Kultura

Gradska biblioteka i čitaonica Kotor, sa knjižnim fondom od 30 000 jedinica i oko 1 000 članova/ica, na Međunarodni dan pismenosti, 8. septembar, započela je obilježavanje 70 godina postojanja i rada Biblioteke.

Svakodnevni rad sa građanima/kama obavlja kroz odjeljenje za odrasle, odjeljenje za djecu, zavičajni fond i čitaonicu.

U nastavku pročitajte intervju koji je za današnju emisiju “032” sa rukovoditeljkom Biblioteke, Marijom Starčević,  uradila novinarka Radio Kotora, Sanja Čavor. 

• Koje segmente rada Gradske biblioteke i čitaonice Kotor biste izdvojili kao najznačajnije?

Ono što bih posebno izdvojila jeste da je biblioteka realizovala sjajan projekat „Unaprjeđenje znanja i vještina bibliotekara u oblasti digitalizacije-od slike do pretraživosti“ u periodu od septembra 2021. do februara 2022. godine. Projekat je finansiran od strane Međunarodnog fonda za pomoć kulturi i obrazovanju Ministarstva spoljnih poslova SR Njemačke, Gete instituta u Beogradu i drugih organizacija koje djeluju na polju spoljne kulturne i obrazovne politike. Podrazumijevao je tehničko opremanje biblioteke najsavremenijom opremom i obuku osoblja biblioteke za samostalan rad na polju digitalizovanja. Kupljeno je sedam najsavremenijih računara, tri laptopa, pet tableta, kamera, projektor sa propratnom opremom, 3D štampač i profesionalni skener za knjige sa softverom za optičko prepoznavanje karaktera u skeniranom materijalu i softver Therefore za upravljanje dokumentima. Obuku za bibliotekare u trajanju od četiri dana držali su stručnjaci iz Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković“ iz Beograda: dr Aleksandra Trtovac i docent dr Adam Sofronijević. U okviru projekta održana je radionica „Multimedije u bibliotekama“ koju je osmislila i vodila bibliotekarska savjetnica Mirjana Nešić za bibliotekare crnogorskih primorskih gradova i kotorskih ustanova kulture. 

• Izdvajanje biblioteke kao samostalne ustanove kulture i iznalaženje adekvatnijeg prostora je tema o kojoj se godinama govori. Opšti utisak građana/ki Kotora, ali i posjetilaca/teljki grada je da je prilaz biblioteci neuređen, onemogućen osobama sa invaliditetom, a nerjetko se u samom ulazu šire i neprijatni mirisi. Da li se do danas nešto preduzelo po ovom u pitanju?
  

Podsjetiću, Zakon o bibliotečkoj djelatnosti, donesen 2010. godine, decidirano kaže u Članu 8, da je Opština dužna da osnuje narodnu/gradsku biblioteku kao samostalnu ustanovu kulture, budući da biblioteka obavlja djelatnost za potrebe građana/ki, na području za koje je osnovana, obezbjeđujući im jednake uslove za kulturno uzdizanje, obrazovanje i informisanje. Biblioteka je trenutno smještena u prostoru nekadašnja dva stana na spratu, dijeleći ulaz i stepenice sa stanarima zgrade na koju se naslanja. Otuda proizilaze problemi sa neuređenim ulazom koji povremeno osvane uz neprijatne mirise. S druge strane, potpuno suprotno propisanim normama, biblioteka nema prizemno odjeljenje/prostor za organizaciju rada sa djecom i naravno, u ovim uslovima nezamislivo je omogućiti nesmetan dolazak u biblioteku licima sa invaliditetom. Više puta za dvadesetak godina, koliko je ovaj trenutni sastav osoblja više-manje u biblioteci, bilo je formalnih i neformalnih razgovora sa predstavnicima i sekretarkama kulture na tu teme, ali iznalaženje adekvatnog prostora jeste realan problem. Stoga, izdvajanje biblioteke kao samostalne ustanove kulture i iznalaženje adekvatnijeg prostora, ako ne u cjelosti, onda odvojenog prostora za potrebe dječijeg odjeljenja, jeste nešto što u određenom trenutku treba da uslijedi, a ja se nadam da će se to dogoditi u skorijoj budućnosti. Pogotovo što biblioteka ove godine obilježava 70 godina od svog osnivanja. Značajan jubilej, koji ćemo svakako proslaviti, a koji bi mogao da se kruniše i njenim osamostaljivanjem, budući da je te davne ’52. godine i formirana kao samostalna ustanova kulture. Odnedavno je prostor Omladinskog kluba Kotor vraćen Kulturnom centru, pa je i to prilika za razmišljanje da se ovaj prostor dodijeli Gradskoj biblioteci i čitaonici Kotor za namjenu dječjeg odjeljenja i prostora u okviru kojeg bi bio omogućen rad sa osobama aa invaliditetom (OSI). Taj prostor je već adaptiran za njihove potrebe (postoji rampa za prilaz ovom prostoru), što je razlog više za razmišljanje u tom pravcu.

