Kultura

U organizaciji NVO Matica Boke juče je u manastiru Podlastva promovisana knjiga "Govorite li grbaljski”, autora Slobodona Boba Pecelja i Đorđa Ivetića. 

Predsjednik UO Matice Boke Mirko Mustur je kazao da su I prije postojali pokušaji štampanja slične knjige, ali u mnogo manjem obimu. 

“Kao Novljanin mogu reći da se 95 % arhaizama kod zapadnih Bokelja i Grbljana poklapa. U svakom slučaju ovdje je riječ o ozbiljnom izdanju u koje su gospoda Slobodan Pecelj i Đorđe Ivetić uložili ogroman trud. Kad me pozvao Siniša Kovačević da Matica stane iza ove knjige, kao  NVO koja se bavi očuvanjem kulturnog, vjerskog i nacionalnog identiteta Srba u Boki, na prostoru od Herceg Novog do Paštrovića kroz svojih sedam podružnica, odmah sam se složio”, kazao je Mustur. 

On je istakao da je knjiga ima poseban značaj za kulturu i za naredne generacije. 

“Ova knjiga je veliki doprinos očuvanju identiteta Srba u Boki i onoga što zovemo govorom naših predaka nekada. Kada zapišemo i sačuvamo, sačuvali smo jezik, a time i narod i narodnu kulturu i tradiciju vremena u kojem je živio. Ova knjiga oživljava vrijeme i način života u njemu”, kazao je Mustur. 

Jedan od autora knjige Slobodan Bobo Pecelj, prisutne je pozdravio riječima “pomaga Bog svima”. 

“Tako su se nekada pozdravljali u Grblju”, kazao je Pecelj, pojasnivši da je ideju za pisanje dobio kada je prije više godina, kao jedan od rijetkih stranaca koji su radili u Cirihu, smatrao da će na zvaničnom njemačkom jeziku biti u prilici da obavlja svakodnevnu komunikacije. 

Međutim, ubrzo je shvatio da su Švajcarci govorili jedan jezik koji nije razumio i koji je zatim učio dugi niz godina, a oni ljubomorno čuvali od zaborava. 

“Tog jezika nema u knjigama, ali ga oni svakodnevno koriste između sebe, od rođenja do smrti, od portira do direktora, do doktora nauka,To je njihov jezik kojim se oni identifikuju kao Švajcarci. Tada sam shvatio da sam ja, onaj jezik koji sam pamtio od djetinjstva u Grblju, zaboravio. Shvatio sam da se taj jezik totalno zaboravio, izgubio”, kazao je Pecelj, koji ubrzo počinje da zapisuje riječi koje su počele da se zaboravljaju.

 Ubrzo počinje da stvara značajnu zbirku od preko 2,5 hiljade zaboravljenih riječi, prezentovanu sada u riječniku “Govorite li grbaljski”. 

Posebno je zahvalan komšiji Đorđu Ivetiću koji bi mu, čim bi čuo neku zaboravljenu riječ, odmah javljao, kao i lektorki  Milici Đukić, profesorici srpskog jezika, rođenoj Grbaljki. 

“I riječnik je bio spreman. Sačekali smo samo da prođe protekla godina od korone”, kazao je Pecelj, koji je mišljenja i da se Grbalj brzo privredno razvija, ali da to ne prati kulturna politika. 

Ističe da , ali i da je život bez kulture nemoguć. 

“Ako smo ovom knjigom bar malo doprinijeli nekoj kulturnoj identifikaciji Grblja, mislim da smo dosta uspjeli”, kazao je Pecelj. 

Profesor dr Stevan Koridić je rekao da se u govoru Grblja prvo uočava njegov slovenski krojen, ali i je značajan uticaj stranih jezika u Boki. 

“U njemu jasno vidimo uticaje, od staroslovenskog, crkvenoslovenskog, slavjanoslovenskog, srpskog, srpsko-hrvatskog, odnosno svih jezika koji su ovdje bili, ili u administrativnoj, ili u liturgijskoj, crkvenoj upotrebi”, kazao je Kordić. 

Kada je riječ o ostalim uticajima na jezik Grbljana ističe uticaj italijanskog (“dijalekta Kalabrije i Pulje do koje se, kao i do Barija, uz dobar vjetar, može dojedriti za jedan dan”). 

“Interesantno je reći das u ove oblasti Italije primile i dosta grčkih riječi, koje su zatim kroz dijalekat Pulje došle i do nas. Drugi značajan uticaj imao je venecijanski dijalekat”, rekao je Koridić, podsjetivši da je Kotor od 1420. pod Venecijom, odnosno postaje dio Mletačke Republike. 

