Kultura

Tekst: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor

Biblioteke se u današnjem digitalnom svijetu suočavaju sa izazovima kako ostati relevantne i angažovane u zajednici.

Tradicionalno, oslanjale su se na storytelling, odnosno pričanje priča koje obogaćuju naše razumijevanje i povezuju nas sa različitim kulturama i idejama. Međutim, s promjenom u načinu na koji korisnici doživljavaju informacije i uopšte, cjelokupnu interakciju u online prostoru, biblioteke su usvojile i tzv. storydoing pristup.

Na temu kako biti inovativan u bibliotekama danas smo razgovarali sa diplomiranom bibliotekarkom, savjetnicom Bebom Stanković iz Sektora za zajedničke programe-međunarodna saradnja u Narodnoj biblioteci Srbije.

Nedavno je u galeriji Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru održala seminar koji su pohađali bibliokari narodnih biblioteka iz: Ulcinja, Bara, Cetinja, Herceg Novog, Budve i Kotora, s ciljem podizanja svijesti polaznika o ulozi bibliotekara kao ključnih aktera u brzom prihvatanju inovacija, njihovoj implementaciji i dobrobiti za cjelokupnu lokalnu zajednicu.  

Organizatori seminara bili su Kulturni centar ,,Nikola Đurković” Kotor, Gradska biblioteka i čitaonica i Pomorski muzej Crne Gore Kotor.

“Zastupnica sam teze da, kao ni štampanje knjiga, tako ni  tradicionalne biblioteke neće nestati. Tome svjedoči i situacija za vrijeme pandemije korona virusa u kojoj su se, uprkos svemu, u mnogim gradovima Evrope i svijeta gradile i otvarale biblioteke. Važno je da se bibliotečki prostor od strane korisnika više ne percipira na klasičan način. To više nije skladište za knjige gdje se čuvaju neki bibliotečki materijali koji trebaju da budu dostupni svima, već je to jedan interaktivan prostor. Ukoliko želimo da budemo aktuelni, dostupni za korisnike, različitim projektima, načinima korišćenja već postojećih bibliotečkih sredstava i metoda, možemo osavremeniti naš posao, postati zanimljivi, aktuelni i konkurentni”, kazala je Stanković za emisiju “Nedjeljni razgovor” Radio Kotora.

Na naše pitanje, kako danas brže i kvalitetnije do modernog korisnika, Stanković naglašava da je ključna interakcija sa širom publikom.

“Korisnici se mogu uključiti u različite vrste projekata. Sjećam se, u jednoj od biblioteka kolege su za vrijeme lockdown-a željele da, između ostalog, riješe svoju obimnu fotografsku građu. Postojao je izvjestan broj nedatiranih fotografija, a neko se od njih dosjetio da to oglasi na portalu  i zamoli korisnike da, ukoliko prepoznaju mjesto ili vrijeme tog događaja, pomognu i jave te informacije. Naravno da su bibliotekari te podatke višestruko provjeravali, ali je ljudima bilo važno da učestvuju u takvoj aktivnosti i posao je bio uspješno završen”, pojašnjava  Stanković.

Kao primjer navodi i projekat “Biti žena u vrijeme pandemije” koji je osmislila sa koleginicom iz Nacionalne biblioteke Srbije.

“Sredstva za pomenuti projekat smo obezbijedile kroz prijavu na konkurs nacionalnih biblioteka Evrope. Sadržaj projekta koji se odnosio na rodnu ravnopravnost plasiran je u digitalnom formatu, osim nekih snimaka koje smo zabilježili sa istaknutim pojedincima iz različitih oblasti. Koleginica sa Filološkog fakulteta govorila je o književnosti, kolega iz Muzeja grada Beograda o ženama antike, slušali smo predavanje i o nasilju u porodici. Jedna od gošći čije smo predavanje snimili bila i penzionisana potpukovnica Svetlana Janković, a takođe smo online prikupile 37 svjedočenja o iskustvu u vrijeme pandemije. Dobile smo uvid u to koliko se promijenio život u našim domovima, ali i kreirali zajedničko svjedočanstvo  o tome kako je jedan osjetljiv period iz naše skorašnje prošlosti zaista funkcionisao. Pokazalo se da su žene tada u mnogim sferama bile više opterećenije od muškaraca, a najveći pritisak trpjelo je medicinsko osoblje”, rekla je naša sagovornica.

Praksa mnogih evropskih i svjetskih biblioteka je da se korisnicima obezbijedi prijatan ambijent, omogući nesmetan pristup informacijama i različitim sadržajima.

“Ne postoje dvije iste biblioteke, zato što svaka pripada gradu koji ima drugačiji demografski aspekt, starosnu i obrazovnu dob korisnika, različito zavičajno odjeljenje. Treba obratiti pažnju da knjige budu dostupne svima. Recimo, u domovima zdravlja, odnosno dječijim ambulantama, potrebno je imati slikovnice i knjige da ih najmlađi iščitavaju dok čekaju na pregled. U domovima penzionera neophodno je da postoje prostori sa dostupnim knjigama. Skandinavci su počeli sa nošenjem naručenih knjiga za korisnike domova starih. Kolege u Somboru imaju lijepu praksu da na biciklu raznose knjige, a skoro su  takav način preuzele i kolege iz Šapca, što predstavlja svojevrstan i potreban izlazak iz okvira tradicionalne biblioteke”, saopštava Stanković.  

Bez obzira na to da li su u pitanju djeca koja pohađaju osnovnu, srednju školu ili fakultet, oni koji se ozbiljno bave naukom ili pak odlazak po omiljenu knjigu vide kao trenutak za  svoje slobodno vrijeme, bibliotekari su, poručuje, dužni da budu na usluzi svima koji imaju obrazovno-kulture potrebe.

“Digitalne biblioteke predstavljaju ključni resurs u modernom društvu, jer omogućavaju pristup znanju i informacijama svima, bez obzira na njihove različite potrebe i sposobnosti. Prilagodljive platforme, koje nude sadržaj u različitim formatima, pomažu u prevazilaženju prepreka u obrazovanju, istraživanju i svakodnevnom životu. Ulaganjem u razvoj ovih sistema, društvo stvara inkluzivniji, informisaniji i povezaniji svijet za sve korisnike”, zaključila je Stanković.

Cijeli razgovor možete poslušati na linku Nedjeljni razgovor.