Kultura

Autorka teksta: Biljana Marković

Foto: Radio Kotor / B.M.

Četvrti razgovor „Svjedoci jednog vijeka“, u okviru programa obilježavanja 100 godina organizovanog turizma u Kotoru, održan je sinoć na platou upravne zgrade Kulturnog centra „Nikola Đurković“ Kotor, a tema večeri bila je „Turizam i karneval“.

U ime Turističke organizacije (TO) opštine Kotor obratila se Mirjana Vukasović, naznačivši da je tema razgovora o turizmu i karnevalu, o tradiciji koja nije samo dio programa i kalendara manifestacija, već “dio duše” grada, Kotoru posebno bliska.

Kotor, kazala je, ne bi bio Kotor bez svojih bedema, pjaca, mora i kampana, ali ni bez maske, pjesme, šale, satire, dobre ćakule i onog posebnog kotorskog šuga koji se teško objašnjava, ali se odmah prepozna.

“Kada govorimo o jednom vijeku organizovanog turizma u Kotoru, karneval ima posebno mjesto. On je decenijama okupljao naše sugrađane, privlačio goste, punio grad bojama, muzikom i smijehom i stvarao jednu od najprepoznatljivijih slika Kotora. Turizam ovdje nikada nije bio samo dolazak gosta u grad; bio je susret sa njegovim karakterom, a taj karakter se u karnevalu vidi možda najjasnije. Ciklus Svjedoci jednog vijeka zamišljen je kao otvoren prostor na sjećanja, svjedočanstva i priče iz života Kotora. Kroz ove razgovore želimo da prikupimo i sačuvamo ono što se ne nalazi uvijek u zvaničnim dokumentima - lična sjećanja, fotografije, zapise, ćakule, detalje i svakodnevice i priče o ljudima koji su obilježili grad. Zato i ovom prilikom ponovo pozivamo sve naše sugrađane koji imaju uspomene, fotografije ili zapise vezane za razvoj turizma, karneval, pomorstvo, hotelijerstvo, kulturu, stare zanate, fešte i svakodnevni život Kotora da nam se jave i budu dio ove zajedničke priče”, navela je i najavila da će sve priče, svjedočanstva i dragoceni tragovi pamćenja na kraju biti objedinjeni kroz izložbu posvećenu jubileju 100 godina organizovanog turizma u Kotoru kao svojevrstnu krunu ovog programa.

Kotorski karneval nije samo jedna od najstarijih i najprepoznatljivijih manifestacija našeg grada, već i važan dio njegovog kulturnog identiteta i turističke prepoznatljivosti. Kroz vjekove je okupljao građane i goste, čuvao duh Mediterana i postao simbol grada koji tradiciju njeguje sa osmijehom, muzikom i kreativnošću.

Korijeni karnevalskih fešti u Kotoru su duboki i kroz razne forme opstaju vjekovima.

Mijenjaju se, podvukao je novinar i publicista, Dušan Davidović, koji je vodio razgovor, generacije; bitno je promijenjena struktura stanovništva, ali duh Kotorana vječno živi sa izraženom potrebom za takvom vrstom zabave.

“Karnevali i maskenbalovi odoljeli su brojnim izazovima vremena. Mijenjale su se države, državna uređenja, sistemi na ovim prostorima. Pamtimo i vremena kada održavanje ovakvih fešti nije bilo baš poželjno. Ali, Kotorani su, očigledno, imali smisla za strpljenje, odoljeli su svim izazovima. Recimo, prošle godine, bilo je dosta komentara zbog sličnosti jednog visoko rangiranog politčara sa likom karnevala. Bilo je takvih otvorenih, ali i zakulisnih primjedbi i ranije, kada su se na tapetu, kroz lik karnevala, nalazili lokalni zvaničnici ili čelnici Crne Gore, ranije Jugoslavije, a pamtimo, prije 50 i više godina, ni neki svjetski lideri nisu ostali pošteđeni od Kotorskog karnevala. Recimo, u 1939. godine, lutka karnevala bio je tada aktualni predsjednik kraljevske vlade Jugoslavije, Milan Stojadinović i nije bilo nikakvih reakcija. Svakako i tekst suđenja karnevala uvijek je bio aktualan sa dešavanjima u gradu, u Boki Kotorskoj, u Crnoj Gori ili nekada Jugoslaviji. Koliko je bilo zebnje od poruka karnevala i humorističkog lista Karampana, podsjećanje i na to da su autori prije objavljivanja tekstove morali nositi kod državnog tužioca. To pamtimo iz jednopartijskog sistema, ne znamo ili nismo baš provjeravali, da li je sada situacija nešto bolja. Istina je da poslije Drugog svjetskog rata, prvi karneval i prva Karampana, izašla je tek 1960. godine, znači bio je dugi period priprema”, rekao je on.

Kako je između ostalog naveo, od 1946. do 2000. godine nije bilo procesija kroz grad za Tripundan, a tek 1990. godine Kolo Svetog Tripuna opet se igralo pred katedralom. Prije toga igralo se na rivi, na Trgu od oružja, čak 1975. i prilikom otvaranja jednog sportskog igrališta ispred osnovne škole "Njegoš".

“Takva su bila vremena. U paketu sa ovom temom koju opisujem je i da je Srpsko pjevačko društvo Jedinstvo u Kotoru u punom pravnom kapacitetu, napominjem da je osnovano 1839. godine kada je ovdje vladala Austrija, obnovljeno tek 1994. godine. To su neke uporedbe da se prisjetimo, ko može da se prisjeti. Neki možda prvi put da čuju kakva su to vremena bila i da nije bilo uvijek lako organizovati ni karneval, ni Karampanu i stvari koje su jačale duh i, rekao bi, slobodni kapacitet, slobodnih građana, kakvi su Kotorani i Bokelji od davnina bili”, rekao je Davidović.

