Kultura

 „Teatar, ispovest, kabare“, autora i izvođača Stefana Simića, izveden je sinoć u Domu kulture u Škaljarima, u organizaciji Mjesne zajednice Škaljari. Publika je imala priliku da vidi nesvakidašnji scenski izraz koji objedinjuje teatar, ličnu ispovijest i kabare, a koji je, kako su organizatori i ranije najavili, donio emotivnu i autentičnu umjetničku priču.

Govoreći o razlozima zbog kojih je upravo ove forme spojio u jedinstven scenski izraz, Simić je naglasio da je riječ o duboko ličnom teatru, nastalom iz sopstvenog životnog iskustva.
Prema autorovim riječima, u njegovom umjetničkom iskazu, ne postoji klasična gluma niti distanca između izvođača i lika.

„Ovdje se radi o jednoj životnoj misiji, životnom teatru gdje ja u stvari svoje stavove, svoju energiju, svoj život stavljam pred ljude“, kazao je Simić, dodajući da na sceni ne igra nekog drugog, već „igra sebe u raznim varijantama“.

Pojasnio je da takav pristup nosi i posebnu vrstu odgovornosti, jer iza njega ne stoji širi autorski tim, a „životni teatar“ oslanja se na muziku i autorske tekstove.

„Ovdje nemaš koga da razočaraš osim publiku i sebe“, rekao je, ističući da je riječ o „jednoj vrlo, vrlo životnoj priči“, drugačijoj od onoga što je uobičajeno u književnim i pozorišnim okvirima.

Govoreći o vrijednostima koje predstava promoviše, Simić je naglasio da su u njenom središtu humanistički i životni principi.
„Život je u središtu svega, a ne neke fikcije ili iluzije“, istakao je, dodajući da je njegova umjetnička misija da se čovjek „vrati sebi, da se vrati zajednici, ljudima“.
Kako je naveo, predstava afirmiše vrijednosti koje „slave čovjeka i slave život“, a ne destruktivne ili nihilističke obrasce ponašanja.

„Poslije 10–15 minuta ozbiljnih priča ide humor“, kazao je Simić, ističući da upravo humor pomaže publici da se lakše suoči sa teškim temama i da predstava zadrži energiju tokom višesatnog trajanja.

Po njemu, interakcija sa publikom ima važnu ulogu u svakom izvođenju, jer je riječ o teatru trenutka i improvizacije, dodajući da su aplauzi, tišina i emocije gledalaca dio žive razmjene koja se dešava na sceni.

Na pitanje o očekivanjima od publike, Simić je naglasio da su ona prije svega usmjerena ka sopstvenoj iskrenosti.
„Najviše se čovjek nada od sebe. Jer ako sebe daš do kraja, onda su i ljudi zadovoljni“, kazao je.

Simićev rad prate i brojni čitaoci i pratioci na društvenim mrežama, a njegovi tekstovi koriste se i u obrazovnom kontekstu, uključujući prijemne ispite na glumačkim akademijama.

Posebno emotivan dio razgovora odnosio se na početke njegove književne karijere, koje vezuje upravo za Kotor. Simić je podsjetio da je prvu knjigu objavio zahvaljujući podršci Kotoranke Ljiljane Popović Moškov.
„Moja priča što se tiče objavljenih knjiga krenula je iz Kotora“, istakao je, dodajući da je ta pomoć bila presudna za njegov dalji umjetnički put.

Predstavom „Teatar, ispovest, kabare“ Stefan Simić je u Škaljarima publici ponudio snažan primjer savremenog, lično angažovanog teatra, u kojem se brišu granice između umjetnosti i života.

Tekst: Nataša Janović

Foto: Radio Kotor/N.J.