Kultura

Promocija drugog toma trilogije “Herbarijum - Šjor Ante”, autora Liberta Boba Slovinića održana je sinoć u press sali Kulturnog centra “Nikola Đurković” u organizaciji Gradske biblioteke i čitaonice Kotor.  

Prema riječima Marije Starčević, rukovoditeljke Gradske biblioteke i čitaonice, radi se o porodičnom romanu koji je autor posvetio svojim precima, ali i potomcima.  

“Prvi tom Don Đuro govori o autorovom stricu, svešteniku koji je stolovao u crkvi u Sutomoru,  potom bio župnik u crkvi Svetog Ivana u Budvi, te koji je zapravo kao školarac izradio herbarijum koji se poput lajt motiva provlači kroz obije knjige, kroz sagu o jednoj porodici, a koji zapravo simbolizuje starinu i klasične vrijednosti, čovjekovu posvećenost, kreativnost, istrajnost, istinitost. 

U romanu Šjor Ante prikazan je životni put glavnog junaka, njegovog oca. Od rođenja, stasavanja Pikola Anta, preko školovanja i studiranja, sazrijevanja i ozbiljnosti, vjenčavanja sa autorovom majkom, profesoricom Dobrilom, do Šjor Anta, prvog profesora u Pomorskoj akademiji u Kotoru, urednika Glasa Boke, glavnog i odgovornog urednika Pobjede i prvog šefa crnogorskog protokola” – navodi Starčević. 

Ističe da autor na beletristički način obrađuje duži vremenski period, uključujući i ključne istorijske događaje, poput Drugog svjetskog rata.

“To radi na vrlo vješt, znalački način recimo kroz epizodu straha i oskudice Antove supruge Dobrile i malodobnih sinova u Budvi ili Antovog zatočeništva u Italiji.

Naš autor polazi od faktografije u kazivanju, da bi vrlo vješto zašao u psihološko portretisanje likova, njihovih moralnih dilemma pred odlukama, razvijene svijesti, razboritosti, ali i te kako emotivnosti. Prisutan je i aktivan priličan broj likova u romanu koji na razne načine direktno ili indirektno učestvuju u radnji, utiču na nju i vode je u određenom momentu. Roman odiše sofisticiranim duhom prošlih vremena, elegantnim, preciznim, bez nepotrebnog skraćivanja. Obiluje romanizmima i lokalizmima koji, između ostalog, po meni imaju ulogu realnijeg prikaza vremena, prilika i duha toga doba. Tradicija i njene vrijednosti utkane su u svaku stranicu, što romanu daje univerzalnu vrijednost i značaj” – ističe Starčević.

Prema riječima autora, roman o ocu je naizgled rabljena tema ali, ističe, sama tema ne čini dobru knjigu, kao što ni dobru sliku ne čini samo tematika.

“Potrebno je mnogo drugih, kvalitetnih činilaca da bi se stvorilo jedno kvalitetno djelo. Glavni protagonista romana je profesor i novinar Šjor Ante. Rođen je na Veljoj vodi u Budvi 1900. godine, a u mladosti su ga od milja zvali Pikolo” – navodi Slovinić.

Stvarnost i stvarni događaji kojima obiluju oba toma trilogije,  kaže Slovinić za Radio Kotor, samo su vodilja, “kičma” po kojoj se kreće. Roman sadrži mnogo fikcije i maštovitih djelova.

“Određene godine su tačne. Njih se držim kao putosmjera, ali veoma često izađem iz njih.

Često sam radio na prikupljanju dokumentacije o svojoj familiji koja je relativno rijetka na ovim prostorima. Mi smo iz Budve, ali vezani smo za Boku.

Kada sam došao u posjed pravog herbarijuma, kojeg je moj stric don Đuro kao učenik sa 12 godina sakupljao upravo u Boki u Dobroti, na Vrmcu, u okolnim mjestima, bio sam zadivljen najprije estetskim kvalitetom. Zatim mi je kao i slikarima nešto kliknulo iznutra i kazao sam da će to biti trilogija”  - objašnjava Slovinić. 

