Kultura

Međunarodni festival čipke u Kotoru okupio je čipkarice i stručnjake/inje iz Italije, Hrvatske, Južne Koreje i Crne Gore, otvarajući prostor za susret tradicije, znanja i kreativnog izraza. Festival je svečano otvoren sinoć u Crkvi Svetog Pavla, dok se izložbeni i program radionica odvija u Kreativnom habu, spajajući istoriju i savremenu edukaciju.

Program festivala tokom 28. i 29. marta obuhvata radionice, demonstracije izrade čipke na iglu i panel-diskusije. Radionice počinju u 10 časova, demonstracije u 11, dok su paneli zakazani za 16 časova. U okviru edukativnog segmenta realizuju se radionice „Prvi bodovi dobrotske čipke“, namijenjene djeci, koje vodi Ljubica Krivokapić, te „Punto in geometria“ pod vođstvom Vildane Kilijan. Ovi programi omogućavaju mladim generacijama i posjetiocima da se upoznaju sa tehnikom čipke na iglu i njenom dugom tradicijom.

Panel-diskusiju o istorijskom i kulturnom razvoju čipke na iglu kroz mediteranski prostor otvorila je Jelena Čečur iz OJU „Muzeji“, ističući značaj povezivanja različitih tradicija – od italijanskih renesansnih centara, preko dalmatinske obale, do Bokokotorskog zaliva.

Diskusiju je moderirala istoričarka umjetnosti Silvija Batistini, iz Bolonje, koja je na kraju dala stručni osvrt na prezentovane tehnike i istoriju čipkarstva u Italiji.

Drugi dan festivala bio je posvećen italijanskom čipkarskom nasljeđu. Čipkarice iz Varalo (Varallo-Piemonte), Bolonje (Bolognja-Emilia-Romagna), Malje (Maglie-Puglia) i Venecije (Venezia-Veneto) predstavile su čipku svog kraja, karakteristike, bodove i tehnike,te smo između ostalog mogli vidjeti: Puncetto Valsesiano, Merletto Veneziano, Aemilia Ars i Punto Maglie.

Puncetto Valsesiano, sa tradicijom od XVII vijeka, karakteriše precizna izrada iglom i koncem, stvaranje geometrijskih i simetričnih obrazaca. Ime potiče od deminutiva riječi “punto” u dijalektu „punc“, što znači „bod“, te označava „mali bod“. Ovaj metod izrade realizuje se korišćenjem igle i konca, spajajući sitne čvorove, bez okretanja rada.

Kako saznajemo, vjekovima se ova vještina prenosila s generacije na generaciju isključivo usmenim putem, unutar domaćinstava, kako bi se ukrašavali tekstili poput stolnjaka, maramica, miljea, posteljine, zavjesa i raznog rublja. U prošlosti je takođe krasila crkvene odore i tradicionalne Walser nošnje, tipične za oblast Valsesije.

Venecijanska čipka na iglu, nastala u drugoj polovini XV vijeka, odraz je kreativnosti venecijanske aristokratije i poznata je po upotrebi jastučića i detaljnim arhitektonskim motivima. Nastaje kao evolucija veza i dobija ime po arhitektonskim elementima “gotico fiorito veneziano” - umjetničkom i arhitektonskom stilu rasprostranjenom u Veneciji između XIV i sredine XV vijeka, koji se odlikuje spojem gotike i orijentalnih uticaja.

Prva svjedočanstva o razvoju trgovine venecijanskom čipkom potiču s kraja XV vijeka, a pratio ih je izdavački procvat koji je doveo do objavljivanja stotina knjiga, takozvanih modelara, sa nacrtima za čipku i vez.

Čipkarice iz Bolonje predstavile su tehniku Aemilia Ars, prefinjenu bolonjsku čipku rađenu iglom, nastalu krajem XIX vijeka, inspirisanu renesansom i stilom Liberti (Art Nouveau). Karakterišu je floralni i prirodni motivi, a izrađuje se na papirnoj podlozi, koristeći različite konce i bodove kako bi se stvorile složene i trodimenzionalne strukture, dok Punto Maglie karakterišu geometrijski i figurativni motivi.

Prezentacijom su predstavljeni i radovi čipkarice iz Južne Koreje, gošće Festivala, koja se obučavala upravo u Italiji.

Panel diskusija trećeg dana Međunarodnog festivala čipke biće posvećena tradiciji Hrvatske i Crne Gore, sa posebnim akcentom na Dobrotsku čipku.

Tekst: Nataša Janović

Foto: Radio Kotor/ N.J.