Kultura

Treći razgovor iz serijala „Svjedoci jednog vijeka“, posvećen sportu i njegovoj vezi sa turizmom održan je sinoć ispred kafane „Dojmi“.

Kroz svjedočenja sportista i sportskih radnika evocirano je vrijeme kada su veliki sportski događaji punili tribine, u grad dovodili brojne goste i stvarali međunarodni ugled Kotora.

O tome kako su sport i turizam decenijama rasli zajedno govorili su osvajač olimpijske zlatne medalje u vaterpolu Đorđe Perišić i dugogodišnji sportski radnik Dragan Đurčić, dok je razgovor vodio novinar i publicista Dušan Davidović.

Veče je otvorila Mirjana Vukasović, viša saradnica za marketing, projekte i međunarodnu saradnju u Turističkoj organizaciji Kotor,  naglasivši da su sportski uspjesi i rad brojnih entuzijasta decenijama doprinosili ugledu grada. 

„Nećemo govoriti samo o sportskim rezultatima; govorićemo o jednom vremenu, o Kotoru koji je živio sa svojim sportistima i klubovima, o gradu koji je kroz sport sticao prijatelje, dočekivao goste i postajao poznat daleko iznad svojih zidina. Govorićemo o tome koliko su sport i turizam bili povezani i prije nego što smo tu vezu počeli nazivati sportskim turizmom“, navela je Vukasović.

Predstavljajući učesnike razgovora, Vukasović je podsjetila da je Đorđe Perišić jedan od najznačajnijih sportista koje je Kotor dao – olimpijski pobjednik iz Meksika 1968. godine, dugogodišnji sportski funkcioner i autor više knjiga o istoriji sporta, među kojima je i monografija „Vaterpolo klub Primorac 1922–2022“, čiji je koautor zajedno sa Dušanom Davidovićem.

“Sa nama je večeras i Dragan Đurčić, čovjek koji je decenijama bio jedan od nezaobilaznih graditelja kotorskog sporta. Poseban trag ostavio je i u radu vaterpolo kluba Primorac, upravo u periodu kada je kotorski klub 1986. godine osvojio prvenstvo i kup Jugoslavije. Obavljao je odgovorne dužnosti u Vaterpolo savezu Jugoslavije, Crnogorskom nacionalnom savezu, SOFK Kotora i drugim institucijama koje su oblikovale sportski život grada i države. Za svoj višedecenijski doprinos sportskom pokretu nosilac je priznanja "Zaslužni sportski radnik Crne Gore. Večeras želimo da mu, u ime Turističke organizacije Kotor, iskažemo poštovanje i zahvalnost za godine rada, posvećenosti i doprinosa koji je dao sportu i svom gradu, jer istoriju sporta ne stvaraju samo rezultati koji ostaju zapisani u tabelama; stvaraju je ljudi koji godinama, često daleko od svjetla reflektora, grade klubove, organizuju takmičenja, okupljaju generacije i čuvaju ugled svoga grada“, kazala je Vukasović.

Direktor Turističke organizacije Kotor Jovan Ristić pridružio se čestitkama Draganu Đurčiću i uručio prigodan poklon, monografiju " Za sva vremena" - 150 godina sporta u Crnoj Gori, autora doajena crnogorskog sportskog novinarstva, Branka Vujisića. Naglasio je da među prisutnima ima mnogo istaknutih sportista i sportskih radnika koji su svojim rezultatima obilježili istoriju kotorskog sporta. Takođe, novinar Branko Vujusić, uručio je lično svoje djelo Dušanu Davidoviću i Đorđu Perišiću.

Muzički dio večeri upotpunio je nastup klape „Incanto“, koja je susretu dala poseban mediteranski ugođaj.

Razgovor je vodio dugogodišnji novinar i publicista Dušan Davidović, koji je podsjetio na bogatu sportsku tradiciju Kotora i značaj ličnosti koje su obilježile njegovu istoriju.

Govoreći o Đorđu Perišiću, Davidović je kazao da je riječ o sportisti čija karijera predstavlja jedinstvenu priču u jugoslovenskom sportu.

„Đorđe Perišić je kao plivač Primorca stigao do vrha Jugoslavije u disciplinama 100 i 200 metara prsno, a mnogi ne znaju da je 1959. godine bio i golman Primorca kada je klub izborio plasman u Drugu saveznu ligu. Kasnije je u Partizanu postao jedan od najboljih bekova svoje generacije, reprezentativac Jugoslavije i osvajač zlatne olimpijske medalje u Meksiku 1968. godine”, rekao je Davidović, podsjetivši da je Perišić učestvovao na tri olimpijske igre – u Rimu 1960. kao plivač te u Meksiku 1968. i Minhenu 1972. kao vaterpolista, te nakon završetka igračke karijere obavljao najodgovornije funkcije u tadašnjem jugoslovenskom sportu, između ostalog bio je generalni sekretar Saveza za fizičku kulturu Jugoslavije, generalni sekretar Jugoslovenskog olimpijskog komiteta i ministar sporta u Saveznoj Vladi SR Jugoslavije.

