crnogorskoj televiziji, a stekao si iskustvo tog posla u mnogim našim medijskim kućama. Najprije od čega se sastoji tvoj posao, kako izgleda tvoj jedan radni dan?

Posao snimatelja zahtjeva adekvatnu pripremu i organizaciju kako prije, tako i pri odlasku na teren. Priprema podrazumijeva nošenje svih potrebnih elemenata tehnike, a u osnovi su to stativ, kamera, mikrofon, svijetlo.

Sto se tiče radnog dana, imamo dnevnu traku koja je uglavnom potpuno nepoznata jer su dešavanja u real time-u. Takođe, imamo i zakazana snimanja, pa je priprema za to uglavnom lakša i praktičnija.

Koliko je to zahtjevan posao?

Posao nije previše zahtjevan, ako si svjestan da si skoro uvijek u nestandardnim okolnostima i situacijama. Čak i rutinsko snimanje umije da bude potpuno novo iskustvo.

Koja je razlika između snimatelja i kamermana? Šta više voliš da radiš?

Snimatelji su terenski radnici, a kamermani studijski. Ja više preferiram teren, zbog izazova toga posla, mada radim i studio.

Koliko je za tebe inspirativan taj posao, odlazak na teren, kadriranje, pažljivo biranje kadrova u zavisnosti od toga šta se snima, koji je radni zadatak?

Izuzetno je inspirativan, pogotovo kad se malo bliže upoznaš sa blagodetima tog posla, te pronađu konkurentni ljudi i televizije. Tada nastupa “takmičarski duh” pa svi traže što bolje i inovativnije kadrove.

Normalno, u zavisnosti od teme, snimatelj unaprijed razmišlja o kadrovima, ali se većina ideja dobija u trenutku snimanja.

Kako se kod tebe rodila zainteresovanost za tim poslom?

Ja sam sasvim slučajno upoznao ovu profesiju, mada sam se prvenstveno bavio montažom. Upoznavao sam se uporedo sa kamerom i počeo obuku. Učio sam od starijih i iskusnijih snimatelja, a paralelno sa tim i čitao.

Da li u Crnoj Gori ima dovoljno kadra i je li cijenjena struka prema tvom mišljenju?

Ima snimatelja, ali su uslovi rada teški, počev od visine plate, preko organizacije i svakodnevnog stresa. Ljudi se sve više okreću privatnom poslu. Gotovo da svaki snimatelj ima privatan biznis.

Koliko u prosjeku dnevno imaš snimanja i šta ona podrazumijevaju?

To ne možemo da standardizujemo. Neki dan kada mislimo da neće biti mnogo snimanja, desi se da na kraju bude sedam ili osam, a nekada to bude samo jedno ili dva snimanja. Dnevna traka većinom podrazumijeva informativu, pa nakon toga zabavu i sport.

Šta najviše voliš da snimaš, šta ti je posebno inspirativno, u čemu možeš da iskažeš i svoj talenat?

Najviše volim dokumentarne priloge i emisije, pogotovo vezano za vodu, a i hranu, mada radim sve.

Koje predispozicije bi trebao da posjeduje jedan snimatelj?

Predispozicije za snimatelja su strpljenje, želja za radom, volja za usavršavanjem i učenjem, otvorenost ka novim saznanjima.

Postoji nekoliko vrsta snimanja – bilo da se radi o studijskom, na terenu, direktan prenos, dokumentarna emisija ili film. I svako je složeno na svoj način. Koje su razlike, šta je potrebno pripremiti, o čemu voditi računa?

Imamo informativne, zabavne, sportske i dokumentarne priloge, ankete, studio (jutarnji program sa gostima, emisije sa gostima, dnevnik) i uživo uključenja. Tu je još i film koji je definitivno najteži za realizaciju jer zahtjeva najviše organizacije, ljudstva i opreme.

Što se tiče studija, emisija i broj gostiju određuje i broj kamera i kamermana.

Studio je opremljen reflektorima i ambijentalnim svijetlima. Svaki kamerman nosi slusalice i u komunikaciji je sa režijom i producentima odakle dobija instrukcije šta treba da radi.

U formama kao što su: anketa, sport, zabava, informativa, uglavnom i dokumentarcima, imamo jednog snimatelja sa jednom kamerom. Tu je naravno i novinar.

Izuzetak je dokumentarna emisija jer često zahtijeva nekoliko različitih uglova i kadrova istovremeno. Ako se prati reakcija osobe koja se snima, često idu dvije ili tri kamere sa različitim planovima i iz različitih uglova. To pojačava efekat i bolje opisuje situaciju.

Da li bi preporučio nekome da se bavi tim poslom i šta bi mu savjetovao?

Preporučio bih svakome ko ima i malo afiniteta prema živoj slici, a takođe i prema radu u timu.

Savjetovao bih da se upozna što bolje sa sistemom rada i funkcionisanja televizije, da upija trikove od starijih i da se upozna i konsultuje sa montažerima, jer kod njih na kraju završava materijal. A kao što smo rekli da je timski rad, valja imati na umu da ćemo ako njima donesemo kvalitetan materijal, dobiti i kvalitetan proizvod.

Posao snimatelja je kreativan. To su ljudi koji moraju imati izražen smisao za estetiku. Stoga, koji su tvoji neki planovi za budući period?

Moji planovi su da ostanem u branši i da proširim privatni biznis. Ja se ne bavim standarnim snimanjima privatno, već radim virtuelne 360 fotografije i video materijale. To je vrlo interesantna novina koja najveću primjenu nalazi u turizmu, virtuelne ture hotela i objekata, ali i kao dokumentarni program.

Tekst: Irena Mačić