Svoja sjećanja i iskustva podijelila je dugogodišnja koreografkinja i osnivačica prvih kotorskih mažoretki, Vlasta Mandić, koja je kroz decenije rada dala poseban doprinos razvoju i prepoznatljivosti karnevalskih svečanosti.

Osvrćući se na 20. vijek ističe da ima puno saznanja i sjećanja, navodi da je Kotor mali grad sa zidinama u kojima je “dugo je živio”.

“Međutim, dolaskom za načelnika Stjepana Dojmija sa Korčule, on je počeo da izlazi van, jer je gospodin Dojmi imao želju da ima kontakt s morem i da mu svojim trabakulom može negdje guštati uz more na vino. Onda je on ozidao konobu pri samim zidinama i svi su relkli idemo kod Dojmija na vino. Poslije se vidjelo da je to lijepa stvar, izgradila se Dojmi kafana 1864. godine, koja je dobila po njemu ime Dojmi. Ona je preuzela ulogu Kotorskog pozorišta, koje je ograđeno oko 1805. ili 1810. godine, za vrijeme francuske vladavine, koja je bila isto tako prostor za karnevale, za pozorišne predstave, ali kako se izgradila kafana, ona je to preuzela, jer je i kazalište preuređivano za vojne potrebe, imalo je mnogo drugih namjena, tako da je naša Dojmi kafana de facto živjela sto godina u štimungu karnevala i ne samo karnevala, nego i pozorišnih predstava, muzičkih raznoraznih događaja”, navela je Mandić između ostalog.

O istoriji, značaju i razvoju kotorskog karnevala govorila je Stanka Janković Pivljanin, filološkinja i istraživačica kulturne baštine Boke Kotorske, čiji su naučni i stručni radovi dali značajan doprinos proučavanju nematerijalne kulturne baštine i karnevalske tradicije.

Kada je riječ o Kotoru, najstariji spomen karnevala, precizira, vezan je za 1508. godinu. U Kotorskom arhivu postoji mnoštvo dokumenta koji pominju karneval, ali ga pominju kao praznik kada se nešto dogovara, kada se dogovaraju neke obaveze koje se onda vezuju za Božić, Uskrs, Karneval, Ilindan. Dakle, dodaje, već u 16. vijeku karneval je bio vrlo jasna i važna odrednica u životu grada i u društvenom i u zakonskom, što znači da je ta tradicija u veliko bila kod nas prihvaćena.

“Karneval ima dvije svoje strane: s jedne to je zabava, maske, vrijeme kada je čovjeku potreban psihološki odušak. Vlasti su još od Srednjeg vijeka i te kako bile svjesne toga da je nemoguće narod stano držati u nekakvim obavezama, pravilima, da je morao da postoji period u godini kada je bio dozvoljen, ako tako možemo da kažemo, taj ozakonjeni nered, slobodnija ponašanja, kada nije bilo kazni, kada je narod imao nekakvu vrstu ventila. S druge strane, već negdje u 18. vijeku, karneval počinje da ima vrlo jasnu društveno-kritičku funkciju. Bio je u funkciji društvene kritike, u funkciji toga da se čuje ono što javno ne možete da kažete, pa koristite kroz nekakve humorističke dosjetke, zahvaljujući maski”, navela je.

Dodaje da se ne zna kako je izgledao karneval u 15., 16. i 17. vijeku u Kotoru, ali da znamo da je to vrijeme karnevala, poklada, zapravo vrijeme u kojem su bile najkoncentrasovaniji kulturni, umjetnički događaji u Kotoru. Postoje, kaže, brojni zapisi već iz 18., pogotovo 19. vijeka, da su u Kotoru u vrijeme karnevala i poklada, gostovale brojne italijanske družine. Jovo Kadija kotorski pisar i povjerenik za pozornište, zabilježio je da su 1856. godine u Kotoru gostovale brojne italijanske družine.

"Ahiv čuva i zapise da su te krnevalske družine tada, u 19. vijeku, vodile žene. Dakle, to je otprilike 1856. godina, da je bila organizovana jedna izlozba voštanih figura, koja se Kotoranima nije mnogo svidjela. Ono što je zanimljivo, da su brojne italijanske družine koje su dolazile, često puta bile i odbijane, zato što su postojale kotorske družine i njihovi programi koji su bili i te kako posjećeni. Vrijeme karnevala bio je period kada su organizovane opere, operete, balovi pod maskama, takozvani veljuni i mnogo dešavanja koja su već u to vreme ukazivala na jedan uozbiljno organizovan gradski život i određeni nivo i kulturnog života grada”, apostrofirala je Janković-Pivljanin.

S druge strane, napominje, vrlo važan i izražen bio je društveno-kritički trenutak.

“Postoje brojna arhivska svjedočanstva o tome da je jedno vrijeme Austro-ugarske vladavine Kotorom, Vlada donosila propise kojima je sankcionisala ponašanje maskiranih učesnika karnevala”, rekla je između ostalog.

U muzičkom diijelu programa nastupila je klapa “Bisernice Boke”, koja je svojim nastupom dočarala autentični duh Boke i doprinijela posebnoj atmosferi večeri.

Program obilježavanja 100 godina organizovanog turizma u Kotoru, organizuje Turistička organizacija opštine Kotor.