Govoreći o vezi sporta i turizma, Davidović je ocjenio da se o toj temi u Kotoru govorilo mnogo prije nego što je pojam sportskog turizma postao dio savremene turističke prakse.

„Kada je 1986. godine otvoren novi hotel Fjord, organizovan je okrugli sto upravo na temu sporta i turizma. Tada su eminentni stručnjaci iz cijele Jugoslavije govorili o potencijalu Kotora da razvija sportski turizam.“

Naglasio je da su još sedamdesetih godina u Kotor na pripreme dolazili poznati fudbalski klubovi, među kojima i Crvena zvezda predvođena Miljanom Miljanićem, kao i brojne ekipe iz Prve i Druge savezne lige.

„Početkom decembra 1990. godine u Kotoru je održan Televizijski turnir na kojem je učestvovalo sedam reprezentacija, svega mjesec prije Svjetskog prvenstva u Pertu. To je bio jedan od najvećih vaterpolo događaja organizovanih u našem gradu.“

Davidović je podsjetio i na dugogodišnju tradiciju zimskih priprema veslačkih, kajakaških i kanuističkih reprezentacija iz više evropskih zemalja, među kojima su bile Čehoslovačka, Švedska, Njemačka, Rusija, Ukrajina, Jugoslavija, a kasnije Srbija, Slovenija i Češka.

Govoreći o neiskorištenim potencijalima, naveo je ideju iz osamdesetih godina da se u Kotorskom zalivu uspostavi međunarodna veslačka regatna staza, kao i na pokušaj organizacije trke Formule 3 na vodi 1992. godine.

„To su bile ideje koje su pokazivale koliko je Kotor imao potencijala da razvija sportski turizam, ali mnoge od njih, nažalost, nikada nijesu zaživjele“, kazao je Davidović.

Predstavljajući Dragana Đurčića, Davidović je naglasio da je riječ o jednom od najznačajnijih sportskih radnika koje je Kotor imao.

„Dragan Đurčić i Primorac gotovo su sinonimi. Poseban trag ostavio je u periodu kada je klub 1986. godine osvojio prvenstvo i Kup Jugoslavije, ali i kroz rad u Vaterpolo savezu Jugoslavije, Plivačko-vaterpolo savezu Crne Gore, SOFK Kotor i brojnim drugim sportskim organizacijama.“

Nakon uvodnih obraćanja, prisutnima se obratio proslavljeni olimpijac Đorđe Perišić, koji je zahvalio Turističkoj organizaciji Kotor na pozivu i istakao da mu je naročito zadovoljstvo što o sportu govori upravo u svom gradu.

„ Posebnu zahvalnost dugujem mom velikom prijatelju Draganu Đurčiću, čovjeku koji je autor mnogih stranica istorije vaterpola i sporta, ne samo Primorca i Kotora, već i nekadašnje zajedničke države. Ono što je Dragan uradio zahtijeva veliko poštovanje“, kazao je Perišić.

Govoreći o vezi sporta i turizma, istakao je da je tokom radnog vijeka bio vezan upravo za te dvije oblasti:

„Sticajem okolnosti, cijeli radni vijek proveo sam u turizmu i sportu. To su, po meni, dvije najbogatije djelatnosti, jer sve što radite zasniva se na saradnji s ljudima. Sport i turizam jedan bez drugoga ne mogu.“

Prisjetio se vremena kada je Kotor bio domaćin velikih sportskih događaja koji su u grad dovodili hiljade posjetilaca.

„Sjećam se prvih auto-moto trka za prvenstvo Jugoslavije na stazi Kotor – Njeguši. Kotor tada nije mogao da primi sve ljude koji su željeli da gledaju trke. Iskorišteni su svi raspoloživi smještajni kapaciteti, a učesnici su bili smješteni u turističkim objektima na Prčanju.“

Posebno je izdvojio značaj hotela Fjord, koji je, kako je rekao, imao veliku ulogu u razvoju sportskog turizma:

„Hotel Fjord bio je baza jugoslovenskih sportista, naročito sportista na vodi. Gotovo da su iz sobe ulazili u čamac, pa na more. Kotor je tada imao idealne uslove za pripreme….Po mom sjećanju, oko devedeset dana ovdje je boravila tada najjača veslačka velesila – reprezentacija Istočne Njemačke. Kotor im je pružao idealne uslove za pripreme.“

Sjetio se da Kotor nije bio zanimljiv samo sportovima na vodi, već da su kroz grad prolazili brojni poznati fudbalski klubovi.