• Drugi festival knjiga-humanistike, kulture i umjetnosti u Crnoj Gori-FesK Kotor (FesKK) “Pazi što čitaš”! održan je u Kotoru od 6. do 8. septembra ove godine, u organizaciji Kulturnog centra „Nikola Đurković“, a pod pokroviteljstvom Opštine Kotor.  Naš grad izabran je za mjesto održavanja Festivala, jer baštini najdužu tradiciju pisane riječi. Kako ste zadovoljni realizacijom festivala?
  

FESK Kotor 2022-Festival knjiga, humanistike, kulture i umjetnosti u Crnoj Gori je drugi put održan u Kotoru. Ovo izdanje bilo je u organizaciji Kultrnog centra, a po ideji Zorice Stablović Bulajić, direktorke Izdavačke kuće HeraEdu. Saradnja oko promovisanja knjiga i podsticanja čitanja, sama po sebi jesta značajna. Ovaj Festival je donio i okupljanje manje-više svih relevantnih izdavača u Crnoj Gori oko zajedničke, plemenite misije. Nisam sigurna koliko je taj sam početak septembra bio adekvatan termin za organizovanje istog, budući da su još uvijek bile ljetnje gužve u gradu. Uz neke početne organizacione poteškoće, ipak je kotorska publika imala priliku da prisustvuje i proprati promocije vrlo značajnih publikacija, kao i da kupi iste na jednom mjestu.

• U okviru pomenutog festivala održan je i okrugli sto na temu pismenosti danas-elementarne, akademske i digitalne. Otvorena su mnoga pitanja, između ostalog, kako da postanemo pismeni na nov način?
  