U knjizi “Don Đuro” obradio je svoje pretke koji su prije 200 ili 300 godina došli sa Brača u Budvu. Druga knjiga posvećena je njegovom ocu kome duguje zahvalnost što se vezao za pisanu riječ.

“Treći tom imaće autobiografski karakter, biće posvećen meni i zvaće se Pittore Liberto. Vodiću se određenim datumima kroz svoju biografiju.

U knjigama sam napravio distance od glavnog junaka jer uvijek o glavnom junaku priča njegov unuk. Tako da se radi o specifičnom pripovjedanju” – navodi autor.

Na promociji je pročitao sekvence iz romana, kako bi ponukao znatiželju publike da pročitaju njegov roman.

Liberto Bobo Slovinić rođen je (1943) u Budvi. Srednje obrazovanje stekao je na Cetinju i u Titogradu, maturirao je (1961) u Gimnaziji "Slobodan Škerović" u Podgorici. Diplomirao je (1966) na Akademiji za primenjene umetnosti u Beogradu, na odsjeku unutrašnje arhitekture, u klasi profesora Đorđa Krekića. Prvi put se predstavio (1961) na grupnoj izložbi u Umjetničkom paviljonu u Podgorici. Za vrijeme studija izlaže sa prijateljima u kafani "?" u Beogradu. Prvu samostalnu izložbu priredio je (1965) u Modernoj galeriji u Podgorici. Do sada je imao preko 50 samostalnih i više od 350 grupnih i kolektivnih izložbi u našoj zemlji i inostranstvu.

Prvo priznanje, Zlatnu plaketu za slikarstvo, dobio je (1969) na izložbi u kafani "?" u Beogradu. Dobitnik je mnogih drugih nagrada i priznanja, među kojima: Nagrada oslobođenja Titograda za slikarstvo (1977); Prva nagrada Zimskog salona, Herceg Novi (1980); Nagrada za slikarstvo grada Breseja, Francuska (1983); Nagrada Fonda Moša Pijade, na XVIII Likovnom salonu 13. novembar, Cetinje (1984); Prva nagrada salona 13. novembar, Cetinje (1987); Počasna nagrada za slikarstvo, Saveza francuskih umjetnika, Pariz (1988); Nagrada za slikarstvo Le Franc Bourgeois, Bresej (1989); Novembarska nagrada za slikarstvo, Budva (1990); Trinaestojulska nagrada Crne Gore (1990); Plaketa Beli anđeo za slikarstvo, Prijepolje (1995). Dobitnik brojnih nagrada i priznanja za grafički dizajn, spomenike i likovne kreacije.

Istaknuti je kulturni stvaralac Crne Gore od 2010. Član je ULUCG-a i ULUPUCG-a od 1968. Izabran (1978) za sekretara Odbora za likovne umjetnosti CANU. Postao je (1983) član "Maison des Artistes" u Parizu. Jedan je od osnivača i član Crnogorske panevropske unije. Učestvovao je u radu više slikarskih kolonija. Kreirao je preko 400 projekata unutrašnjeg uređenja prostora i brojne druge projekte, od kojih je većina realizovana. Bio je profesor na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici.

Autor je knjiga: Pariski zapisi (Putopis) (1996); Umjetničke zbirke Centra savremene umjetnosti Crne Gore (Izbor iz zbirke i likovno-kritički pregled) (2010); Ars Libris (Likovna kritika) (2013), Pariske Reminiscence (Putopis) (2020); Herbarijum ‐ Don Đuro (Prvi tom trilogije) (2021) ; Herbarijum ‐ Šjor Ante (Drugi tom trilogije) (2023). Povodom 60 godina stvaralačkog rada u Narodnom muzeju na Cetinju priređena je 2017. retrospektivna izložba i objavljena monografija. Osim slikarstva i likovne kritike, bavi se enterijerom i dizajnom. Živi i stvara u Podgorici i Budvi.

Opširnije sa Libertom Bobom Slovinićem u emisiji “Katareo” u utorak, 31. oktobra od 17 i 15 na gradskim talasima.

 Tekst: Irena Mačić

Foto: Radio Kotor