„Građani Kotora često su imali priliku da gledaju Hajduk iz Splita kada se vraćao sa utakmica iz Titograda. Na Benovu su igrali Hajduk, Spartak iz Subotice, Velež i brojni drugi veliki klubovi. To su bila vremena kada je sport bio sastavni dio života grada“, kazao je Perišić, dodavši, “Bokelj je bio veoma blizu Prve lige Jugoslavije. To su bile utakmice koje su okupljale cijeli grad i pokazivale koliko je sport značio Kotoru.“

Smatra da Kotor i danas ima izuzetne potencijale za razvoj sportskog turizma, ali da ih je potrebno mnogo bolje iskoristiti:

„Turistička infrastruktura koju Kotor ima veoma je pogodna za organizaciju sportskih manifestacija, priprema i međunarodnih takmičenja. Prije svega, međutim, sport mora dobiti mjesto koje zaslužuje. I ne mislim samo na Primorac, već na sve sportske kolektive“.

Podsjetio je i na kandidaturu Crne Gore za organizaciju Mediteranskih igara 2005. godine:

„Ono što je tada prikazano bilo je jedna od najboljih kandidatura za organizaciju Mediteranskih igara. Bilo mi je iskreno žao kada je domaćinstvo dodijeljeno Almeriji, jer je Kotor imao šta da ponudi….Od velikih sportskih manifestacija može samo da se uči. One donose nova iskustva, povezuju ljude i predstavljaju najbolju promociju jednog grada i njegove države.“

Perišić je naglasio da je suština olimpizma uvijek bila u sportisti, a ne u državi koju predstavlja:

„Olimpijske igre nisu takmičenje između država. Olimpijske igre su takmičenje između sportista i pojedinaca. Nikada države nijesu bile te koje se takmiče – sportisti su ti kojima Olimpijska povelja daje pravo da učestvuju i nadmeću se”.

Prisjetio se i perioda međunarodnih sankcija početkom devedesetih godina, ocijenivši da su upravo sportisti platili visoku cijenu političkih okolnosti.

„Kada je Jugoslavija dobila sankcije Savjeta bezbjednosti, one nijesu bile napisane tako da zabranjuju nastupe sportistima. Međutim, mnoge države su ih primijenile na način da jugoslovenskim sportistima nije bilo dozvoljeno učešće na međunarodnim takmičenjima. A upravo tada imali smo generaciju vrhunskih sportista i jednu od najboljih vaterpolo reprezentacija na svijetu.“

Istakao je da su uspjesi jugoslovenskog vaterpola decenijama građeni zahvaljujući sportistima iz svih krajeva tadašnje države.

Nadovezujući se na Perišićevo izlaganje, moderator večeri Dušan Davidović podsjetio je da Kotor ima bogatu tradiciju organizacije sportskih manifestacija koje su godinama doprinosile turističkoj promociji grada.

Podsjetio je da su u Bokokotorskom zalivu održana dva međunarodna plivačka maratona, među kojima i nastupi proslavljenih maratonaca Paola Pinta i Veljka Rogošića:

„Danas bi takvu manifestaciju bilo mnogo teže organizovati zbog intenzivnog pomorskog saobraćaja, ali ona ostaje dio bogate sportske istorije Kotora.“

Davidović je naglasio da se kroz međunarodna takmičenja, posebno u mlađim uzrasnim kategorijama vaterpola, i danas jasno vidi koliko sport doprinosi turističkom prometu.

„Kada u Kotor ili Herceg Novi dođu reprezentacije mlađih kategorija, ne dolaze samo sportisti. Dolaze roditelji, članovi porodica, treneri i prijatelji. To je upravo ono što danas nazivamo sportskim turizmom.“

Govoreći o sportu u Kotoru, Dragan Đurčić podsjetio je da istorija sporta u gradu ima duboke korijene i da se ne može posmatrati samo kroz rezultate i osvojene trofeje, već kroz ljude koji su ga stvarali.

„Govoriti o Kotoru i sportu, a ne spomenuti početke sporta na Mediteranu, ne bi bilo dobro. Sport ima dugu tradiciju i uvijek je bio više od takmičenja – bio je način obrazovanja, okupljanja ljudi i stvaranja zajedništva“, kazao je Đurčić.

Podsjetio je na razvoj organizovanog sporta kroz sokolski pokret, koji je krajem 19. i početkom 20. vijeka predstavljao važan oblik fizičkog i kulturnog razvoja kod južnoslovenskih naroda.