U pravi ste. Biblioteka je organizovala Okrugli sto, povodom Međunarodnog dana pismenosti, a na temu stanja pismenosti u 21. vijeku. Učesnici su bili eminentni gosti: prof. dr Aleksandar Jerkov; dr Miomir Abović, lingvista; dr Andrijana Rabrenović, direktorica Radija Bijelo Polje; dr Mirjana Blagojević, advokat; dizajner i novinar Voislav Bulatović i prof. dr Ana Pešikan sa Katedre za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Okupili smo stručnjake iz različitih oblasti da bismo dobili neke odgovore, najprije, što pismenost danas predstavlja, te koliko se promijenilo značenje pojma pismenosti danas u odnosu na tradicionalno značenje ovoga pojma. Brojna su pitanja i dileme koje se otvaraju. Centralno pitanje, po mom sudu, jeste hoćemo li se izboriti sa problemima budućnosti, zapravo uveliko sadašnjosti, ukoliko ne ovladamo novim pismenostima, tj. ne postanemo pismeni na nov način. Tipografska pismenost-čitanje i pisanje predstavlja bazične tehničke uslove za funkcionisanje u savremenom svijetu. Ona nam omogućava bazičnu komunikaciju u posredovanom svijetu ekranskih odnosa, daleko od dovoljnog. I da li je zapravo neophodno ovladavati novim vrstama pismenosti od malih nogu na društveno-sistemskom nivou, jeste još jedno od pitanja. Sve više se koristi pojam funkcionalna pismenost, koja predstavlja upotrebu pismenosti u realnim životnim situacijama kako bi čovjek efektivno funkcionisao u svojoj zajednici. Zapravo, za svaku državu ogroman je izazov kako razvijati funkcionalnu pismenost. Pošto uspješna država jeste ona koja ima funkcionalno pismene građane/ke. Dakle, ne samo građane/ke koji proizvode inovacije, već su u stanju da ih primijene. Neophodnost da tema bude aktuelna i mimo Dana pismenosti, da se pokrene i nacionalno ispitivanje pismenosti, kako među mladima, tako i odraslima. I u vezi sa tim gdje smo i gdje želimo da budemo. Spomenula bih ovom prilikom i konferenciju “Novinska pismenost i kritičko mišljenje u bibliotekama” koja je održana je 23. septembra u Biblioteci grada Beograda, u okviru međunarodnog Erazmus+ projekta “Unapređenje ključnih građanskih vještina u eri postistine: novinska pismenost i kritičko mišljenje.” Na skupu je učestvovalo oko 60 predstavnika biblioteka i drugih ustanova kulture iz Srbije i regiona, a iz naše biblioteke koleginica, Jasmina Bajo, bibliotekarska savjetnica. Konferencija je imala za cilj da podstakne i obuči zainteresovane strane, prije svega bibliotekare, da u svojim ustanovama pokrenu edukaciju građana u ovoj oblasti, budući da su stekli stručna znanja (kako prepoznati manipulativne medijske tehnike, kako identifikovati lažne vijesti, foto, video sadržaje, profile, koja je razlika između botova, trolova i kiborga, kako pronaći izvore pouzdanih informacija, kako efikasno pretraživati veb), dobili detaljna uputstva i materijal koji će im omogućiti da postanu edukatori i uspješno vode radionice novinske pismenosti u svojim ustanovama, što će biti slučaj i u našoj biblioteci u skorijoj budućnosti. Svakako, Vi i javnost ćete biti blagovremeno obaviješteni o tome.    

• Centralna univerzitetska biblioteka (CUB) Univerziteta Crne Gore i ove godine je obilježila Nacionalni dan podizanja svijesti o bibliotekama, 5. oktobar, centralnim programom pod nazivom “Biblioteka za studente” koji se održao u sedamnaest narodnih biblioteka u Crnoj Gori. Na koji način je Gradska biblioteka i čitaonica Kotor dala doprinos ovoj akciji?
  

Gradska biblioteka i čitaonica Kotor se i ove godine, kao i svih prethodnih, uključila u akciju Centralne univerzitetske biblioteke „Biblioteke za sve“ koja podrazumijeva besplatno učlanjenje svih zainteresovanih studenata 5. oktobra. Cilj obilježavanja Nacionalnog dana podizanja svijesti o bibliotekama jeste skretanje pažnje javnosti na značaj biblioteka u procesu formalnog i neformalnog obrazovanja, kao i doprinos podizanju nivoa stručnosti bibliotečkog osoblja u Crnoj Gori i informacione pismenosti bibliotečkih korisnika.

• Suočavanje sa mišljenjem korisnika je prvi stepenik u profesionalizaciji djelatnosti bibliotekara, a naročito je važan rad sa mladima. Koje aktivnosti su Vam u tom smislu najvažnije?  
  

Pored suočavanja sa mišljenjem korisnika, važno je i  sagledavanje potreba istih za informacijama i sadržajem, što je, smatram, ključno za konstituisanje i realizaciju profesionalnog djelovanja biblioteke našeg doba. Naravno, naši najmlađi građani/ke, tj. korisnici/e nekako su, po prirodi stvari, i najvažniji. Zapravo je od presudnog značaja za sve nas kako ćemo odnjegovati buduće generacije. Rad sa najmlađima pruža višestruku satisfakciju, energija i odgovor koji dobijate od njih je fantastičan. Biblioteka tokom godine realizuje brojne programe za djecu i mlade od raznih tematskih radionica, druženja sa piscima i pjesnicima do opštinskog takmičenja u recitovanju nedavno održanog u Kinu “Boka”. Doduše, u proteklom periodu manje smo realizovali sadržaje za mlade, što ćemo svakako nastojati da ispravimo u periodu koji slijedi.  

