Kultura

Promocija romana  „Biblioteka ćutanja” Momčila Zekovića Zeka održana je sinoć u Atrijumu Kulturnog centra” Nikola Đurković” u Kotoru.
Kao što su organizatori istakli, riječ je o još jednom upečatljivom književnom ostvarenju ovog svestranog umjetnika, koje donosi priču o tišini, pamćenju, ranjivosti i snazi čovjeka u zemlji gdje su, kako sam autor kaže, “ljudi sve-samo ne kamen”.
Moderatorka je bila književnica, književna kritičarka i novinarka Dragana Erjavšek, dok je književno veče obogaćeno izvođenjem dvije upečatljive scene iz romana u igranoj formi, koju su izveli glumački par Milo Perović i Jelena Nenezić.
 “I do sada se autor u svojim djelima doticao ljubavi i mržnje, istorije, neraščišćenih istina i pokušaja da se neke stvari riješe, ali nikad tako ubjedljivo, tako moćno kao što je uspio sada, novim romanom Biblioteka ćutanja”, kazala je Erjavšek.
Naglašava da je priča romana cijeli jedan vijek, vizura nekoliko generacija, važna priča za Crna Goru, patriotska, lokalpatriotska priča, a kroz nju nas provode mladi Montenegrino, student arhitekture u Italiji i gospođa Dona.
Razočarenje koje je književnik Zeković doživio nakon mnogo godina prijateljstva potaklo ga je, kako navodi,  da napiše prvu stranicu romana, a zatim, nakon prve stranice, više nije mogao da prestane pisati, sve dok nije stavljena posljednja tačka.
“Nadam se, kada budete čitali, da ćete se prisjetiti svih vaših biblioteka ćutanja u kojima mučite vješto, jer mi živimo u sredinama u kojima se svako glasno izgovoreno slovo strašno pamti i onda nam je najlakše da se pokrijemo pokrivačem ćutanja”, navodi on.
“Ovaj književnik i muzičar napisao je najbolju knjigu do sada”, kazala je Erjavšek.

Možda, utisak je, zato što se u knjizi prepliću sjećanja, možda zato što ju je autor posvetio roditeljima, otkrio najdublje sentimente, jake strasti ili možda zato što je papiru podario dušu gorštaka i romantika.

“Pobjednici ne pišu uvijek prave istorije. Pogrešno im prenose oni koji ih zapišu na svoj način,  a i mi smo narod koji praštat ne umije. I skloni smo vjerovati u čuda i ono što nam se nametne. Do istine je put duži, teži. Gorke su istine koje smo učili o svojoj zemlji”, citat je iz knjige, pročitan na promociji.

Recenzenti knjige su književni kritičar i književnik Vladimir Arsenić, dramaturg i književnik Obrad Nenezić, književnik i istoričar Slobodan Bobo Čukić i reditelj Darko Ivanović. Naslovna stranica knjige donosi nijanse zelene boje,  fotografiju Saše Pavićevića, dok su za prelom i dizajn izdanja zaslužni Radoje Vešović i tim GARAŽA.

 
Tekst: Nataša Jotić
Foto: Radio Kotor/N.J.