Đurčić je ocijenio da je saradnja sportskih organizacija i turističkog sektora ključ daljeg razvoja grada:

„Za turizam sport znači veoma mnogo. Potrebno je pronaći zajednički jezik između sportskih klubova, hotela, ugostitelja i turističkih organizacija. Klubovi treba da razumiju koliko su važna međunarodna takmičenja, a turistički sektor da prepozna njihov značaj i pruži podršku.“

Prisjetio se i iskustava iz sedamdesetih godina, kada su sportske ekipe tokom zimskih mjeseci boravile na pripremama u hotelskim kompleksima na Jadranu.

„Nama su tada govorili da nam naplaćuju samo nabavnu cijenu hrane, jer im je bilo važno da hoteli rade i tokom zime i da zaposleni zadrže posao. Upravo su sportske pripreme omogućavale da turistički objekti žive van glavne sezone.“

Zaključio je da Kotor raspolaže svim preduslovima za razvoj sportskog turizma, ali da je neophodno dugoročno planiranje i zajedničko djelovanje svih aktera:

„Prvo treba ojačati sport i vratiti sport sportu. Kada imate jak sport, lakše ćete razvijati i turizam. Klubovi, turističke organizacije, hoteli i ugostitelji moraju biti partneri, jer samo tako Kotor može u potpunosti iskoristiti potencijal koji ima.“

Govoreći o ljudima koji su ostavili trag u istoriji kotorskog sporta, Đurčić je podsjetio na značaj pojedinaca čiji je rad prevazilazio granice jednog kluba.

Posebno je istakao Vlahа Batu Orlića, Kotoranina koji je imao značajnu ulogu u razvoju Vaterpolo kluba Partizan i jugoslovenskog vaterpola.

Govoreći o najvećim uspjesima kotorskog sporta, Đurčić se posebno osvrnuo na generaciju koja je 1986. godine donijela istorijsku titulu Vaterpolo klubu Primorac – tada klubu koji je nastupao pod imenom Vaterpolo klub Kotor:

„Tada smo imali nešto što je bilo rijetkost u svjetskom sportu – gotovo kompletna ekipa, stručni štab i uprava bili su iz jednog grada. U gradu od oko 23.000 stanovnika napravili smo tim koji je postao prvak Jugoslavije, tadašnje vaterpolo velesile.“

Đurčić smatra da je najveća vrijednost te generacije bila u činjenici da je uspjeh nastao iz domaćeg rada i ulaganja u mlade sportiste:

„Ne smijemo zaboraviti da je najveći uspjeh donijela kotorska djeca. Moramo se okrenuti mladima i njihovom razvoju, jer je upravo to ono što može da donese dugoročan rezultat.“

Prisjetio se i atmosfere koja je pratila osvajanje prvenstva i Kupa Jugoslavije 1986. godine, naglašavajući da je tada bilo važno sačuvati zajedništvo:

„Kada smo osvojili prvenstvo i Kup, postojala je prilika da napravimo još veći rezultat. Smatrali smo da treba analizirati šta možemo uraditi dalje, jer nije dovoljno osvojiti jednu titulu – cilj mora biti stvaranje kontinuiteta.“

Govoreći o odnosu prema problemima u sportu, Đurčić je ispričao jednu situaciju iz tog perioda koja, kako je rekao, pokazuje kakav odnos treba imati prema izazovima:

„Kada smo smatrali da smo oštećeni od sudije, nijesmo željeli da ga napadamo. Rekli smo: ako ne možeš sudiju savladati, ti ga zagrli. Nije cilj tražiti krivca, nego pronaći način da ekipa bude bolja.“

Đurčić je naglasio da se uspjesi ne grade preko noći i da je za razvoj sporta potrebno dugoročno planiranje:

„Ono što Kotor ima kao turističku infrastrukturu veoma je pogodno za organizaciju takmičenja, priprema i sportskih manifestacija. Ali prije svega sport mora dobiti mjesto koje zaslužuje.“

Istakao je da sportski klubovi, turističke organizacije, hoteli i lokalna zajednica moraju djelovati zajedno.

„Sport i turizam ne mogu jedan bez drugoga. Velike manifestacije donose goste, pune kapacitete i predstavljaju grad svijetu. Ali za to je potrebno zajedničko djelovanje i jasna strategija“, zaključio je Đurčić.

Priče o sportistima, klubovima, velikim takmičenjima i ljudima koji su decenijama gradili sportski život grada otvorile su prostor za nova svjedočenja i podsjećanja na različite segmente kotorske prošlosti.

Serijal razgovora, koji Turistička organizacija Kotor organizuje sa namjerom da kroz razgovore sa značajnim ličnostima sačuva i predstavi priče o gradu, njegovim ljudima i događajima koji su ga oblikovali, biće nastavljen i u narednim susretima.

Tekst: Nataša Janović

Foto: Radio Kotor/N.J.