Kultura

Gošća naše današnje emisije “Nedjeljni razgovor” bila je mlada spisateljica i blogerka iz Kotora Tijana Guskić čiji je roman “Svi ste vi moji junaci” iz štampe izašao prije desetak dana.

Roman je napisan još 2015. godine, nakon što je završila studije na Filološkom fakultetu (na Katedri za opštu književnost sa teorijom književnosti) u Beogradu.

“ To što se roman pojavio sada, dakle, u ovom trenutku, sugeriše mi upravo to, da je ovo pogodan trenutak da ugleda svjetlost dana”  - kaže Tijana za Radio Kotor.

Za nekoga ko stalno piše ili razmišlja o pisanju povoda, dodaje, ima na pretek.

“ Roman “Svi ste vi moji junaci” svoj povod pronalazi, nesumnjivo, u mojim studijama i predavanjima profesora Zorana Živkovića, pod čijim sam mentorstvom pisala o neobičnim susretima umjetnika, odnosno stvaralaca i glasnika smrti. Profesor Živković naročito je u nama budio i njegovao te, mogli bismo reći, fantastične susrete odnosno one pojave u književnosti koje tu granicu između realističnog i transcedentnog ispituju na najsloženiji način. Onda možete zaključiti da je ovo literarno putovanje i sazrijevanje rukopisa zaista trajalo i u samom procesu stvaranja, kada je dolazilo do izmjena, korigovanja teksta, novih sugestija pa i novih ideja ali i nakon stvaranja, kada je trebalo kontemplirati ono što sam imala pred sobom” – priča Tijana.

Roman čini sedam priča junaka koji se susreću sa glasnicima smrti. Ti glasnici čine da više ništa nije isto i podsjećaju ili možda uče da je “život mjesto promjenljivosi i smjenjivosti”.

“ Sedam priča ili sedam naslova koji čine roman zapravo priziva sedam priznatih svjetskih umjetnosti. Svaka od ovih priča ima svog junaka, odnosno predstavnika umjetnosti koja se u priči ispoljava. A glasnici kao nosioci važne poruke, do koje junaci tek kasnije dopiru, zapravo imaju najsnažniju ulogu – upravo ulogu podsjećanja na onu neopipljivu i nenametljivu prolaznost, čija nas neminovnost čini slabima. I možda će ta vječita tema borbe između života i smrti djelovati kao klišeevski momenat, ali je stvarna, nezaobilazna i poučna. Ona nije tu da nas uplaši od prolaznosti, već suprotno, da nas osvijesti i motiviše naše misli da počnu djelati, reagovati, stvarati, odnosno biti. Dijalog kao način obraćanja odabrala sam svjesno, želeći da temu učinim što bliskijom, ljudskom, svakodnevnom, pa čak i naivnom ili u nekim momentima humorističnom, a to dokazuju upravo počeci razgovora koje umjetnici doživljavaju neozibljno, drsko, buntovnički, olako, da bi do poente i povezivanja izgovorenih riječi i nametnutih simbola došli svako za sebe, polako i u tišini” – objašnjava Tijana.

Sprava koja se zove Hvatač snova je svojevrstan motiv ili možda “pokretač uzburkalosti” koja nastaje u momentu kada se njeni junaci susreću sa naslućivanjem promjene koju moraju prihvatiti.

 “Hvatač snova” posebna je naprava osmišljena tako da svojim zvukom iz limenih cjevčica, koje pokreće strujanje vazduha, budi sjećanja. Ta sjećanja vjerovatno su zbir onoga što su junaci proživjeli, doživjeli, osjetili, zapamtili ali i onoga što su ostavili za sobom, ne obrativši posebnu pažnju na važnost onoga što ostavljaju, a to su emocije potisnute duboko unutar bića. Možda ih nismo svjesni sve do trenutka dok nas nešto ili neko na njih ne podsjeti ili opomene. U prvoj priči predmet podsjećanja jeste hvatač snova kao lajt motiv junakovih životnih odabira. U ostalim pričama to mogu biti ledenice koje padaju sa krovova, vozna karta koju junak provjerava, portret koji drugi junak stvara, baletanke za balerinu, scenario koji jedan od junaka piše, pa na kraju i retrovizor, koji junaku služi kao podsjetnik na ono što je ostavio za sobom. Ovi predmeti služe kao “vrata” za povratak u trenutke koji su prošli, ali koji na neki način mogu ponovo biti prizvani, zatim oživljeni i doživljeni” – kaže Tijana.

Planira da roman promoviše prvo u svom rodnom gradu, a potom, u skladu sa interesovanjem, u drugim crnogorskim gradovima i u Beogradu, gdje se radnja romana odvija. 

“ Promocija će se desiti i biće u Kotoru, nadam se, s proljeća. U fazi sam kreiranja cijelog tog koncepta predstavljanja knjige koji me trenutno vodi u više pravaca. Planiram da organizujem promocije i u drugim gradovima na primorju: u Tivtu, Budvi, Herceg Novom, nakon čega ću posjetiti i glavni grad. Vjerujem da će se u tom trenutku uskladiti i moja namjera da promociju organizujem i u Beogradu. Nakon što zaključimo kakav je odziv i kojom dinamikom teku promocije, mogli bismo nastaviti posjete i drugim gradovima na sjeveru Crne Gore” – kaže Tijana govoreći o planovima.