Ovaj srednjevjekovni period obilježile su i četiri grbaljske bune, ali je, naglasio je Koridić, jezički uticaj venecijanskog, kao zvaničnog jezika Republike, na područje Grblja ostavio dubok trag, što se vidi i u riječniku “Govorite li grbaljski”. 

“Takođe, ovdje ne smijemo smetnuti ni uticaj turskog jezika”, kazao je Kordić. 

On je dodao da je turska vladavina u okruženju i na jezik kao živi fenomen, ostavila trag. 

“Jedan dobar tih riječi su arapskog ili persijskog porijekla”, kazao je Kordić.

 Kao primjer sporazumijevanja sa ljudima sa ovog područja naveo je studijski boravak u SAD-u. Tada je u komunikaciji sa kolegama iz arapskih zemalja veoma lako pojasnio značenje brojnih zajedničkih riječi, kao što je npr. “merak”, nama razumljive, ali je Amerikancima trebao uložiti popriličan napor da pojasni o čemu se radi.  

Profesorica srpskog jezika i književnosti Ljiljana Čolan je podsjetila da je burna istorija Balkana prosto tjerala različite grupe da se sele na mesta koja su naseljavali ljudi koji su govorili drugi jezik. 

“Argument koji podržava  stav o postojanju Balkanskog jezičkog saveza je da se jezici sa najviše „balkanizama“ nalaze u oblastima gde su ljudi jednog jezika bili u kontaktu s ljudima drugih jezika. su Đ. Ivetić i S.Pecelj ovom knjigom.

Njihova knjiga Govorite li grbaljski je svojevrstan prostor za dijalog, a i jezičko pamćenjje naroda. 

Jezički savez, lingvističko područje podrazumjeva grupu jezika koji su zahvaljujući međusobnom kontaktu i geografskoj blizini stekli brojne zajedničke osobine. Ti jezici mogu, ali ne moraju, biti genetski povezani. 

Balkanskoj jezičkoj zajednici  pripadaju jezici koji su na različitim granama indoevropskih jezika, kao što su albanski, grčki, romanski i slovenski jezici. Sličnosti u gramatici, sintaksi, rječniku i fonologiji u jezicima na Balkanu omogućavaju upotrebu balkanizama. Te posebnosti čuva i grbaljski jezik.

Termin „Balkanska jezička zajednica“ je skovao rumunski lingvista Aleksandar Roseti 1958. godine. Teodor Kapidan je tvrdio da struktura balkanskih jezika može da bude zamenjena standardnim jezikom. 

O poreklu ovih osobina i njihovom razvitku i položaju se dugačko diskutovalo, i predložene su različite teorije.

Rimsko carstvo je kontrolisalo Balkan i moguće je da su lokalni dijalekti latinskog ostavili znak na svim jezicima na Balkanu, što je uticalo i na jezik slovenskih pridošlica. Slaba tačka ove teorije Džordža Solta je da se samo neke osobine mogu naći u drugim romanskim jezicima i da ne postoji dokaz da su Balkanski Rimljani bili dovoljno dugo izolovani da bi ih razvili.

Argument ovome bi bile strukturalne pozajmice ili "kalkovi" u makedonskom iz arumunskog, što može da se objasni time što je arumunski bio supstrat za makedonski, ali ovo i dalje ne objašnjava koje je poreklo ovih inovacija u arumunskom.

Uloga romanskih supstrata u nastajanju balkanizama je velika.

Danas, najprihvaćenija je teorija što ju je uspostavio poljski naučnik Zbigniew Gołąb. Ona se sastoji u tome da nisu sve osobine s istog izvora i da je uticaj među jezicima bio recipročan: neke od njih mogu da se prate iz latinskog jezika, slovenskih ili grčkih jezika, dok druge, naročito osobine koje imaju samo rumunski, albanski, makedonski i bugarski, mogu da se objasne pomoću supstratuma koji se sačuvao nakon romanizacije (u slučaju rumunskog) ili slovenizacije (u slučaju bugarskog). Na albanski su uticali i latinski jezik i slovenski jezici, ali je takođe zadržao mnogobrojne prvobitne osobine.

Burna istorija Balkana je tjerala različite grupe da se sele na mesta koja su naseljavali ljudi koji su govorili drugi jezik.

Argument koji podržava  stav o postojanju Balkanskog jezičkog saveza je da se jezici sa najviše „balkanizama“ nalaze u oblastima gde su ljudi jednog jezika bili u kontaktu s ljudima drugih jezika. 

Prvi koji je primetio sličnosti među balkanskim jezicima iz različitih porodica bio je Slovenac Jernej Kopitar 1829. godine, ali se ova teorija razvila tek između 1920. i 1930, radom Gustava Vajganda i Kristijana Sandfeld-Jensena (Linguistique balkanique, 1930).

