Kultura

JU Kulturni centar “Nikola Đurković” Kotor / Gradska biblioteka i čitaonica u Atrijumu Kulturnog centra sinoć su organizovali predstavljanje opusa književnika Enesa Halilovića.
Moderatorka je bila docent dr Jelena Knežević.
Kako navodi, Enes Halilović piše u različitim žanrovima.

“Od 1995. godine je izašlo dosta zbirki poezija, od toga i poema. Iz pjesničke priče Halilović je prešao u prozu”, kaže Knežević.

Halilović je autor zbirki poezije: “Srednje slovo”, “Bludni parip”, “Listovi na vodi”, “Pesme iz bolesti i zdravlja”, “Zidovi” i “Bangladeš”; zbirki priča: “Potomci odbijenih prosaca”, “Kapilarne pojave” i “Čudna knjiga”; drama: “In vivo” i “Kemet”, romana: “Ep o vodi”, “Ako dugo gledaš u ponor” i “Ljudi bez grobova“.

“Moja poezija je raznorodna. Prva moja knjiga Srednje slovo su bile neke mladalačke pjesme, igre. I danas sam ponosan na tu knjigu. Zatim su bili soneti kao jezički artizam. Treća knjiga su bili Listovi na vodi, poezija uglavnom na mediteranske teme, kulture drevne Grčke i odraz mesopotamske velike kulture. Četvrta knjiga pjesama bila je Pesme iz bolesti i zdravlja koje predstavljaju dnevničke bilješke. Peta je knjiga Zidovi. Neki smatraju da je to moja najbolja knjiga. Govori o logici, diskretnoj matematici. Nedavno smo je promovisali u Moskvi. Šesta knjiga je bio Bangladeš gdje sam pravio jednu literarnu reportažu iz Bangladeša. Sedma knjiga je Sekvoja. Izašla je nedavno u Novom Sadu. Nju sam pisao nekoliko godina. Tu ima 59 pjesama. Ona je na različite teme”, objašnjava autor.

Halilović se prvi put obraća publici u Kotoru.

“Drago mi je da se po prvi put obraćam publici u ovom gradu. Inače, često dolazim u Kotor. Ovo je grad drevne istorije, a ja sam, između ostalog, pjesnik Mediterana i njegove istorije. Tako da i on postoji na mapi mojih interesovanja, a naravno i cijeli Mediteran”, ističe autor.

On je, između ostalog, govorio i o tome zbog čega se pronalazi u više različitih žanrova.

“Kada imam nešto što me kopka, ja tražim gdje ću to da smjestim, da li će to biti kratka priča, roman, pjesma. Mi pisci vrlo često hoćemo da dokazujemo da nešto možemo. Možda je postojao u meni od djetinjstva poriv da pokažem da mogu da napišem knjigu pjesama. Onda sam napisao drugu knjigu pjesama u sonetima da pokažem da znam muzički jezik. Zatim sam pisao kratku priču, koja je forma vrlo bliska svim narodima. Roman je otprilike najviše cijenjen, ali i pjesma. Vi možete da napišete pjesmu u četiri reda da ona bude velika, svjetska. Vrlo često se u dva, tri stiha mogu reći duboke stvari. Ja se trudim da svuda nešto kažem i da osvajam te forme”, kaže autor.

Prema njegovim riječima, veliki je uspjeh ako se  poezija piše bez metafora, ako se oslobodi prekomjernog naboja.

“Ne može se ništa uniformisati i reći: Ovo je ovako. Nekad su Grci govorili da je genije onaj koji zna da napravi metaforu. Međutim, mi vidimo da postoji velika poezija koja je napisana bez ikakve metaforičnosti, koja je kao tvrdnja. Poezija treba da dodirne nešto, da prepoznamo nešto iza tog jezika, da čujemo istinu. Može bez ikakve stilske figure da se napiše. Poezija ima velike zahtjeve. Napraviti jednu metaforu jeste veliko, ali poezija ima tolike zahtjeve koji su veći od nje, a koji vrlo često isplovljavaju izvan zadatosti pojedinačnog teksta, koji žele da imaju uticaj”, ocjenjuje Hailović.
 
Priče, poezija i drame Enesa Halilovića objavljene su u zasebnim knjigama na engleskom, poljskom, francuskom, makedonskom, turskom, albanskom i bugarskom jeziku, a proza i poezija je prevođena na engleski, njemački, španski, ruski, arapski, turski, francuski, poljski, rumunski, ukrajinski, mađarski, slovenački, letonski, albanski, makedonski, grčki, bugarski, katalonski, romski, danski, portugalski, italijanski, bjeloruski, jermenski i latinski jezik.
Halilović je dobitnik je nagrada: Zlatna značka za doprinos kulturi KPZ Srbije, „Meša Selimović“, „Branko Miljković“, „Đura Jakšić“, „Ahmed Vali“, „Stevan Sremac“, „Zlatno slovo“, “Vitalova nagrada” a za urednički rad u Sentu dobio je nagradu „Sergije Lajković“.
Po romanu “Ako dugo gledaš u ponor”, Zlatko Paković režirao je istoimenu predstavu, a po knjizi poezije “Zidovi” urađeni su istoimeni film i predstava u režiji Mitra Belojice.
Enes Halilović živi u Novom Pazaru.

Tekst: Irena Mačić