• Nova komunikaciona praksa bi trebala da učini biblioteke živim mjestima susretanja ljudi i ideja. Po Vašem mišljenju, da li je opremljenost javnih biblioteka na teritoriji Crne Gore prilagođena savremenim potrebama korisnika i šta u Gradskoj biblioteci i čitaonici Kotor preduzimate kako biste odgovorili potrebama savremenih korisnika?
  

Da bih odgovorila na Vaše pitanje, pozvaću u pomoć jednog sjajnog autora Pitera Brofija i njegovu knjigu iz 2005. godine u izdanju Izdavačke kuće “Clio” kod nas objavljenu: “Biblioteka u 21. vijeku”. Autor kaže da postoje mnoge, veoma cijenjene uloge koje biblioteke mogu obavljati u XXI vijeku, ali će najmoćnija biti uloga informacionog posrednika unutar zajednice, tijela koje razumije i umije da se poistovijeti sa zajednicom svojih korisnika, dobro poznaje taj univerzum informacija i njegovu organizaciju i istovremeno aktivno razvija i poboljšava mehanizme koji povezuju ta dva svijeta. Dakle, nov način sticanja znanja i pristupa informacijama primorava biblioteke i bibliotekare da osavremene svoj način rada. Bibliotekari moraju poći u susret Google generaciji, svojim već sadašnjim, ali i itekako budućim korisnicima. Treba da pomognu korisnicima kako da dođu do pravih informacija, zapravo kako da koriste informacije, pored dosadašnjeg pretraživanja i lokacije izvora. Po pravilu, danas bi biblioteke trebalo da posjeduju obilje sadržaja u štampanoj i u elektronskoj formi. Kada govorimo o stanju u crnogorskim bibliotekama-slika je šarolika. Ali da bi se moglo odgovoriti potrebama savremenih korisnika, budući da je identitet bibliotekara 21. vijeka uveliko definisan upravljanjem saznajno-komunikacionim procesima, neophodno je permanentno usavršavanje bibliotekara. Svi smo prošli obuku za rad u programu COBISS, elektronskom katalogu što našu biblioteku čini dijelom jedne velike porodice-Virtuelne biblioteke CG i dalje, preko pomenotog programa, cijelog regiona. Nadalje, tri koleginice koje rade na obradi građe završile su sve postojeće kurseve za rad u pomenutom programu za obradu cjelokupnog bibliotečkog materijala, ne samo monografija, već i serijskih publikacija, članaka i neknjižne građe. U okviru pomenutog projekta, realizovanog u saradnji sa Gete institutom, prošli smo obuku za digitalizovanje fonda i za korišćenje multimedija u biblioteci. U ovom segmentu je veoma važna i posjeta stručnim skupovima i konferencijama zbog razmjene iskustava i primjera dobre prakse. Početkom ovog mjeseca, (5, 6. i 7. oktobra ove godine), u Kraljevu je, po peti put, u organizaciji Narodne biblioteke „Stefan Prvovenčani“, održan međunarodni stručni skup “Žički sabor bibliotekara 2022”. Tema skupa bila je “Saradnja biblioteka sa drugim subjektima kulture, obrazovanja i nauke” sa idejom da se prikažu dosadašnji rezultati rada, razmijene znanja i iskustva i iniciraju novi projekti i nove saradnje. Na skupu koji je okupio brojne bibliotekare iz Srbije i regiona prisustvovala sam sa temom “Saradnja Gradske biblioteke i čitaonice Kotor i Gete instituta iz Beograda (Goethe-Institut). Žički sabor bibliotekara imao je, pored više radnih sesija, i tri programa namijenjena širokoj publici, a obilaskom znamenitosti Kraljeva i manastira Žiča i Studenica ovogodišnji Sabor je okončan. Izuzetno vrijedno iskustvo i kontakti koji su uspostavljeni tom prilikom. 