Taj isti Kopitar je pomogao Vuku na radu oko rječnika. Prvi rječnik je izašao iz štampe 1818. i bio vezan samo za Vukovo govorno područje oko Tršića, drugi je izašao 1852, kada je Vuk proputovao Boku i Dalmaciju. Drugi rječnik je enciklopedija srpskog narodnog života, Takvu enciklopediju grballjskog života napravili su Đ. Ivetić i S.Pecelj ovom knjigom.

Njihova knjiga Govorite li grbaljski je svojevrstan prostor za dijalog, a i jezičko pamćenjje naroda. 

Zašto je važno govoriti grbaljski?

 Značajno je zbog očuvanja riječi koje su odraz života  naroda na ovom prostoru.

Iako ovaj rječnik započinje sa gl.abedat, koji je dat u primjeru:  On ne abeda što mu se zbori, početak je ipak vezan za jedan drugi glagol kome je mjesto u samom naslovu. U Grblju se ZBORI i GORI.

To što je još jedan glagol uključen u ovu rječničku odrednicu je vrlo važan detalj, jer Zbor zbore gospoda hrišćanska...u nar.epskim pjesmama, a ovdje, večeras, zbor zborimo kao nekada Grbljani u manastiru Podlastva koji je duhovno središte pravoslavnog Grblja. 

Rječnik završava pridjevom šušti, u primjeru On je šušti otac, što opet nije slučajno, nadovezujemo se na tradiciju, i važno nam je što su naši očevi bili, što su zborili, kako su radili, čime su se upisivali u knjigu postanja.

U rječniku se nalaze riječi koje oslikavju život Grbljana. Naravno, najviše je riječi koje označavaju pokret i poslove.

Vrijeme vršenja radnje je ičer, itros i tadijer (Tadijer sam ja uzeo stvar u svoje ruke i svršio posao), možda je to bilo u devet zora (rano), a možda i u zli čas (u nevrijeme).   Možda se sve desilo u setembar, oktombar,ponedionik, utornik...Važno je da se dešava. Mjesto je tudjer i svudijer,

Tako da se drva dogone, bupa se po šticama, ali se bupa i riječima, dariva se nevjesta (mlada),ijedimo se jedni na druge, kračemo velikim koracima, načinjemo kutije keksa, ali načinjemo i razgovore i istraživanja, odbota  i jedno i drugo)..

Podkraštili smo, ili okraštili smo smokvu da ne ide u visinu. Praske smo zaštitili, a i lozu poprskali galicom. Vadžola je spremna za prodaju, i bob je oruban.

Ni loriku nismo zaboravili da uberemo, a i fraška je spremna da se gori klačina.

Želud je spreman za ishranu stoke. Čakali su se čuli itros.

 Vijolicama ćemo ukrasiti komode.

 Preteknuli smo ovu vruću, iako smo se dobro potili.

Izdvojili su se ljudi od neljudi, U knjizi je dosta pojmova sa negativnom konotacijom: baksuz, bazdulja, balafurda, beštija, guba, đao, šempijan, njunjav, prosulja...Naspam njih je čovjek koji zna da je uradio nešto loše i zna da se postidi, ispovijedi i pokaje za svoje postupke.

Priperili su se na među višinja, a malinja je ostala dolje. Malizi su nam napunili kuće, zanago nam zavide na tome. Česovi su to sinovi? Česove su to šćeri? Nisu to obične žene, to su grbaljske odive.

Vas cijeli svijet se divi našoj prirodi, a mi se divimo mavenoj boji zalaska sunca bilo gledajući taj zalazak recimo ispred Svete Vare (Varvare) prema Donjem Grblju, ili gledajući ga iz Žukovice (od žukve) prema pučini.

Došće naši na slavu, a odit ćemo i na babine. Ne bavedamo (ne govorimo uzalud), nego otkrivamo suštinu našeg bića.

Govoreći grbaljski mi se samoosvešćujemo. Zato je ova knjiga vrijedan doprinos proučavanju grbaljskog identiteta, porijekla i dobar je podsticaj leksikolozima i leksikografima da se upuste u ozbiljne analize”, kazala je Čolan. 

Promociji su prisustvovali predstavnici lokalnih samouprava, među kojima i predsjednica Skupštine opštine Kotor Maja Mršulja, paroh gornjogrbaljski Anđelko Boričić, namjesnica manastira Podlastva mati Akvilina, dok su u umjetničkom programu učestvovali guslar i diplar Strevan Čavor i harmonikaš Boško Tujković. 

Program je vodila Marija Ivetić.