Kultura

Gost  “Ljetnje priče” bio je kantautor Srđan Marjanović, rok legenda jugoslovenske muzičke scene.

Autor i izvođač hitova poput “ Ako jednom puknem ja”, “Mi smo jedno drugom govorili Vi”, “Bebo, ne plači“, “Sentimenti“, “Idi“, “Nije ti se htelo”, ali i brojnih drugih, albumom uživo “50 sentimentalnih godina“ obilježio je svoj vrijedan jubilej, pola vijeka karijere.

Njime je podijelio dio svoje interesantne i nesvakidašnje lične i profesionalne priče.

U RTS Klubu u Beogradu, u organizaciji izdavačkih kuča PGP RTS i Fidbox predstavljene su LP ploča, CD i dugometražni dokumentarni film “Sentimentalnih 50”, gdje su kolege, brojni muzičari, novinari i muzički kritičari sa prostora nekadašnje Jugoslavije odali poštovanje ovom vrsnom umjetniku. Tragovi njegove izvrsnosti otisnuti su na 18 albuma, 10 singl ploča, četiri knjige, novinarskim recenzijama, ali i u prepoznavanju talentovanih bendova i pojedinaca kojima je kao urednik u beogradskom predstavništvu RTV Ljubljana omogućio da izdaju svoje prve radove (Ekatarina Velika, Kerber, Poslednja Igra Leptira…).

Interesantno je da i popularnost i nenametljivost prirodno idu uz ovog umjetnika.

“Ja sam uvijek podržavao mlade ljude, jer sam znao kako je meni bilo kada sam bio mlad, koliko je tu bilo nerazumijevanja u početku. Stariji teško razumiju ono što klinci, odnosno što  mladi ljudi hoće, što žele i što mogu. Tako da i dan danas, kada mi se pruži prilika uvijek hoću da podržim one koji dolaze sa tih ranih godina, koji su na početku svojih karijera, jer znam koliko je to teško”, kazao je Marjanović.
Naš sagovornik je svoj muzički put započeo vrlo rano. Pohađao je redovno i uporedo osnovnu i osnovnu muzičku školu, iako i nije baš posebno volio klavir.

Ljubav prema instrumentu razvila se kada je našao očevu staru gitaru i od tada pa do danas ta ljubav traje.

“ Već sa 13 godina imao sam svoj prvi bend. Svirali smo subotom na igrankama. Znali smo  četiri- pet pjesama, sve ukupno, možda čak šest i cijelo veče smo svirali tih šest pjesama. Međutim, to nikome od naših vršnjaka nije smetalo. Svi su igrali, plesali… To je bilo neko divno vrijeme”, prisjeća se Marjanović, uz konstataciju da je rock & roll sedamdesetih godina XX vijeka nezadrživo dolazio sa Zapada donoseći poseban duh i promjene.
 
Ljudi su,kaže, voljeli tu muziku, pogotovo mladi.

“U početku se to čak, na neki način sramežljivo moglo čuti na talasima Radio Beograda, koji je bio glavna radio stanica u onoj staroj Jugoslaviji. Rijetke su bile emisije koje su mogle da se bave tom vrstom muzike. Sjećam se emisije Veče uz radio Nikole  Karaklajića koji je zaista najznačajniji kada je radio u pitanju i kada je u pitanju rok muzika. Zahvaljujući njemu imali smo termine u Radio Beogradu, gdje smo mogli da snimamo u najboljem radijskom studiju šest, ako smo bili dobri i ako smo imali šta da kažemo. Tamo sam i ja napravio svoje prve snimke”, prisjeća se Marjanović.

Od prvih snimaka do danas prohujalo je 50 godina.

“Uplašim se nekako, kažem - zar je moguće da je toliko već prošlo. Nisam to osjetio tako. Vrlo često pomislim kako je stvarno istinita krilatica, da je kod čovjeka najvažniji duh. Još uvijek me drži taj adrenalin kada su muzika i sviranje u pitanju. Još uvijek osjećam da uživam u svemu tome, da imam što da kažem. Sretan sam zato što sam se bavio poslom koji mnogo volim”, iskren je Marjanović i dodaje da je ponosan na posljednji album na kojem se našlo 14 kompozicija odsviranih i snimljenih uživo u beogradskom teatru “ Dadovu”, a po njegovom ličnom izboru.
 
Nada se da će uskoro i publika u Crnoj Gori biti u prilici da pogleda dugometražni dokumentarni film “Sentimentalnih 50”, arhivske snimke, svjedočanstvo njegovog rada, dragocjene fragmente profesionalnog i ličnog života.
Na snimcima je među brojnim kolegama,  takođe i jedan od njemu najdražih saradnika klavijaturista Bane Zarin.
 
U našem razgovoru prisjetio se saradnje i prijateljstva sa članovima “Yu grupe”, te podijelio zanimljivu anegdotu koja ga, između ostalih, vezuje za Boru Đorđevića, koji je pomogao pri snimanju pjesme “Vau Vau”, te imitirao lavež psa u pozadini.

“To je ostalo u snimku, mnogo simpatično”, smije se naš sagovornik i kaže da je i dan danas ostala šala i veliko prijateljstvo između njega i legendarnog pjevača grupe “Riblja Čorba”, za čiji rad ima posebno poštovanje.
 
Razgovor je tekao spontano, no to nije iznenadilo autoricu ovoga teksta jer je prije nekih 35 godina u emisiji “Omladinski studio” Radio Kotora imala čast, još kao djevojčica, razgovarati sa već popularnim i priznatim umjetnikom, koji je i u toj prilici pokazao ljepotu svog duha i osobenost.
 
“Ako imaš nekog do koga ti je stalo, svaki dan mu kaži koliko ga voliš. Pokaži mu i voli do koske.  Čitav album naziva Sve moje pesme su o tebi  posvetio sam supruzi koje više nema, u nadi, u stvari žaleći što možda nisam dovoljno često govorio koliko je volim. Sve te pjesme na albumu sam napisao u nadi da će nekako stići do nje na nebo. Volio bih da je stiglo”, iskren je Srđan Marjanović svjestan da je ljubav svuda oko nas u različitim oblicima, prema djeci, unucima, prijateljima ili prema desetogodišnjem vjernom rotvajleru Moki.
 
Cijeli razgovor možete poslušati na linku Ljetnje priče.
 
Tekst: Nataša Jotić

Foto: Radio Kotor/N.J.