Žanr fantastike joj je blizak pa je tako svojevremeno učestvovala na Regionalnom festivalu fantastične književnosti REFESTICON iz Bijelog Polja. Naziv njene priče koja je objavljena u zbirci kratkih priča “Zmaj Vražjih firova” je “Monolit”. Pisanje ovog štiva za nju je, kako nam je kazala, bilo “svojevrsna spisateljska avantura i literarni izazov”.

“ Kada sam pomenula avanturu i izazov, mislila sam upravo na ono što vam nudi pisanje fantastike i savlađivanje takvog žanra. Priča “Monolit” zapravo je otjelotvorenje tog izvanrednog izazova u kojem ono nemoguće mora djelovati kao nešto sasvim logično i lako za prihvatiti. Momenat u kojem stvari i životinje preuzimaju moć govora, ravan je science fiction filmovima koji, složićete se, traže poseban tehnološki i imaginarni napor kako bi se savladale prepreke koje nam nameće dosta skromnija realnost. REFESTICON je izvanredan festival, koji opstaje zahvaljujući fantastičnim idejama njegovog kreatora i odličan je primjer kako se gradi i njeguje naš kulturni identitet. Čim budem bila u prilici ponovo ću, sa zadovoljstvom, učestvovati u tako kreativnom, multinacionalnom projektu sa uvijek novim i originalnim temama” – priča Tijana.

Već četiri godine piše blog pod pseudonimom “Bodlerova ljubavnica”. Kako sama ističe, radi se o “umjetničkom prostoru koji prikazuje smisao kreativnog pisanja i snagu društvene kritike”. “ Blog je, čini mi se, pronašao svoju publiku, možda čak raznovrsniju nego što će to biti slučaj sa romanom “Svi ste vi moji junaci”. To je zbog toga što se blog bavi svakodnevnim temama, dosta raznolikim, bliskim našim svakodnevnim idejama, uobičajenim kolokvijalnim temama, susretima, hirovima, trendovima, aktuelnim zbivanjima iz svijeta kulture, zabave, biznisa, društva koje neumorno pokušava da oponaša virtuelnost društvenih mreža, na kojima smo svi samo sjenke onoga što zapravo istinski jesmo, htjeli mi to da priznamo ili ne. Posljednji tekst koji se nalazi na blogu bavi se nepobjedivom skepsom, iliti sumnjom u sve što nas okružuje, pa i u sve što jesmo. To svakako godi do određene mjere, jer nas čini analitičnima i odgovornima prema sebi, ali ako se pređe umjerenost, može nam žestoko naškoditi. Jer, ukoliko nastavimo živjeti okovani sumnjom u svoje najbliže, u društvo, u tuđe namjere, u svoje stvaranje, u partnere i one sa kojima dijelimo prostore, bojim se da nam od života i življenja punim plućima ostaje samo nepovjerenje u budućnost.

Blog dotiče i mnoge druge teme, poput onih psiholoških pa i filozofskih, o pisanim vodičima za bolji život, o sreći kao jednom izvanredno širokom pojmu, propagandi i senzacionalizmu, o pozorištu i novim izvođenjima na našoj kulturnoj sceni, o slici idealne žene (ako takva uopšte postoji), o emocijama i tome koliko su se potrošile u besmislenim umetanjima stalno i svuda, o modernim čitaocima i njihovim čitalačkim odabirima, novim načinima komunikacije …” – objašnjava Tijana.

Ona je, nakon što je diplomirala na Filološkom fakultetu, na Katedri za opštu književnost sa teorijom književnosti u Beogradu, master usavršavanje svog književnog znanja nastavila u Milanu, na Univerzitetu koji se zove “Universita Cattolica del Sacro Cuore”, gdje je upisala program na engleskom jeziku (International Screenwritting and Production) odnosno stekla znanje o pisanju filmskih i pozorišnih scenarija.

“ Studije u Milanu možda su najljepši period mog sazrijevanja. Za njih me naročito veže jedna posebna vrsta entuzijazma usmjerena ka savladavanju jezika, kako engleskog tako i italijanskog, ali naravno i kreativno pisanje posvećeno drugačijoj umjetnosti koja opet ima uske veze sa književnošću kakvu sam do tada poznavala. Pisanje scenarija, dakle, za dugometražne filmove kao i pisanje pozorišnih drama predstavljalo je izazov pun pravila koja su mi do tada bila nepoznanica. Kako oformiti glavnog junaka? Kako razviti sve njegove ključne crte do te mjere da ga publika zavoli? Kako mu suprotstaviti ostale junake? I na kraju kako razviti radnju oslanjajući se na sve važne tačke dobre price, a da se ona ne uruši čim se realizuje? Te vrste pravila naučile su me da u umjetnosti kakve su film i književnost ipak veliku ulogu igra savladavanje vještina pisanja… Dakle, nije u pitanju samo talenat. Svakako, rado bih svoju imaginaciju posvetila pisanju scenarija, međutim, čini mi se da je trenutno na našim prostorima ta vrsta umjetničkog ispoljavanja rezervisana za nekoliko velikih imena koja su još uvijek u usponu (Dragan Bjelogrlić, Kusturica, Miloš Avramović, Đorđe Milosavljević). Pretpostavljam da će pravi momenat za tako nešto iskrsnuti na pravom mjestu i iskreno se nadam da ću tada imati šta da pokažem onima koji od mene očekuju dobru dramu” – zaključuje Tijana.

Reprizu emisije “Nedjeljni razgovor” čija je gošća bila Tijana Guskić možete slušati večeras od 19 i 30.

Tekst  Jelena Kljajević

Foto   Radio Kotor i privatna arhiva