• Uloga zavičajnih fondova u širenju svijesti o lokalnom porijeklu i istoriji, kao i vrijednostima multikulturalnog/interkulturalnog života, u sadašnjem vremenu sve više dobija na značaju. Digitalni arhiv zavičajne građe bio bi, čini se, prijeko potreban?

Zavičajni fond jeste prioritetan za digitalizovanje što, između ostalog, govori o njegovom značaju. Pomenuti fond čini građa-publikacije koje su izdate i štampane na teritoriji na kojoj djeluje biblioteka kao matična, potom publikacije autora koji su porijeklom sa te teritorije ili dio svoga života vezali za istu, kao i publikacije koje se svojim predmetom odnose na zavičaj bez obzira gdje su nastale. Iz svega ovoga zaključujemo da Zavičajni fond predstavlja bogatu riznicu, kada je u pitanju istorija razvoja materijalne i duhovne kulture našeg područja. Fond pruža informacije o istoriji zavičaja, njegovoj društvenoj strukturi, umjetničkom stvaralaštvu, umjetničkim dometima pojedinaca, kao i o drugim specifičnostima kulturno-istorijskog nasljeđa. Budući da je osnovni cilj digitalizacije obezbijediti ravnopravan i otvoren pristup informacijama svima, bez obzira na mjesto, vrijeme i kategoriju korisnika, ponavljam digitalizovanje Zavičajnog fonda je primarno. Na taj način možemo stvoriti, pored pomenutih ciljeva, digatalni arhiv zavičajne građe što će doprinijeti popularizaciji i očuvanju kulturne baštine.    

• Otkup knjiga je jedan od najvažnijih poslova Biblioteke. Koliko godišnje otkupite knjiga? 

Da, istina. Biblioteka je dužna da utvrdi program nabavke građe, u skladu sa potrebama korisnika i koncepcijom razvoja. I u tom segmentu tijesno sarađujemo sa korisnicima, redovno sastavljamo listu deziderata, željenih naslova od naših korisnika i uključujemo ih u program nabavke. Mogu vam reći da su korisnici koji redovno dolaze vrlo informisani kada su u pitanju noviteti u knjižnoj produkciji, kako u svijetu, tako i kod nas. Htjela bih da napomenem da se bibliotečka građa nabavlja i poklonom građana, razmjenom, obaveznim primjerkom i zavještanjem. Pitali ste me koliko kupimo knjiga godišnje. To zavisi od godine. Trenutno su cijene porasle, a već nekoliko godina naš godišnji budžet za kupovinu knjiga jeste 5 000 eura. Tako da godišnje otkupimo manje od hiljadu, a više od 800 primjeraka. 

• Šta pokazuje statistika, koje su se knjige čitale u proteklom periodu?

Zavisi od kategorije korisnika. Učenici uglavnom lektiru, tokom raspusta neobaveznu literaturu: izdanja Kreativnog centra, autorku Jasminku Petrović, Nikoletu Novak, Uroša Petrovića, Dejvida Valijamsa, Dženi Nimo. Lijepa književnost se najviše čita, naročito savremeni domaći i strani autori: Haruki Murakami, Elena Ferante, Džulijan Barns, Mario Vargas Ljosa, ali i Ante Tomić, Zoran Ferić, Svetislav Basara, Lana Bastašić, Igor Marojević i drugi.  Popularna psihologija je takođe ono što izazova interesovanje, istorija se uvijek drži visoko. Postoji kategorija korisnika koji uglavnom čitaju klasike, iščitavaju djela određenih pisaca. Mladi preferiraju epsku fantastiku, dok su studenti u potrazi za informacijama. 

Reprizu emisije "032" možete poslušati sa naših talasa večeras od 21 sat i 30 minuta. 

Tekst: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor