Kultura

Tekst i foto: Biljana Marković

U Kotorskoj katedrali sinoć je održano predstavljanje edicije Izabranih djela biskupa Pavla Butorca. Urednik ovog monumentalnog izdanja u deset knjiga s dodacima je don Srećko Majić, peraški župnik i direktor NIP „Gospa od Škrpjela“. 

Uz teme iz teologije i duhovnosti, težište Butorčevog naučno-istraživačkog rada bilo je na svjetovnoj i crkvenoj istoriji Boke i Južnog Jadrana.

Kancelar Kotorske biskupije don Robert Tonsati kazao je da je Butorac pisao veliki opus o Boki Kotorskoj, o njenoj i prošlosti Južnog Jadrana, te prošlosti ovoga kraja povezanog sa Mediteranom, ali i sa kontinentom, koji prvi put postaje okupljen na jednoj mjestu u monumentalnoj ediciji koju je priredio don Srećko Majić, u svojoj izdavačkoj kući „Gospa od Škrpjela“, u deset knjiga s jednim dodatkom.

„Večeras nas taj opus Pavla Butorca, kotorskog biskupa i dubrovačkog biskupa, ali velikog intelektualnog pregaoca, duhovnika i brižnog pastira, okuplja na poseban način u posebnoj prilici“, rekao je don Tonsati.

Monsinjor Ratko Perić, umirovljeni biskup mostarski, naglasio je da su u izdanju obuhvaćene knjige, studije, radovi, članci i osvrti od 1913. do 1966. godine.

„Raspon od 53 godine ustrajna, pisana rada, ponajviše o povijesti i o djelovanju svoje rodne Kotorske biskupije. Monsinjor Pavao Butorac u svemu je svećenikovao 28 godina (1910-1938.) i biskupovao takođe 28 godina (1938-1966.). Uz sve pastoralne, svećeničke i biskupske obaveze, čak deset godina vodio je dvije biskupije, našao je ipak vremena da piše povjesne studije i teološke radnje i to kvalitetne da zavrijeđuju da se objave kao Opera Omnia“, naveo je, između ostalog, monsinjor Perić.

Da je djelo Butorca „nezaobilazno i nenadoknadivo“ za sve one koji vole Boku, njome se bave, ili će se baviti u budućnosti, ocijenio je akademik dr Radovan Tomić, dodavši da zadnjih 150 godina nema pisca koji je tako zadužio Boku Kotorsku svojim djelima.

„Mi danas kada hodamo kroz Perast, kada dođemo na Gospu od Škrpjela ili na otočić Sv. Jurija, zapravo hodamo i gledamo ono što je don Pavao Butorac napisao. On je naš vodič, jer još danas nema bolje knjige o Gospi od Škrpjela – svetištu, nego što je njegova, a izašla je davnih 30-tih godina. Ili o samostanu Sv. Jurija ispred Perasta, koji je takođe obilježio svojim pisanjem, dokumentiranom građom koju je strpljivo, znalački, pouzdano pronalazio u arhivima, a onda ih tumačio i tiskao da bi svi oni koji Boku vole, pa i ne vole i svi oni kojima je Boka zanimljiva, mogli imati putokaze, smjernice o tim spomenicima koji su, ne samo važni za Perast ili za Boku Kotorsku, nego za mnogo šire. Rekao bih nacionalno važni, neovisno o političkim promjenama koje su se tu neprestano događale. I ne samo nacionalno, nego u nekim segmentima Boka Kotorska je evropski fenomen, u prvom redu u onim razdobljima o kojima je don  Butorac pisao, a to je 17. i 18. stoljeće kada je ona bila jedna od perjanica pomorstva na Mediteranu“, kazao je Tomić.  

Na samo jedan segment iz autorovog ukupnog djela na četiri istoriografske studije iz političke, kulturne, vjerske i pomorske baštine Perasta, Kotora i Boke Kotorske, osvrnuo se Slavko Dabinović.   

„Ova četiri povjesna djela objavljena su na prelazu iz 20. u 21. stoljeće i bacaju novo svjetlo na dosadašnju istoriografiju pomenutih mjesta. Prva i druga studija, Razvitak i ustroj peraške općine i Kulturna povijest grada Perasta, predstavljaju političku i kulturnu sintezu iz povijesti Perasta. Treća i četrvrta, Kotor za samovlade i Boka Kotorska u 17. i 18. Stoljeću, tretiraju politički pregled Kotora u doba samostalnosti i politička previranja u Boki Kotorskoj u 17. i 18. stoljeću. Za istraživače raznorodnih komponenti bokeljske povjesti istraživanja i djela Pavla Butorca sigurno imaju značajnu upotrebnu vrijednost“, konstatovao je Dabinović.

Prisutne je pozdravio don Srećko Majić zahvalivši svima koji su pomogli da Izabrana djela don Butorca ugledaju svjetlost dana.

Pavle Butorac, bio je istoričar i teološki pisac (Perast, 26. III. 1888 – Dubrovnik, 22. XI. 1966). Studije teologije završio je u Zadru 1910. godine. Potom je službovao kao župnik i kateheta u Gimnazijama u Kotoru, Zadru i Splitu, a zatim kao rektor Kotorskog sjemeništa. Kotorskim biskupom imenovan je 1938. Godine. Administrator Dubrovačke biskupije bio je od 1940., a dubrovački biskup od 1950. godine. Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu dodijelio mu je 1964. godine počasni doktorat.